Kao pacijent osjetio je i nehumanost zdravstvenog sustava u kojem je bio cijeli svoj radni vijek, pa čak i u teškoj bolesti želio je promjenu na bolje.
Hvala svima koji su nam u tužnim i bolnim trenucima rastanka s
našim Brunom izrazili sućut osobno, telefonom, porukom,
brzojavom, fejsom i koje je rastužila spoznaja da više nije među
nama.
Znam da vas je mnogo, jer je Bruno bio ogroman, velik u svojoj
dobroti, jednostavnošću, pristupačnošću, poštenju, odanosti svom
pozivu liječnika, brizi za pacijente, pogotovo za njegove malene
“mićine”, poštivanju kolega, prijatelja, rodbine, svih s kojima
je radio i s kojima se družio, koje je poznavao. Svoju želju za
poštenijim, pravednijim i ljepšim životom za sve ljude pokušao je
ostvariti i svojim političkim angažmanom.
Hvala svima koji su mu u njegovoj dugogodišnjoj bolesti i borbi
za život pomagali i bili na usluzi, a to mu je jako puno značilo.
Kao pacijent osjetio je i nehumanost zdravstvenog sustava u kojem
je bio cijeli svoj radni vijek, pa čak i u teškoj bolesti želio
je promjenu na bolje.
Volio je život, volio je svoju obitelj, beskrajno sina i unučiće,
a radosne i lijepe trenutke volio je podijeliti sa svima. Tugu
rastanka ostavio je samo za nas, njemu najdraže i najbliže osobe.
Pokopan je u naš vječni dom na groblju u Donjem Zvečaju, na
brežuljku s kojeg se nazire rijeka Mrežnica kojom je bio
opčinjen od kada ju je ugledao.
Supruga Mira Fudurić-Kurelić sa obitelji