Mnogi od nas danas živimo baš u njezinim zgradama, hodamo njezinim ulicama i trgovima, pričamo kako je baš njen projekt bio najbolji, njena ideja najoriginalnija, kazao je Lipšinić.
– Dok sam još bio student, ali i danas kada sam i dalje na relativnom početku svoje profesionalne karijere, njezino ime ulijeva veliku dozu poštovanja kod mene, a uvjeren sam i kod mnogih drugih mladih kolega iz arhitektonske struke. Bez njenog autorstva se ne možete razgovarati o Karlovcu u drugoj polovici 20. stoljeća. O onom ‘najboljem’, razvojno naprednijem Karlovcu, rekao je arhitekt Luka Lipšinić na komemoraciji poznatoj karlovačkoj arhitektici Đurđici Lipovšćak.
Komemoracija je održana u gradskoj vijećnici a organiziralo ju je Društvo arhitekata, građevinara i geodeta Karlovac te Grad Karlovac.
Lipšinić je rekao da o našem gradu postoje mnoge legende baš iz tog razdoblja, te da je siguran kako će Đurđa sada postati jedna od njih, pogotovo jer je to već bila i za života.
– Ona je zadužila generacije karlovačkih arhitekata i urbanista, ali i građana, svojim radom i angažmanom na svim razinama arhitektonsko-urbanističkog stvaralaštva. Mnogi od nas danas živimo baš u njezinim zgradama, hodamo njezinim ulicama i trgovima, pričamo kako je baš njen projekt bio najbolji, njena ideja najoriginalnija, kazao je Lipšinić.
Arhitektica je preminula 4. veljače u Karlovcu. Rođena je 20. studenog 1942. godine u Petrinji, a maturirala je na Gimnaziji Karlovac. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i magistrirala. Profesionalnu karijeru započinje u projektnom birou “AGI-46” gdje ubrzo postaje voditeljica arhitektonske grupe u Karlovcu, a sve do 1989. kada postaje direktorica Zavoda za prostorno planiranje, katastar i geodetske poslove Grada Karlovca. Bila je članica komisije za određivanje urbanističkih uvjeta u Karlovcu i Savjeta izdavačke djelatnosti Saveza arhitekata Hrvatske. Jedan je od pokretača ponovnog aktiviranja Društva arhitekata, građevinara i geodeta Karlovac gdje je i osam godina bila predsjednica, a za njezinog mandata je to društvo steklo prostorije u Banjavčićevoj. Napisala je studiju o povijesti urbanističkog razvoja Karlovac objavljenu u monografiji izdanoj povodom 400. obljetnice osnutka grada, a i knjige “Topusko – put kroz milenije” te “Nazor i Topusko”.
Sa Slavkom Jelinekom je 1971. projektirala zgradu Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić”. Samostalno je te godine projektirala stambenu zgradu Jugoturbine i dogradnju Tehničke škole Karlovac. Četiri godine kasnije realizirani su po njezinom projektu stambena zgrada “Ravni niz” u Karlovcu i stambena zgrada u Dugoj Resi. Autorica je stambenih zgrada u Karlovcu “Nizovi I, II, III i IV”, pogonsko-poslovne zgrade Pamučne industrije Duga Resa, stambene zgrade “Lomljeni niz” u Karlovcu, Centra za resocijalizaciju djece i omladine u Karlovcu, rekonstrukcije Hotela “Korana”, triju karlovačka nebodera “T1″, T2″ i T3”, od kojih su realizirana dva, stambenih zgrada na Luščiću, Hotela “Toplica” u Topuskom”, stambene zgrade u Karlovcu “Lomljeni niz II”, Doma Jugoslavenske narodne armije u Karlovcu, a danas Doma Oružanih snaga Hrvatske vojske “Zrinski”, prostora DAGGK-a, poslovne zgrade na Baniji, Prostornog plana uređenja Udbinja u Karlovcu…
Karlovački gradonačelnik Damir Mandić je ustvrdio da je ostavila velik materijalni trag.
– Na to smo svi osjetljivi. Valja imati na umu i ostavštinu profesionalnosti i odgovornosti te osjećaj za društvenu i građansku odgovornost, što bih istaknuo kao posebnu vrijednost, poručio je.
Županica i arhitektica Martina Furdek Hajdin je navela da je Đ. Lipovšćak pripadala generaciji koja je ostvarila želju svih studenata arhitekture, a to je da stvore nešto dugog trajanja.
