I dok je Szilard – Einsteinovom pismu u filmu ipak posvećena skromna pažnja, jedna važna tema nije ni spomenuta. Piše Hrvoje Klasić
‘Oppenheimer’ je bez sumnje dobar film. Usprkos ili unatoč svim
(ne)svjesno učinjenim propustima i greškama koje
redatelju Christopheru Nolanu sada nabrajaju filmski
kritičari, povjesničari, fizičari, kemičari… Pišem ovo kako bi na
samom početku dao do znanja da sve što slijedi u nastavku teksta
nije kritika nego svojevrsna dopuna ili prilog boljem
razumijevanju teme kojom se film bavi.
Ključno pismo
Dakle, što još reći o jednom od najvažnijih
znanstveno-istraživačkih projekata 20. stoljeća čiji je uspjeh
istovremeno doprinio završetku Drugog svjetskog i početku Hladnog
rata? Za početak, istina je da su Projekt Manhattan uspješno
vodili jedan vojnik – general Leslie Groves, i jedan
znanstvenik – fizičar Robert Oppenheimer. Međutim, pitanje
je bi li tog projekta uopće bilo da nije bilo pisma, kojemu je u
Nolanovom trosatnom filmu posvećeno ukupno manje od jedne minute,
i čije spominjanje većina gledatelja neće ni doživjeti kao važnu
informaciju.
Radi se o pismu kojeg je u ljeto 1939., a potaknut sve
agresivnijim postupcima Adolfa Hitlera, napisao mađarski
fizičar Leo Szilard, te ga kao upozorenje odlučio poslati
američkom predsjedniku F.D. Rooseveltu. Kako bi u Bijeloj kući
postigao željeni efekt odlučio je da potpisnik pisma ne bude on
nego najveći znanstvenik tog vremena – Albert Einstein.
Ustvari, direktan poticaj za pisanje pisma, ili bolje rečeno
apela, bila je spoznaja da je početkom 1939. tim njemačkih
znanstvenika predvođen (budućim nobelovcem) Ottom
Hahnom objavio niz otkrića na polju nuklearne fisije
(cijepanja atoma) koji su u perspektivi mogli rezultirati
(zlo)upotrebom u vojne svrhe. Upravo na to se američkog
predsjednika u pismu i upozorava: “Vjerojatno će biti moguće
uspostaviti lančanu nuklearnu reakciju s velikom masom uranija,
čime će se naglo osloboditi golema energija i stvoriti goleme
količine elemenata sličnih radiju… Ta je nova pojava pogodna za
stvaranje bombi pa se može očekivati – premda ne tako sigurno –
da će biti napravljena, iznimno snažna vrsta bombi.” Znajući što
bi takvo oružje značilo u rukama nacista, znanstvenici potiču
predsjednika na proaktivnu američku politiku: “S obzirom na tu
situaciju, možda bi bilo dobro uspostaviti trajnu suradnju vlade
i grupe fizičara koja u Americi radi na problemu lančanih
reakcija.”
Više pročitajte na Net.hr-u.