Misno slavlje srijedom 11. rujna 2024. godine u Nacionalnom svetištu predvodio je protojerej stavrofor Željko Pajić, župnik grkokatoličke župe Uzvišenja svetog Križa u Karlovcu. Koncelebrirao je mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta.
Već tradicionalno srijedom Josipovo svetište u Karlovcu posjećuju
mnogi Josipovi štovatelji iz svih krajeva svijeta. Tako su ove
srijede među dvjestotinjak vjernika na pobožnosti i misnom
slavlju sudjelovali Mira Mišljenac, rođena u
Pečuhu u Mađarskoj a trenutno nastanjena u Austriji. Mira je
učiteljica njemačkog koja je u Međugorju pred kipom svetog Josipa
molila za svoje potrebe i dobila nadahnuće da osnuje molitvenu
zajednicu u Austriji pod zaštitom svetog Josipa. Članovi te
zajednice su Austrijanci, Mađari i Hrvati. Posebno joj se
svidjela krunica svetog Josipa koju je preko društvenih mreža
čula upravu iz Josipova svetišta u Karlovcu. Sadržaj otajstva
krunice svetog Josipa prevela je na njemački i njeni prijatelji,
članovi navedene molitvene zajednice rado su je prihvatili, te je
već dvije godine ustrajno mole. Ovih je dan došla iz Austrije,
nekolika dana u Karlovac kako bi sudjelovala u pobožnosti svetom
Josipu u Nacionalnom svetištu svetog Josipa. Pored Mire
pobožnosti svetom Josipu i misnom slavlju pridružio se i bračni
par Mato i Mara Lenić iz
Supetra s otoka Brača želeći tako zahvaliti svetom Josipu za
veliku pomoć koju su upravo po Josipovom zagovoru primili za
svoju obitelj.
U prigodnoj homiliji stavrofor Željko Pajić je
između ostalog kazao da je sveti Josip čovjek dubokog
razmišljanja.
– Radost je Božja blizina i utjeha, a najveća opasnost tužnost
čovjeka je vlastita povučenost, kada se čovjek povlači u sebe,
začahuri kao školjka i ne znaš što je s njime. Takav čovjek onda
razmišlja i o suicidu. Ovih dana u Karlovcu ih je bilo troje,
četvero. Opasnost je ulaziti u tu vlastitu povučenost, bez Boga
jer takav čovjek je žalostan ili mrzovoljan i misli da mu ništa
ne uspijeva u životu. Čovjek bez radosti je neutješen … –
propovijedao je stavrofor Pajić.
– Pitamo se odakle dolazi radost i kako možemo iznova naći onu
duboku kršćansku radost. Kada je čovjek blažen, on je radostan.
Radost raste tamo gdje je Bog blizu. No, kako ćemo biti radosni
kada nas štošta u životu pritišće, kada ljudi nanose štetu, nama
osobno ili našim bližnjima, kada u našim obiteljima vlada
napetost, nemir, sukob? Isus nam je objavio Radosnu vijest, blago
ožalošćenima, blago onima koji podnose bol, blago progonjenima,
blago poniženima, blago pogrđivanima. Zašto takvima blago? A pate
u svom životu. Pa zato što Spasitelj ljudi okreće sve na dobro
onima koji vjeruju i koji ga ljube – kazao je u svojoj homiliji
protojerej Pajić.