– Stvarala je u vrijeme kada je broj stanovnika rastao, kada su se gradili veliki objekti i industrija se razvijala. Đurđa je dala neminovni obol svemu tome. Mnoge njezine zgrade poznate su vedute Karlovca. Veliki uredi koji su tada postojali su zaista bili vrelo znanja, nadahnuća, motivacije, suradnje i mentoriranja, a u kapitalizmu imamo puno manje ureda koji biju velike bitke, kazala je županica.
Kolegica Đ. Lipovšćak Helena Knifić Schaps je u pismu, koje je pročitano na komemoraciji, napomenula da su radile u “AGI-46”, sada pokojna arhitektica u karlovačkom, a ona u zagrebačkom uredu.
– Ona je bila etablirana arhitektica, a ja početnica, ona strah i trepet svojih suradnika, a ja u laganom ritmu, ni ne znajući kamo će me sve to odvesti. Biti u to vrijeme žena-arhitektica na gradilištu, ona koja jedina zna sve o zgradi ili bilo kojem drugom projektu, kojoj je jedino stalo do uspjeha projekta, nije bio samo izazov, bila je to borba za dokazivanje stručnosti, jer konačno zna se tko se jedino smije zvati inženjer! Za autoritet je trebalo navući masku strogosti i isključivosti. Zato je kod većine bila percipirana kao nepristupačna žena čvrstih principa i nedovoljne fleksibilnosti, navela je H. Knifić Schaps.
Pogledajte FOTO GALERIJU…
Napomenula je da su kolege Đ. Lipovšćak zvali Đurđa, a ne Đurđica.
– Nije ona bila za neke deminutive, tepanja, ulagivanja, komplimentiranja, one tako klasične i prozirne ‘fore’ kolega, smješkanja i nedvosmislenosti. Cijenila je profesionalnost, očekivala ju je i tražila kod svih s kojima je poslovno kontaktirala. Ako je na to naišla, sve su maske padale, suradnja je bila lagana, ugodna i rađala vrhunskim plodovima. Nikada nije prestala učiti. Stalna usavršavanja i stjecanja novih znanja i iskustava na putovanjima, predavanjima, tribinama, kroz stručnu literaturu koje je u ‘AGI’-ju bilo napretek, samo su ju učvršćivala u poziciji stručnog autoriteta. Đurđa je prije svega nastupala s pozicija struke, nikad i baš nikad ne gubeći iz vida tko je i koga predstavlja. To nije značilo da nije bila vesela, baš naprotiv!, nastavila je H. Knifić Schaps.
Arhitektica Brankica Petrović je također radila u ‘AGI-46’, a na komemoraciji je istaknula da je Đ. Lipovšćak najbolji dio života posvetila tom projektom birou, više od ostalih zaposlenika. “Đurđa je učinila da taj projektni ured bude jedan od najznačajnijih u ondašnjoj državi. Svojom neiscrpnom energijom je poticala kolegice i kolege da postane gigant na području arhitektonskog i inženjerskog projektiranja i konzaltinga”, kazala je B. Petrović.
Naglasila je da je Đ. Lipovšćak bila jedna od ključnih osoba koje su kreirale razvoj Karlovca.
– Ovaj grad se 1970-ih i 1980-ih intenzivno gradio. Dovršavalo se tri stotine stanova godišnje. Na području stanogradnje je bila najveći autoritet. Za značajan dio izvedenog broja stanova projektirala je i vodila izradu projektne dokumentacije. Kvaliteta arhitektonskog rješenja stanova koje je projektirala često je nadmašivala kvalitetu mnogih stanova koji su kasnije izgrađeni. Na temi hotelsko-lječilišnog kompleksa u Topuskom ponijela je najveći dio koordinacija, poslova projektiranja i realizacija vrlo složenih zahtjeva. Bila je naglašeno stručna osoba. Intenzivnim radom je stekla mnoga znanja koja je nesebično dijelila s kolegama. Bila je velik radnik, izrazito velik poznavatelj struke, nadasve velik prijatelj i učitelj. Dala je značajan doprinos društvenom i kulturnom djelovanju arhitekata, bavila se i znanstvenim radom kojega karakteriziraju veliko poznavanje teme i čitljivost, rekla je B. Petrović.
U knjigu žalosti su se, između ostalih, upisali i gradonačelnik, županica, dogradonačelnica Ivana Fočić i predsjednik Gradskog vijeća Karlovca Marin Svetić