Priprema za Uskrs je 40-dnevni post što počinje na Pepelnicu, kao vremenom sjećanja na krsna obećanja, a kod odraslih katekumena priprava za krštenje i pokore
Danas je Uskrs, najveći kršćanski blagdan, kojim se slavi
središnji događaj kršćanstva – Kristovo uskrsnuće od mrtvih.
Spomen Kristova uskrsnuća slavi se svečanim misama, koje u većim
gradovima predvode nadbiskupi i biskupi.
Noć uoči uskrsne nedjelje slavilo se vazmeno bdjenje, a mnogi
smatraju kako je to najbogatiji liturgijski obred u Crkvi.
Najranije kršćanske zajednice, po uzoru na pashalno bogoslužje,
provodile uskrsnu noć u bdjenju, čitanju biblijskih tekstova i
molitvama u očekivanju ponovnoga dolaska Gospodnjega.
Uskrs se ne slavi svake godine u isto vrijeme
Blagdan Uskrsa ne slavi se svake godine u isto vrijeme, već u
prvu nedjelju nakon prvoga proljetnoga punog mjeseca (uštapa).
Budući da prvi proljetni uštap može biti između 22. ožujka i 25.
travnja, Uskrs se slavi unutar toga vremena.
Podrijetlo Uskrsa je u židovskom blagdanu Pashe pa su u
katoličkoj liturgiji prisutni mnogi biblijski tekstovi koji
podsjećaju na izlazak izabranoga naroda iz egipatskoga sužanjstva
i prelazak preko Crvenoga mora.
Od III. stoljeća zaživjela je praksa krštenja katekumena u
uskrsnoj noći, od IV. stoljeća Uskrs se slavi tri dana – počinje
s večerom Gospodnjom na Veliki četvrtak, preko Velikoga petka i
Velike subote, a završava uskrsnim vesperama; vrhunac slavlja
čini bdjenje noć uoči Uskrsa.
Priprema za Uskrs je 40-dnevni post što počinje na Pepelnicu, kao
vremenom sjećanja na krsna obećanja, a kod odraslih katekumena
priprava za krštenje i pokore.
Uskrsna je nedjelja jednako tako početak uskrsnoga ciklusa
(Pentekoste), koji se zaključuje svetkovinom Duhova; prvih osam
uskrsnih dana čini uskrsnu oktavu.
Od 4. lateranskoga koncila godine 1215. uvedena je obveza da se
vjernici najmanje jednom u godini moraju ispovjediti i o Uskrsu
pričestiti.
U zapadnoj liturgiji uskrsno bdjenje obuhvaća blagoslov ognja,
paljenje svijeće na “ognju bdjenja” i ophod kroz crkvu, nastavlja
se podužim bogoslužjem riječi (pet starozavjetnih i dva
novozavjetna čitanja), potom obnovom krsnih obećanja i
naposljetku euharistijom.
Hrvatski uskrsni običaji
U hrvatskoj tradicijskoj kulturi isprepleteni su katolički
crkveni obredi s tradicijama drugoga podrijetla, posebno
običajima i obredima vezanima uz proljetno buđenje prirode.
U Velikom tjednu pripremalo se za nastupajuće blagdane –
uređivala se kuća, pripremala hrana i odjeća, bojila i ukrašavala
jaja – pisanice.
Od Velikoga petka kada utihnu crkvena zvona pa do njihove ponovne
uporabe na Veliku subotu mještani su se pozivali na molitvu i u
crkvu čegrtaljkama, škrebetaljkama i klepetarnicama.
Uobičajeno je pjevanje crkvenih pučkih napjeva i procesije. Post
i nemrs završavaju svečanim blagoslovom jela u crkvi i njegovim
blagovanjem u obiteljskom krugu na sam Uskrs.
U nekim krajevima uobičajen je bio crkveni blagoslov vatre i
obnova kućne vatre te paljenje uskrsnih krjesova, vazmenki.
Na Uskrsni ponedjeljak, nakon dugoga vremena odricanja od zabave
i plesa, ponovno je započinjao društveni život.