Primjera veličanja ustaštva i isticanja ustaških simbola i pozdrava, unatoč problematičnoj zakonskoj regulativi, sve je manje u javnom prostoru
Već godinama se na popisu onih koji, unatoč nerijetkim
neugodnostima, svoj stav o hrvatskom nacionalizmu i povijesnom
revizionizmu u javnosti ne skrivaju nalazi i moje ime. Teško mi
je pobrojati sve situacije u kojima sam, kao doktor povijesnih
znanosti ali prvenstveno kao zainteresirani i zabrinuti građanin,
govorio i pisao o zločinačkom ustaškom režimu kao najvećoj
sramoti hrvatskog naroda, o Jasenovcu kao logoru u kojem su
deseci tisuća ljudi izgubili živote samo zato što su bili
“pogrešne” nacije, vjere ili rase, o tadašnjem licemjernom
ponašanju crkvenih (katoličkih) velikodostojnika koji su s oltara
grmjeli o nedoličnom ponašanju, izražavanju i oblačenju vjernika
(ponajprije vjernica), ali su uglavnom šutjeli ili bili vrlo tihi
o genocidu i etničkom čišćenju kojeg su provodili oni koji su
također bili (njihovi) vjernici.
Ipak se kreće…
Jedna od tema na koju redovito ukazujem su i zločini pripadnika
hrvatske policije i vojske počinjeni za vrijeme Domovinskog rata,
a u najvećem broju nakon akcije “Oluja”. Upozoravao sam da
zločinci nisu sankcionirani, da obitelji žrtava nisu obeštećene.
Neprestano ponavljam da u prošlosti postoje događaji na koje
možemo biti ponositi i događaji kojih se moramo sramiti, ali da
se kao društvo, s jednima i drugima moramo htjeti i moći suočiti.
Kao netko tko se svakodnevno bavi svim navedenim problemima moram
reći da je pred nama još uvijek dosta posla, ali, što bi rekao
veliki Galileo: Eppur si muove! Da, ipak se kreće. Primjera
veličanja ustaštva i isticanja ustaških simbola i pozdrava,
unatoč problematičnoj zakonskoj regulativi, sve je manje u javnom
prostoru, a kada se i dogode nailaze na osudu svih relevantnih
aktera u društvu. Zadnjih godina po cijeloj se Hrvatskoj
preimenuju ulice nazivane 1990-ih po pojedincima koji su “slavu”
stekli u NDH.
Zločini nad Srbima nakon “Oluje” redovito su tema svih
najgledanijih i najčitanijih hrvatskih medija, a najviši
predstavnici hrvatskih vlasti počeli su prisustvovati
komemoracijama na mjestima gdje su zločini u ljeto 1995.
počinjeni. Kao što rekoh, nije dovoljno, pred nama je još uvijek
dosta posla, ali…kreće se.
Cijeli komentar pročitajte na Net.hr-u.