Je li posrijedi samo još jedna 'šuplja priča' o korekciji nakaradnoga glavnog i dugogodišnjeg uporišta porezne politike Republike Hrvatske ili ozbiljna reforma?
Porezno-politička tematika baš i nije neka atraktivna medijska
“roba”, ali hrvatski slučaj može se smatrati izuzetkom, bar u
okviru EU-a. Fiskalni sustav u Republici Hrvatskoj, naime,
vrlo napadno se odlikuje nekolicinom “šampionskih” karakteristika
u tom smislu. Glavno njegovo uporište, porez na dodanu
vrijednosti, ističe se općom stopom od 25 posto, od koje je malo
viša samo ona u Mađarskoj. S druge strane, hrvatskom udjelu
poreza na rad u ukupnom državnom poreznom prihodu ne može
parirati baš nitko, ali po mizernosti iznosa. Malo tko se može
podičiti i do te mjere faktično zanemarivim oporezivanjem
bogatstva: imovine, kapitala, visokih plaća, itd,
piše Deutsche Welle (DW).
Zbog svega toga nekog je zacijelo mogla iznenaditi nedavna izjava
ministra financija RH Marka Primorca da su se praktično
stekli nužni uvjeti za ozbiljnije smanjenje stope PDV-a. Ako
se ekonomski rast nastavi po sadašnjem ritmu, ona bi u dogledno
vrijeme mogla biti fiksirana na osjetno nižih 20 postotaka. No
drugih vijesti iz perspektive te vrste politike nije bilo niti ih
ima, premda je valjda jasno da se ona nikako ne može voditi samo
kroz taj porez na potrošnju. Naročito kad se uzme u obzir da je
zanemaren čitav niz drugih, ovdje spomenutih, a svakako značajnih
kategorija.
Kompromis između smanjenja PDV-a i socijalnih
doprinosa
Slika hrvatske porezne politike stoga je neumoljivo regresivna
tj. kreirana na štetu najširih slojeva, dok povlaštena klasa
imućnijih ostaje pošteđena većih fiskalnih opterećenja. U prvom
planu ostaju beneficije za prekupce nekretnina i obimnu sivu zonu
tzv. neobiteljskih iznajmljivača turističkih apartmana. Pritom se
mora imati na umu, kako za DW kaže Saša Drezgić, dekan
Ekonomskog fakulteta u Rijeci i stručnjak za fiskalne sustave i
generalno poreznu politiku, da ne odgovara svakoj zemlji ista
porezna struktura, kao što je i njezina dinamika podložna
promjeni. Naš sugovornik napominje i da tako u RH trenutno
dominiraju neizravni porezi te socijalni doprinosi, gledano u
postotku BDP-a.
“Potrebno je smanjiti PDV i iznos socijalnih doprinosa, te
svakako unaprijediti oporezivanje imovine”, nastavio je on, “a
ključno pitanje je da li smanjiti PDV ili smanjiti doprinose.
Javnosti je poznato da se naš mirovinski i zdravstveni sustav već
dugo ne financira iz prikupljenih doprinosa. Smanjenje doprinosa
imao bi značajan utjecaj na smanjenje bruto plaća ili otvorio
prostor za povećanje neto plaća. Smanjenje PDV-a bi svakako
ostavilo veći dio dodane vrijednosti poduzetnicima”. Drezgić
pritom upozorava i na strukturu hrvatskog gospodarstva u kojem
nešto manje od 20 posto dodane vrijednosti proizlazi iz turizma.
To znači da veliki dio postojećeg socijalnog standarda u RH
financiraju nerezidenti, tj. gosti čija potrošnja generira
povećani porezni prihod. No jednako tako vrijedi činjenica da bi
se smanjenje PDV-a pozitivno odrazilo na konkurentnost hrvatske
ponude na širem tržištu. Dekan riječkog Ekonomskog fakulteta
upućuje na pretpostavku da je mogući najbolji put kompromis
između smanjenja poreza na dodanu vrijednosti i socijalnih
doprinosa. On također podsjeća na to da veće oporezivanje
kapitala, zbog veće mobilnosti tog faktora, nigdje u svijetu nije
popularno jer donosi kontraproduktivne učinke u tržišnom pogledu.
