"Prevoditelj je prvi čitatelj. Ako nije dobro uradio posao, niti ostali neće doživjeti djelo kako treba"
“Prevoditelj je prvi čitatelj. Ako nije dobro uradio posao, niti
ostali neće doživjeti djelo kako treba”, istaknuo je u petak za
književne večeri održanoj u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice
“Ivan Goran Kovačić” u Karlovcu u sklopu Mjeseca hrvatske knjige
prevoditelj Mišo Grundler, koji je magistrirao švedski i engleski
jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu na kojemu je vanjski suradnik na Katedri za
skandinavistiku, a koji profesionalno prevodi 12 godina i radi
kao audiovizualni prevoditelj na Hrvatskoj televiziji te se
prvenstveno bavi prevođenjem sa švedskog, engleskog, danskog i
norveškog.
Za taj se poziv zainteresirao kada se kao srednjoškolac susreo s
prijevodom “Don Quijota” Miguela de Cervantesa. “To je djelo bio
preveo Iso Velikanović, a nekih pola stoljeća kasnije Josip Tabak
je ga je doradio i pritom napisao dobrih dvije ili tri stotine
stranica pogovora u kojima je opisivao prevoditeljske postupke.
Taj mi je pogovor bio jako zanimljiv i učinilo mi se da bi to
moglo biti zanimanje za mene. Bio sam štreber koji bi pročitao
lektiru do početka školske godine”, rekao je Grundler u razgovoru
s knjižničarom Marinkom Polovićem.
Napomenuo je da je prevođenje cjeloživotni proces. “Na diplomskom
studiju sam upisao prevodilački smjer na kojemu se stječe
teorijski okvir, nauči što je osnovna problematika, no sasvim je
drugi svijet kad počnete samostalno prevoditi bilo što i morate
krenuti od početka i sve učite sami i to, nažalost, na greškama.
Prijevod uvijek može biti bolji i kada ne bi postojao rok za
predaju prijevoda, ne bih ga nikada niti predao. Sa svakim novim
djelom kojega prevodite naučite nešto novo”, poručio je Grundler.
Istaknuo je prevođenje drame Henrika Ibsena “Peer Gynt” kao
izrazito zahtjevan zadatak. Napomenuo je da je riječ o kanonskom
djelu norveške književnosti važnom svakom Norvežaninu. “S tom se
dramom nije za šaliti, ako se ne želite zamjeriti Norvežanima”,
upozorio je Grundler.
Iznio je podatak da je unazad deset godina u Velikoj Britaniji
izašlo pet prijevoda “Peera Gynta” na engleski koja su se
međusobno “strahovito razlikovala” ne bi li dočarao koliko je
teško prevesti to djelo. “Kod nas je ga je preveo 1981. godine
Tomislav Ladan, a u pogovoru je napisao da je to djelo u biti
neprevedivo i odlučio je umjesto djela koje je u rimama i s vrlo
specifičnim ritmom koji u jednom času prati skokove srndaća
opisati radnju izbjegavajući stihove. Kada je Hrvatsko narodno
kazalište u Zagrebu pripremalo tu dramu za uprizorenje, došla je
norveška ekipa s režiserom i shvatili su da nemamo prijevod djela
u stihovima, pa su zahtijevali da se ono hitno prevede i tako sam
upao u tu priču. Dobio sam samo tri mjeseca za to. Danonoćno sam
sam radio na tome, govorio u bradu stihove dok mi ne sine onaj
pravi. Nisam tada djelovao naročito normalno i zbog toga žalim
susjede. Ipak, reakcije su bile dobre i taj je prijevod
objavljen”, prisjetio se Grundler.
Nastavio je da bi mnogo toga s hrvatskog jezika trebalo prevesti
na švedski. “Fenomenalna je sadašnja generacija naših autora.
Nikad nismo imali toliko kvalitetnu scenu. Kristian Novak je
preveden na norveški. Izvanredna je pojava. Da je američki pisac,
bio bi već na svim naslovnicama. Imamo jako puno mladih koji pišu
izrazito zrelo, posebno mlade pjesnikinje kao što su Monika
Herceg, Marija Dejanović i Marija Skočibušić. Da mogu, prevodio
bih samo poeziju, ali ona se ne čita mnogo, a računi stižu, pa se
moram baviti i drugim poslovima. Većina prevoditelja mora raditi
više toga odjednom da preživi”, naveo je Grundler.
Dodao je da nije ljubitelj skandinavskih krimića, no da je zbog
njih skandinavska književnost postala popularnijom. Na pitanje
što bi htio prevesti još sa švedskog, odgovorio je da bi trebalo
prevesti djela Augusta Strindberga jer su prisutna kod nas samo
posredstvom njemačkog. “To je najveći švedski pisac. Miroslav
Krleža je rekao da je upravo Strindberg utjecao od pisaca najviše
na njega”, rekao je Grundler i dodao da postoji pjesma “Jedna noć
u Otočcu” nastala za boravka jednog švedskog pjesnika u tom
ličkom mjestu kada je napisao u jednoj noći zbirku pjesama koju
bi trebalo prevesti na hrvatski jezik. “Razmišljao sam za to
zainteresirati čak Turističku zajednicu Otočca”, rekao je
Grundler.