Dvije i pol godine kasnije to se i dogodilo, ali u javnosti se postavlja pitanje - jesu li na ovaj način obezvrijeđene sudske presude za ratne zločine?
Na zadnjoj prošlogodišnjoj sjednici 28. prosinca Vlada je
izglasala, kao zadnju točku dnevnog reda, odluku kojom je
odlučila otpisati troškove parnica svima koji su, od 2003. godine
do danas, tužili državu na temelju zakona kojima je propisana
njezina odgovornost za štetu što su je tijekom Domovinskog rata
uzrokovali pripadnici Hrvatske vojske i policije.
Troškovi će se tako otpisati i onima koji su tužili Hrvatsku, jer
su njihovi zahtjevi usvojeni, ali i onima čiji su tužbeni
zahtjevi odbijeni. Također, navedeno je u odluci, mogu se
otpisati i druge tražbine u RH koje se odnose na Domovinski rat u
određenim postupcima.
Osim njima, država će vratiti novac osuđenicima za ratne
zločine, od kojih je regresno tražila naknadu za odštetu
koju je već isplatila žrtvama. Riječ je o oko 700 tisuća eura,
koliko će država vratiti onima od kojih se naplatila ili njihovim
nasljednicima. Valja napomenuti da pravo na kamate neće imati, a
u narednih godinu dana moći će podnositi zahtjeve za povrat, o
kojima će odlučivati povjerenstvo.
Kako se navodi u obrazloženju te odluke, najveći broj zahtjeva i
tužbi za štetu koju su počinili pripadnici HV-a i policije
podnesen je od 2003. do 2006. godine, a procjena je da je
pokrenuto od 1500 do 2000 zahtjeva te poslije i tužbi pred
nadležnim sudovima. Tek 16 posto tužitelja koji su bili obvezni
platiti parnične troškove platilo je ili plaća te troškove,
istaknuto je u odluci, uz dodatak da većina takvih slučajeva nije
naplativa ni u ovršnim postupcima.
Nadalje se navodi da je većina obveznika plaćanja u teškoj
socioekonomskoj situaciji te da otpisivanje postojećih dugova,
kao i povrat naplaćenih sredstava kroz ovrhe i dobrovoljna
plaćanja troškova postupka, ima izravne učinke na socijalnu
uključenost te zaštitu izravnih i neizravnih stradalnika
Domovinskog rata. Koliko će se točno duga otpisati, u odluci nije
navedeno.
Ovom odlukom vlada Andreja Plenkovića dala je vjetar u leđa i
predsjedniku RH Zoranu Milanoviću, a koji se prije dvije i
pol godine u Karlovcu, ne spominjući njegovo ime, ali svima je
bilo jasno na koga je aludirao, osvrnuo i na slučaj Mihajla
Hrastova, bivšeg karlovačkog specijalaca osuđenog zbog ratnog
zločina, odnosno ubojstva 13 i ranjavanje dvojice srpskih
rezervista zarobljenih na Koranskom mostu 1991. godine,
podsjeća tportal.
Njega je država ovršila za višemilijunski iznos zbog odštete koju
je isplatila obiteljima žrtava. Milanović je tada upitao: “Je li
normalno da država koja kažnjava i treba kazniti one koji su
počinili ratne zločine 25 godina nakon rata, kao za auto kasko
odgovornost, iste ljude tereti financijskim iznosima od više
milijuna kuna?”
Svima je bilo jasno na koga Milanović misli pa je zaradio aplauz,
a potom je dodao je to “situacija koja traži koordiniranu i
visoku političku akciju” te da “to mogu oprezno, sućutno,
inteligentno riješiti predstavničko tijelo i hrvatska Vlada, ako
hoće, a siguran sam da hoće”.
Dvije i pol godine kasnije to se i dogodilo, ali nameće se
pitanje – jesu li na ovaj način obezvrijeđene sudske presude za
ratne zločine i je li to, kako je u Slobodnoj Dalmaciji
ustvrdio odvjetnik Anto Nobilo ”neviđeno kršenje Ustavom
zajamčenog prava jednakosti svih građana pred zakonom, što je
temelj svake demokratske države”.
Aleksandar Maršavelski, izvanredni profesor na Katedri za kazneno
pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, u oba slučaja odgovara
potvrdno.
– Na neki način država pokazuje da ovakvom odlukom nema
povjerenje u vlastito pravosuđe i na taj način obezvređuje same
presude. Građani ionako imaju nisko povjerenje u pravosuđe, a
sada mu država daje još jedan šamar. Paradoksalno je da država
bez nekih dodatnih kriterija, primjerice ako je netko izrazio
kajanje, ako je doprinio otkrivanju drugih zločinaca, praktički
nagrađuje zločince, kazao je Maršavelski.
Smatra da Nobilova tvrdnja o nejadnakosti drugih okrivljenika za
kaznena djela koji moraju nadoknaditi štetu stoji i da se u ovom
slučaju okrivljenima za najteža kaznena djela izašlo u susret.
Štoviše, dodao je naš sugovornik, država je u ovoj odluci žrtve i
zločince stavila u istu poziciju.
– Ovom odlukom su i žrtve i zločinci zapravo stavljeni na isto
mjesto, što je jako ružno. I jednima i drugima se otpisuju
dugovanja, a zločincima se čak i vraća ono što im je naplaćeno,
rekao je Maršavelski dodavši da je vrijedno što je
konačno riješeno pitanje otpisa duga žrtvama zločina, ali to nije
trebalo riješiti na ovaj način jer je to zapravo solomonsko
rješenje.