Čovjek se za života raspitivao gdje bi mogao biti sahranjen, svjestan da je teško bolestan i da će uskoro umrijeti.
Prilično bizaran sudski postupak vodio se na Općinskom sudu u
Ogulinu. Drežničanka I.R. tužio je svoje sumještane N.T., zatim
M.T. te Đ.T. radi smetanja posjeda, a taj je posjed ni manje ni
više nego – grobno mjesto.
Tvrdi da su između njegove dvije grobnice obavili ukop supruga
prvotužene, odnosno oca ostalih dvojice tuženika Ž.T. Od njih su
zatražili da uspostave prijašnje posjedovno stanje, a to znači
sljedeće – da izvrše iskop pokojnika koji je sahranjen još 20.
listopada 2022. godine, te lijes s njegovim tijelom sahrane
negdje drugdje.
No, Općinski sud u Ogulinu nepravomoćno je odlučio drukčije, pa
će Ž.T. i dalje mirno počivati u svojem grobu, a tužiteljica mora
snositi troškove postupka u iznosu od 625 eura. No, presuda je
nepravomoćna, znači da nije konačna, pa je dozvoljena mogućnost
žalbi.
Tužiteljica je dakle u tužbi tvrdila da na groblju Zrnići imaju
svoja grobna mjesta, a da je gospođa u tom dijeli sahranila
supruga, iako taj dio groblja pripada njihovoj obitelji, iako su
imali mogućnost sahranu obaviti u dijelu gdje se ukapaju
pokojnici obitelji tuženih.
– U našoj obiteljskoj grobnici pokopani su baka, djed, otac i
majka u ograđenom dijelu, a dalje od toga su pokopani preci koji
su poginuli tijekom Drugog svjetskog rata, a onda je tu pokopan
pokojnik tuženih. Kako se radi o našem rodnom mjestu, smatramo da
su smetali naš posjed, te tražimo da se uspostavi prijašnje
stanje – kaže tužiteljica.
U odgovoru na tužbu tuženici su se “usprotivili tužbenom
zahtjevu, uložili prigovor promašene aktivne i pasivne
legitimacije tvrdeći da tuženik ničim ne dokazuje svoj aktivni
legitimitet za podnošenje tužbe jer se radi u naravi o groblju,
kao općenarodnoj imovini te navode da kako ne postoji službena
evidencija o grobljima na tom području, to se ne zna koji dio
groblja pripada u posjed kojoj obitelji, kao i da nisu bili
upozoreni od jedinice lokalne samouprave da ukop vrše na
nedozvoljenom mjestu, te da je prostor na kojem je izvršen ukop
bio slobodan prostor i ničim obilježen”.
U sudskom postupku je utvrđeno kako groblje nije pod ingerencijom
Stambeno-komunalnog gospodarstva Ogulin, te se tu ukapaju
mještani koji žive u okolnim selima te se svaka obitelj može
ukopati gdje ima mjesta, bitno da se pri tome ne diraju ona
mjesta koja imaju obilježja ukopa. Ukratko, nema nikakvog reda,
pravca, geometrije i kako tko izabere mjesto tako se ukopava i
grade spomenike i grobnice van propisanih dimenzija upravo zato
što nema uprave groblja.
– Moj suprug je bio bolestan duže vrijeme i oko dva mjeseca prije
smrti pitao je predsjednika Mjesnog odbora gdje bi se ukopao, s
obzirom na to da obitelj nema mjesto, on mu je odgovorio da može
na prostoru od trešnje do spomenika tužitelja, te smo doista tu
izvršili ukop, odmaknuvši se pola metra od spomenika – ispričala
je udovica, dodajući da su nakon nekoliko dana počeli problemi s
tužiteljicom koja je tvrdila da to mjesto pripada njoj.
– Ocjenom provedenih dokaza sud smatra da tužbeni zahtjev nije
osnovan i da nije počinjeno smetanje posjeda. Prema Zakonu o
grobljima predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave nije
utvrdilo grobni očevidnik, nema plana mjesta i grobnica, ne plaća
se grobna naknada i stoga mnoga groblja koja su od javnog
interesa s ovako neutvrđenim bitnim elementima prepuštena su
samim mještanima i svatko se može sahranjivati u bilo kojem
dijelu groblja gdje se ti mještani sahranjuju pod uvjetom da ne
diraju i ne narušavaju ukopane osobe i njihova grobna mjesta –
zaključio je ogulinski sud, poklonivši vjeru brojnim ispitanim
svjedocima.