Donald Trump možda bi upravo 26. rujna sljedeće godine mogao dobiti priliku podsjetiti nas kako zvuči seksist, rasist, šovinist i antidemokrat koji pretendira predvoditi najmoćniju državu onog dijela svijeta
Dan 26. rujna datum je koji zlatnim slovima stoji u svakom
pregledu povijesti političkog komuniciranja. Toga dana 1960.
sučeljavanje dvojice kandidata za funkciju predsjednika SAD-a
birači su prvi put u povijesti mogli uživo pratiti preko
televizijskih ekrana. U, za gledatelje, lijevom uglu nalazila se
politička zvijezda u nezadrživom usponu, mladi senator iz
Massachusettsa John Fitzgerald Kennedy, a u desnom aktualni
potpredsjednik SAD-a Richard Milhous Nixon.
Neki će analitičari reći da je pobjednik debate odlučen prije
nego su se kamere uopće upalile. Svjesni da će velikom broju
gledatelja (od, pokazat će se, njih gotovo 70 milijuna)
kandidatov izgled biti jednako važan ili važniji od onoga što će
isti izgovoriti, u Kennedyjevu su se timu pobrinuli da JFK i u
tom smislu ostavi upečatljiviji dojam od svog protukandidata.
Zato su sivo obojeni zidovi prostorije u kojoj se debata trebala
održati u kombinaciji s crno-bijelom slikom na televizoru
sugerirali da bi uz senatorov preplanuli ten tamno odijelo bilo
savršen izbor.
Ono što je Kennedyjev tim osvijestio Nixonov je potpuno
zanemario. Njihov kandidat došao je u sivom, pomalo demode
odijelu, čime se gotovo stopio s pozadinom. Osim toga, za razliku
od Kennedyja koji je cijelo vrijeme debate stajao mirno i
uspravno Nixon se neprestano njihao i više naginjao na jednu
stranu. Razlog tome bila je teška ozljeda koljena koju je zadobio
tijekom kampanje, a koja će mu i kasnije tokom života zadavati
velike probleme.
Više čitajte na Net.hr-u.