'Mislim da mnogi Hrvati žele samo uživati, ležati i da im novac kapa, a to nije moguće. Morate raditi', poručio je Bikash iz Nepala
Pjesma kaže jedno, ali istraživanje nešto posve drugo. Trećina
Hrvata boji se stranih radnika i ima negativno
mišljenje o njima. Uzimaju nam poslove i ne poštuju naše običaje,
glavni je strah. Čak i obrazovani studenti imaju rezerve…
“Ne smeta me, ali me donekle i smeta. – Zašto te smeta? – Mislim
da smo svi mi malo kulturofobni”, iskrena je
studentica Marija.
“Nek budu, nek žive ljudi. I oni moraju živjeti. Ko i mi. Nek
žive, nek rade”, kaže Mario iz Zagreba.
“Pa iskreno, škakljiva je dosta tema, ne smeta mi, ali mislim da
predstavlja prijetnju za budućnost. U kom smislu? Zato što dolazi
ih još više i više i mislim da trebamo postaviti neku granicu,
brojčanu!”, kaže studentica Lucija.
Strah od nepoznatog već je tu. Prvo istraživanje provedeno na 500
ispitanika pokazalo je da gotovo svaki četvrti Hrvat misli da će
nam stranci oduzeti poslove. Podjednaki broj strahuje da će
povećati razinu kriminala, a svaki treći se boji da će ugroziti
naše vrijednosti i socijali sustav.
Zanimljiva je podjela i po političkim stavovima: 80 posto lijevih
birača smatra da nam stranci ne uzimaju poslove, 55 posto desnih
smatra da uzimaju, objašnjava koautor istraživanja s Hrvatskih
studija.
“Ono što je drugačije i nepoznato, uvijek postoji veliki prostor
za razne manipulacije koje određeni političari, pogotovo danas u
predizborno vrijeme mogu iskorištavati za svoje određene
populističke poruke da skupe određene političke poene za ulazak u
Sabor”, objašnjava suautor istraživanja Ivan
Balabanić s Fakulteta hrvatskih studija.
A što o svemu kažu oni koji su fokus
istraživanja? Sam i Bikash Nepalci su kojima
se Zagreb sviđa. Lijepo im je ovdje, ali stvari se, kažu,
mijenjaju. Pričaju nam kako su napadi sve češći, prijetnje
učestale, čak i pištoljima.
“Osjećate li se sigurno u Hrvatskoj?
“Nekad sam se osjećao sigurno, ali više ne.”
Stvarno?
“Da. Puno stvari se događa dostavljačima. Pogotovo u Dubravi po
noći”, iskren je Sam iz Nepala.
Bikash ima i poruku za sve koji smatraju da su stranci u Hrvatsku
došli otimati poslove.
“Ako žele raditi poslove koje mi radimo, neka ih rade. Nitko ih
ne sprečava. Mislim da mnogi Hrvati žele samo uživati, ležati i
da im novac kapa, a to nije moguće. Morate raditi”, poručuje
Bikash iz Nepala.
Morala bi nešto raditi i država. Preko sto tisuća stranaca druge
vjere, rase i kulture treba uklopiti u društvo. Najavljivao se
novi zakon, ali je Sabor raspušten. Problem je i smještaj,
pohlepni poslodavci trpaju ih kao sardine u male prostore i
getoiziraju.
“Tek postoje prijedlozi što bi se trebalo raditi, nije postavljen
aktivni sustav, migranti su više-manje prepušteni sami sebi”,
kritičan je Ivan Balabanić.
Nešto bi trebali naučiti i od zapadnoeuropskih zemalja koje u je
davno stigao veliki broj stranaca, no mi kao društvo i dalje
spavamo. I sve ih češće tučemo…
“Daj sebe zamisli na njihovom mjestu, dođeš u stranu zemlju pa te
netko maltretira bez veze. Nek rade”, kaže Marijan iz
Zagreba.
Ipak jedan problem treba pod hitno riješiti. U turističkoj zemlji
u kojoj velik dio stranaca radi u uslužnim djelatnostima – važno
je uvesti obvezno učenja jezika.
“Nemreš se njima ni sporazumijeti ni niš. Ja npr. ne znam
engleski, netko zna, al i oni mogu, al ja ne mogu niš, moram
objašnjavati njima ko da sma ko zna kaj”, iskren
je Mario iz Zagreba.
“Treba li učenje hrvatskog biti obvezno za sve koji dolaze u
Hrvatsku? Da, mislim da bi bilo dobro. Ako znate osnove jezika
zemlje u kojoj radite, možete razgovarati s ljudima i upoznati
ih”, kaže Bikash iz Nepala.
Nepalci, Filipinci i Indijci postali su dio našeg društva. S tim
baš nije sretna trećina Hrvata. Ako zanemarimo ovo upozorenje,
rezultati sljedećeg istraživanja mogli bi biti još porazniji…