Školski primjer pogrešnog pristupa
“S druge strane, uvođenje poreza na imovinu svaki put je
blokirano od strane jakih lobija kojima ne odgovara povećanje
poreznog tereta. Ovdje su spomenuti samo neki od učinaka poreznih
izmjena, ali ono što se može zaključiti je, da je potrebno
maksimalno smanjiti porezno opterećenje. U kratkom roku to se
može samo na strani PDV-a i socijalnih doprinosa. U dužem roku,
potrebno je postaviti temelje kvalitetnijeg poreznog sustava
sveobuhvatnom analizom svih poreznih oblika”, zaključio je Saša
Drezgić te dodao kako možda najveći potencijalni doprinos
bespovratnih sredstava EU-a leži u činjenici da hrvatski građani
ne moraju plaćati poreze kojima se podmiruju kapitalne
investicije i subvencije.
“Stoga se, posebno od 2018. godine”, mišljenja je Drezgić,
“otvorio prostor za smanjenje poreznog tereta. S obzirom na to da
nam pristiže sve više bespovratnih sredstava, ne bi bilo dobro
propustiti takvu priliku”. Ipak, šutnja nadležnih političara o
drugim fiskalno-političkim zahvatima, izuzev smanjenja PDV-a,
također predstavlja određeni znakovit stav. Uostalom, nije ovo
prvi put da se o tom porezu govori u vidu takve najave, kao što
nas je podsjetio Luka Brkić, profesor političke ekonomije na
zagrebačkom Sveučilištu Libertas. Niz je hrvatskih vlada
najavljivao sličan potez, pa ni sadašnja najava ne znači nikakvu
garanciju.
“Ne treba isticati da smo suviše oslonjeni na oporezivanje
potrošnje, jer se zna da nam oko 60 posto javnog proračuna dolazi
iz tog izvora. Loša strana toga, među ostalim, jest to što je
riječ o procikličkoj kategoriji, i s rastom se blagajna puni, a u
recesiji ili depresiji je ovisnost o PDV-u pogubna. Velika mana
je i drastična regresivnost, puno veće opterećenje ljudi s nižim
primanjima. Konačno, vođenje raznih politika, npr. socijalne ili
razvojne, preko upravljanja PDV-om, doslovno je nakaradno. To se
jednostavno ne radi, to je školski primjer pogrešnog pristupa.
Zato bi se i kod njegova smanjenja trebali primjerenije
aktivirati razni drugi porezno-politički instrumenti”, drži
Brkić.
Kozmetička intervencija s pedigreom reforme
Ovaj politekonomist složio se s našom uvodnom procjenom da je
hrvatski porezni sustav u biti nerazvijen, vjerojatno ciljano
zapušten. “Veoma je primitivan, a zato se doima i kao da ne
postoje mogućnosti ozbiljnijeg, istinskog oporezivanja imovine,
bogatstva, nasljeđa, rente, kvazirente, itd. Da bi se prestalo
PDV rabiti u svrhu rješenja za sva pitanja fiskalne politike,
morali bismo imati šarolikost ostalih instrumenata. No time ne
otkrivam ništa novo, jer su posrijedi udžbenička znanja, ne
subspecijalistička, osim što su očito zanemarena”, rekao je Luka
Brkić za Deutsche Welle.
Ostaje i pitanje zašto je tomu tako, i zbog čega se onda
udžbenički ne pristupi popravljanju opisanog stanja, mada ni taj
odgovor nije nepoznat. “No ima ga smisla ponavljati, da ne bi
nestalo iz vidokruga. Grupacije koje imaju koristi od ovako
dizajniranog poreznog sustava kakav je u Hrvatskoj, dovoljno su
organizirane i utjecajne da zaustave svaki pokušaj promjene, ako
ga ima”, kazao nam je Brkić. I usuglasili smo se na koncu s
procjenom da tada u pravilu slijede neke tzv. kozmetičke
intervencije, dok se njihova promocija najavljuje pompozno kao –
porezna reforma. Vidjet ćemo dakle hoće li takav epilog zadesiti
RH i ovaj put, ako najavljeno smanjenje PDV-a uopće bude zaista
poduzeto, piše
Deutsche Welle.