Kod plaćanja karticama to još nekako ide, ali problem nastaje zbog napojnica u cashu koje se moraju evidentirati i uvesti u sustav koliko god sitne bile
Bakšiš, manča, tringelt, napojnica – mnogo je naziva za
najljepši trenutak ugostiteljskog posla. Nagrada za
dobru uslugu donedavno se davala na ruke po principu ‘pare na
sunce’ – ali nakon uvođenja neoporezivih napojnica na kartice i
fiskalizacije gotovinskih, sunce konobare grije sve manje, a
problema je sve više.
“Izdaš račun i kad ti god gost ostavi napojnicu moraš ga
stornirati da bi mogao unijeti napojnicu ponovno u sustav. I kako
tu funkcionira? Dosta problematično, ali snalazimo
se”, objašnjava konobar Joško iz Zagreba.
Kod plaćanja karticama to još nekako ide, ali problem nastaje
zbog napojnica u cashu koje se moraju evidentirati i uvesti u
sustav koliko god sitne bile…Čak i 50 eurocenti napojnice koju
konobari dobiju mora se prijaviti što je u gužvama gotovo
nemoguća misija pa su mnogi primorani raditi u sivoj zoni. Oni
koji napojnice ne prijave u sustav, ne smiju ih uzeti. Ako
konobar bakšiš stavi u džep, visoke kazne plaća poslodavac.
“Zakon je malo možda bio ishitren, bez obzira što su mnogi
tražili da napojnica bude neoporeziva”, kritičan jepredsjednik
Udruženja obrtnika grada Zagreba, Ivica Zanetti. Zbog svih
birokratskih peripetija – neki su od napojnica i odustali,
potvrđuje nam i poznati zagrebački frizer i predsjednik udruženja
obrtnika…
“Kad je kartično poslovanje to je možda jednostavno, ali kad je
mali, sitni novac, cent i to, vi morate dva fiskalizirati računa
tako da spajati ih birokratski i tehnički je to jako jako teško i
komplicirano tako da evo ja sam sa svojim djelatnicima dogovorio
da neće primati tringelte”, govori Ivica Zanetti.
Prema podacima Porezne, u prvih 5 mjeseci ugostitelji su
prijavili preko milijun računa s napojnicom. Frizeri gotovo 22
tisuće, taksisti 55 tisuća. Prosječno su Hrvati ugostiteljima
ostavljali euro i 60, frizerima više od dva eura, a najkraćih
rukava ostali su taksisti koji dobivaju manje od jednog eura
nagrade po vožnji.
“Baš ne na karticu, ali dobivam često. Evo recimo u tjedan dana
može se desiti i do 5 puta. Sad ovisno o tome koliko su ljudi
široke ruke, koliko mogu si priuštiti u svoj kućni budžet. Pa od
prilike, nekad po 2,3, 5, 10 nekad i 20 eura”, svoje iskustvo s
napojnicama govori taksist Krešimir.
Mnogi ugostitelji i obrtnici i dalje ne znaju što im je točno
činiti pa svoje POS uređaje nisu ni nadogradili za kartično
plaćanje napojnica. Razgovarali smo s mnogima, ali pred kamere ne
žele. Upravo zato u udruzi Glas poduzetnika pozivaju državi da
olakša i pojednostavi proceduru.”Zakone obično pišu profesori s
fakulteta koji nažalost nisu u svom vlastitom biznisu pa ne znaju
kako taj biznis funkcionira i onda donose rješenja koja su
jednostavno suluda i imaju previše birokratiziranja”,
upozorava Boris Podobnik iz UGP-a.
Gotovo pola godine od uvođenja novih pravila – ugostitelji
strahuju od sezone, velikih gužvi, ali i inspekcija. Tražili su
jednostavnije poslovanje i dobili nova birokratska pravila. U
Hrvatskoj ništa novo.