"Sve ploče na krovu su nam izbušene, uništene, kiša je procurila u kuću, sve to moramo mijenjati"

Sa zebnjom i zabrinutošću i danas gleda u nebo i prati vremensku prognozu Uroš Makivić iz Gornjeg Mrzlog Polja. Jučer je, u nekoliko minuta, krov na njihovoj obiteljskoj kući postao poput sita: krupni komadi leda naprosto su izbušili ploče, a ovaj umirovljenik postao jedan od bar 60-ak vlasnika nevremenom uništenih krovova različitih objekata.

Stradali su kod njega i krovovi drugih objekata, ali najviše ga brine ovaj na kući. To više jer je obilna kiša samo ljevala i uništila i unutrašnjost kuće. Sve se, prisjeća se, dogodilo na brzinu, oko 17.30 počelo je nevrijeme, grmljavina, vjetar, tuča...

Sadržaj se nastavlja...

- Odjednom je samo sastavilo! U životu to nisam vidio, da je led kao šaka... Nisu mogle ostati, ploče su dugo godina na krovu i kad je krenulo, to je sve razbilo. Sve ploče krovne su izbušene, uništene, procurilo je u kuću, sve moramo mijenjati, to je najgore što se moglo desiti... Ima štete i na drugim objektima, pomoćnim, ali to nije toliko važno, to ću nekako popraviti, kuća nam je bitna, krov na njoj sam ne mogu popraviti, priča nam.

Krovište i oštećene ploče prekrili su danas vatrogasci, no to je samo privremeno rješenje.

- Vatrogasci su za prvu ruku krov pokrili najlonom, da ne kisne dalje u kuću i sad čekamo; kad sveprođe, vidjet ćemo što ćemo dalje, prijavati štetu, kazuje Makivić.

Gornje Mrzlo Polje spada pod Grad Dugu Resu, a gradonačelnik Tomislav Boljar obećao je da će svima čiji su krovovi stradali pomoći u sanaciji štete pa se nada da će tako uspjeti popraviti i krov na svojoj kući.

- Dobar je Boljar čovjek, nadam se da će Grad pomoći, inače mi sami nećemo moći. Mi smo ljudi u godinama; imam blizu 80, supruga i ja smo umirovljenici, živimo sami nas dvoje, opisuje.

Iako ga krov najviše brine, šteta je na kući i drugdje, od mokrih stropova i zidova do podova i stepenica obloženih drvetom, ali...

- Sve to je ništa, samo da se krov sad stavi, da ne bi bilo još štete. Pokrili su ga pa daj, Bože, da ne bude gorega vremena; ne znam može li biti gore od ovoga što je bilo? Možda i može, ništa više nije čudo, zaključuje ovaj umirovljenik, slikar i umjetnik.