U Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” u
Karlovcu održan je javni razgovor o potrebama i resursima
organizacija civilnog društva u području prikupljanja,
bilježenja, dokumentiranja i arhiviranja svog rada i materijala
od društvenog značaja. U razgovoru u kojem je sudjelovao veći
broj predstavnica i predstavnika karlovačkih organizacija iz
različitih područja djelovanja te predstavnice Državnog arhiva u
Karlovcu, zaključeno je da se tek zajedničkim nastojanjima i
suradnjom između civilnog (udruge) i javnog (arhivi, ustanove)
sektora može postići neki napredak u tom polju.
Naime, zbog marginaliziranog položaja organizacija civilnog
društva u ukupnom sustavu te posljedično njihovih ograničenih
kapaciteta, većina organizacija nema usustavljene održive i
trajne prakse očuvanja svog organizacijskog pamćenja niti znanje
potrebno za taj specifični rad. Time se vrijedan segment razvoja
društva, posebno onog koji se odnosi na specifičnosti civilnog
društva, zauvijek gubi. Potreba za sustavnim prikupljanjem,
čuvanjem, digitaliziranjem i korištenjem arhivskog gradiva o
djelovanju civilnog društva nije prepoznata niti u
pravno-institucionalnom okviru arhivske djelatnosti niti u
pravno-institucionalnom okviru razvoja civilnog društva. Iako
Zakon o arhivskom gradivu i arhivima (NN 61/18, NN 98/19, NN
114/22) predviđa kategorizaciju vrijedne građe privatnih
stvaratelja i imatelja, metodologija i kriteriji nisu dovoljno
jasni u primjeni na civilno društvo, tim više što je često riječ
o građi od šireg političkog i kulturnog značaja. Ministarstvo
kulture i medija, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva,
Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske te drugi dionici u ovom
polju, poput lokalnih i regionalnih samouprava, trebali bi
prepoznati nastojanja civilnog društva da sačuvaju i aktiviraju
gradivo koje proizvode i koje oslikava povijest razvoja društva
na lokalnim razinama i na nacionalnom planu, te ih podržati kroz
specifične mehanizme koji će osigurati održivost tih
praksi.
Na okruglom stolu istaknuta su tri ključna segmenta u kojima je
organizacijama nužna podrška: prostor, ljudi i tehnika.
Zanimljivo je da iste probleme dijele i javne ustanove te državni
arhivi, koji ipak imaju znatno institucionalno zaleđe. Unatoč
navedenim preprekama, organizacije civilnog društva razvijaju
različite modele sistematizacije, katalogizacije i digitalizacije
građe koja se odnosi na same organizacije, specifične zajednice
ili šira područja civilnodruštvenog djelovanja izvan fokusa
javnih institucija te je čine javno dostupnom.
O svojim praksama čuvanja i aktiviranja gradiva govorile su Ivana
Francišković Olrom (Eko Pan) i Ksenija Sanković (Kinoklub
Karlovac). Razgovor je moderirala Matija Mrakovčić iz udruge
Kurziv odnosno Centra za dokumentiranje nezavisne kulture,
jedinog community arhiva koji od 2011. sustavno prikuplja
materijale proizvedene na izvaninstitucionalnoj kulturnoj sceni u
Republici Hrvatskoj.
Okrugli stol održao se u sklopu projekta “Arhivi odozdo –
organizacijsko pamćenje kao element održivosti civilnog društva”
koji provode organizacije koje vode community arhiv Centar za
dokumentiranje nezavisne kulture, udruge Kulturtreger i Kurziv.
Projekt je podržan kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima
Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.