Molitva u šutnji koja nadahnjuje: O Josipovoj šutnji propovijedao je dekan KBF-a Josip Šimunović, a direktorica Laudato televizije Ksenija Abramović svjedočila je o inspiraciji za mega koncerte u skrovitoj molitvi malene kapelice.
Velika pobožnost svetom Josipu počela je u Nacionalnom svetištu
svetog Josipa u Karlovcu molitvama svetom Josipu i misnim
slavljem u srijedu 17. siječnja 2024. godine. Nakon pobožnosti
koju je predvodio mons. Antun Sente, ml., rektor
Josipova svetišta slijedilo je svečano misno slavlje koje je
predvodio prof. dr. sc. Josip Šimunović, dekan
KBF-a Sveučilišta u Zagrebu uz koncelebraciju 14 svećenika i
asistenciju dvojice đakona.
Brojne hodočasnike prvu srijedu predvodili su hodočasnici župe
Presvetog Srca Isusova iz Gradske četvrti Novi
Centar sa svojim župnikom i karlovačkim dekanom preč.
Draženom Karačićem. Pjevanje su animirali
članovi istoimene župe uz orguljsku pratnju mo. Krešimira
Klarića. Vjeru u Boga i povjerenje u svetog Josipa
svjedočila je Ksenija Abramović, direktorica
Laudato televizije.
ŠUTNJA NAM POMAŽE DA BUDEMO I OSTANEMO LJUDI
U prigodnoj homiliji između ostalog dekan
Šimunović je kazao kako su srijede u čast svetog
Josipa u Svetištu svetog Josipa ovdje u Karlovcu postale više
nego samo puki dolazak.
– Odišu svjedočanstvom vjere i života, pouzdanjem u onoga u koga
je imao pouzdanje i sam dobri Bog, stoga započnimo još jedan niz
srijeda kao pripravu za prelijepu svetkovinu svetoga Josipa –
kazao je dr. Šimunović te nadahnut blagdanom
svetog Antuna pustinjaka progovorio o kreposti šutnje.
– Njegovanje šutnje oplemenjuje, daje snagu, govori, usmjeruje.
Nismo baš naviknuti na šutnju u svakodnevici. Bojimo se šutnje, a
šutnja nam može mnogo toga korisnoga otkriti o nama samima i o
drugima oko nas. Uvijek imamo ili slušalice u ušima, ili otvoreni
radio, samo da neko nešto priča, ali malo šutnje mislim da bi
dobro došlo. Šutnja također ima svoju svrhu u danima našega
darovanog života. Pomaže nam na različite načine da budemo i
ostanemo ljudi. Iako je svijet koji nas okružuje svijet buke,
zvukova i brzine, trebamo biti sposobni tišinu i šutnju oživjeti
u vlastitom životu. Kada osjetimo i upoznamo svrhovitost i
životnost šutnje u vlastitom životu, onda svijet, život i ljude
oko sebe gledamo i doživljavamo bistrim očima i zdravijim srcem,
a onda tu korisnu vježbu možemo svakako preporučiti i drugima.
Zato je dobro da u svijetu buke i strke naučimo u određenim
trenucima šutjeti pa uz pomoć šutnje otkrivati Boga, otkrivati
sebe i sa svojim plus i sa svojim minus stranama. Nadalje, iako
nije zapisana ni jedna Josipova riječ ne znači da nije govorio,
on je bio itekako odlučan i poduzetan. On je čovjek koji djeluje,
a njegova suzdržanost upozorava na to kako je često nužno učiniti
ono što je potrebno i onda o tome ne brbljati. Dobro ne stvara
buku. Premalo se čuje govor onih koji čine samo dobro. Stoga nam
Josipova šutnja svjedoči o savršenom procvatu krjeposti i
razboritosti koja se sastoji u ispravnom spoznanju što je dobro
činiti, a što treba izbjegavati. Ta se krjepost stječe vježbom i
naporom – zaključio je propovjednik
Šimunović.
NAJVEĆA OBITELJ NA SVIJETU
Pri kraju misnog slavlja o zagovoru svetog Josipa govorila je
Ksenija Abramović, direktorica Laudato
televizije posebno se osvrćući na nedavno održan veliki koncert
domoljubnih pjesama “Domu mom” na kojem je sudjelovalo dvadesetak
tisuća posjetitelja.
– Trideset dana smo molili svetog Josipa za uspjeh koncerta ‘Domu
mom’, a sada nastavljamo moliti dalje i kroz ovu devetnicu od
devet srijeda. Sveti Josip je uvijek s nama, zapravo sveti Josip
je naš ‘ministar financija’ i bez njega ne idemo nikuda –
kazala je gospođa Ksenija.
– Organiziranjem domoljubnog koncerta ‘Domu mom’ Laudato tv je
izašao iz svoje niše duhovnih koncerata, iz projekta ‘Progledaj
srcem’. Krenuli smo u organizaciju, tražili smo datum. Jedini
koji je bio slobodan bio je 13. siječnja, iako smo poželjeli da
to bude 15. siječnja jer je to međunarodni dan priznanja
Republike Hrvatske. No, kada smo već i potpisali ugovor s Arenom,
zapravo smo spoznali da je taj 13. siječnja 1992. bio dan kada je
papa Ivan Pavao II priznao našu Hrvatsku. Shvatili smo da je to
zapravo najbolji dan za organizirati koncert domovini. Zato smo
na koncert pozvali apostolskog nuncija mons. Giorgia Lingua. I
onda kada je krenulo završno kolo iz opere ‘Ero s onoga svijeta’,
kada smo s pjesmama ‘obletjeli’ Hrvatsku, promatrajući sve te
naše iz mnogih krajeva, netko je rekao da nas je te večeri, nas
skoro 20000, bila jedna najveća obitelj na svijetu. I koliko god
je teško i koliko god su plaće male, i koliko god smo možda ljuti
na politiku i političare, pustimo ljutnju ljudi moji, uzdajmo se
u Gospodina. Ja bih rekla probudi se moj hrvatski narode, zagrli
svoju obitelj, zagrli svoga susjeda i gledaj u nebo. Što znači
voljeti domovinu? Voljeti domovinu, ne samo kroz pjesmu, znači
rađati djecu, časno obavljati svoj posao, o bilo kakvom poslu da
se radi. Ja eto mogu reći volim ovaj narod, volim ovaj jezik,
volim vas ljudi – zaključila je svoje svjedočanstvo
Ksenija Abramović.