Grupa građana gotovo svakodnevno uz kavu bruse prijedloge za boljitak Karlovca. Ova priča mogla bi biti samo povod za ozbiljniju ljetnu temu koje je idealno vrijeme kad se pripremaju odluke za razne strategije s osnova ekonomske politike i razne druge aktivnosti.
Sigurno ste čuli za takozvanu Bostonsku čajanku koja se dogodila
16. prosinca 1773. godine. Tim su činom građani Bostona željeli
izraziti svoje nezadovoljstvo britanskom ekonomskom politikom
prema američkim kolonijama. Detaljnije, John Hancock bio je
organizator bojkota kineskog čaja kojeg je uvozila Velika
Britanija u Ameriku.
Tijekom bojkota spomenutog čaja, Istočnoindijska kompanija, preko
koje je Velika Britanija uvozila čaj, zapala je u velike dugove,
a čaj je propadao. Tada je Britanska vlada izglasala Odredbu o
čaju kojom je dopustila kompaniji da prodaju čaj po nižoj cijeni
od one na crnom tržištu. Takva se odluka nije svidjela građanima
Bostona, koji su se u inat odlučili popeti na britanske brodove
koji su uvozili čaj te cijeli zalihu pobacati u more. Upravo je
ovo bio poticaj za suprotstavljanje Amerikanaca Britancima što je
kasnije rezultiralo Američkim ratom za nezavisnost.
I sad ćete se zapitati kakve veze kava ima s ovim tekstom?
Polako, prije povoda za konačnu priču još samo jedan
dodatak.
Nakon završetka rata, proizvođači kave odlučili su premjestiti
kavu koja je do tada bila sastavni dio bojišta i u domove pa su
tada pokrenute brojne reklame u kojima se promovira najbolja kava
i kod kuće. Neovisno o kojoj se državi diljem svijeta radi, kava
se i dan danas najviše konzumira tijekom pauze od posla ili u
satima koje provedemo s društvom. Njezina popularnost naglo je
rasla pa je primjerice nakon Prvog svjetskog rata i tijekom
idućih nekoliko godina, broj kavana u Americi porastao za 450
posto!
A sad povod – grupa građana Karlovca različitih zanimanja,
iz različitih gradskih četvrti – Dubovca, Drežnika, Zvijezde,
Švarče, Banije, Rakovca … redovito se, između 10 i 12 sati,
okupljaju u kafiću Gradske knjižnice ‘Ivan Goran Kovačić’ gdje uz
kavu, čašu Vitača i posuđenu knjigu, u ležernoj atmosferi
raspravljaju o pojedinim situacijama u njihovom gradu, državi.
Raspravlja se o svemu – od sporta, politike, gospodarstva,
komunalijama i kulturi do naših sugrađana koji su najviše
doprinijeli napretku grada. Teme su neiscrpne. Na tom se skupu iz
prve ruke mogu saznati i problemi s kojima se susreću stanovnici.
Nerijetko izlažu vlastite ideje kako poboljšati svoju sredinu
raspravljajući pritom i o raznim projektima participativnog
budžetiranja. Svi se slažu u jednoj stvari – model
participativnog budžetiranja izvrstan je alat kojim se građani
mogu približiti javnoj upravi i ojačati dijalog.
E sad, pitanje je koliko njihov glas dopire daleko? Možda se
nakon ovog priloga netko od odgovornih zainteresira i pridruži im
se na kavi. Tko zadnji plaća!
Nastavak slijedi …