Jovan Zec bio je jedan od nositelja olimpijske baklje u Karlovcu uoči ZOI u Sarajevu 1984. godine.
Piše Marijan Bakić
Posljednji ispraćaj bit će u utorak, 6. kolovoza u 12.30
sati na groblju Jamadol.
Preminuo je iznenada u 76. godini života i ta tužna vijest je
mnoge sugrađane i njegove prijatelje, sportaše, iznenadila i
ražalostila. Svakoga dana susreli smo se na kavici na tržnici kod
Gorana u “brvnari” . Za njega je uvijek bio “rezerviran” zadnji
stol na terasi koji danas ujutro je bio prazan, možda spava
pomislili smo. Danas nisu došli ni Dario, niti Alenka, Dragan,
Knapa … kao da su znali. Nažalost koji sat kasnije saznali smo
tužnu vijest. Dugo još pamtit ćemo njegovo mjesto za tim stolom,
dovikivanja s dva kraja terase jer je slabije čuo, a sve je to
bilo duhovito i u šali koju je on itekako prihvaćao. Falit će nam
Haze, njegov dobri duh, bicikl, kišna kabanica …
Među 11 dobitnika javnih priznanja Gradsko vijeće jednoglasno je
donijelo 2018. godine donijelo odluku da će nagradu koja će im
biti dodijeljena na svečanoj sjednici Gradskog vijeća dobiti
i Jovan Zec “Haze”. Predlagač je bila karlovačka Sekcija
Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN).
Jovan Zec bio je jedan od nositelja olimpijske baklje u Karlovcu
uoči ZOI u Sarajevu 1984. godine.
JOVAN ZEC, mnogim generacijama Karlovčana i ljubitelja odbojke
poznatiji kao “Haze”, sudjelovao je na razne načine u radu
karlovačkog odbojkaškog kluba od prvih dana njegovog osnutka. Bio
je jedan od nositelja igre OK Turbina, a kasnije u OK Karlovac
neizostavan član prve postave. Tijekom igračke karijere bio je 6
puta proglašavan najboljim igračem na raznim turnirima. Više je
puta bio nominiran za najboljeg sportaša grada Karlovca i svakako
je jedan od najzaslužnijih što je ekipa OK Karlovca u istom
izboru bila proglašavana najuspješnijom ekipom.
Krajem 70-ih godina u ulozi trenera vodio je mušku juniorsku
ekipu u Beogradu na Juniorskom prvenstvu Jugoslavije. 1984.
godine bio je jedan od 6 karlovačkih sportaša odabranih da kroz
grad nosi olimpijski plamen u povodu Zimskih olimpijskih igara u
Sarajevu. 1987. godine radio je kao odbojkaški sudac tijekom
Univerzijade, a 1988. godine preuzima žensku seniorsku ekipu OK
Karlovca, koja pod njegovom trenerskom palicom 1993. godine
osigurava ulazak u 2. Hrvatsku odbojkašku ligu. U nekoliko sezona
sa ženskom ekipom dolazi nadomak kvalifikacija za 1. odbojkašku
ligu, a na trenerskom je mjestu, uz kraće prekide, do 2002.
godine.
Na Svečanoj akademiji u povodu proslave 50 godina djelovanja OK
Karlovca, 2017. godine, uručene su dvije nagrade za životno djelo
– jedna je posthumno pripala Ivanu Vidakoviću, a druga Jovanu
Zecu. I mnogi se slažu da su nagrade apsolutno zasluženo dobile
dvije najveće ikone karlovačke odbojke u njenoj povijesti.
U svojoj trenerskoj karijeri odgojio je generacije karlovačkih
odbojkašica i odbojkaša, a među svojim igračicama i igračima bio
je poznat po uzrečici ‘Kod mene nema – ne mogu, ne znam i neću’.