AKTUALNO / VIJESTI

MINISTRE, JOŠ NIJE KASNO!

Iz karlovačke udruge starKA o aktualnoj "transformaciji" obiteljskih domova: Tko god potpiše novi zakon bit će grobar socijalnih usluga i skrbi za starije

Iz karlovačke udruge starKA o aktualnoj

Promjene DA – nužne su, kvalitetnija skrb – DA, ali ne ovaj prijedlog i ne ovako. Osigurajte kapacitete pa onda transformirajte, poručuju iz udruge starKA.

Jučer je u prostoru Društvenog centra ''Prostor(i)ja'' održana prezentacija Udruge za informiranje, širenje i razvoj socijalnih usluga za starije osobe „starKA“ na kojoj su iznijeli probleme „transformacije“ obiteljskih domova predložene Zakonom o socijalnoj skrbi u savjetovanju, za koju se nadaju, kako kažu, da će biti od koristi i samom ministru. 

U nastavaku prenosimo cjelovito priopćenje udruge o ovoj aktualnoj tematici.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Podsjećamo, predlagatelj zakona, odnosno Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u prijedlogu nije navelo konkretne argumente ni predočilo prethodne analize, već je sudbinu tisuća ljudi i stotina obitelji svelo na 149 riječi. Nakon mnoštva komentara i reakcija, tih 149 riječi počelo se pravdati frazama – „transformacija” , dizanje standarda, povećanje kvalitete, briga za umirovljenike.

Što ministarstvo predlaže i podrazumijeva pod „transformacijom“?

Predložena su dva scenarija: „transformacija“ u ustanovu - privatni dom ili „transformacija“ u udomiteljstvo/profesionalno udomiteljstvo.

Kad govorimo o transformaciji u dom, govorimo o prenamjeni objekta iz stambenog prostora u javni te o ispunjavanju uvjeta Pravilnika o uvjetima prostora, opreme i radnika doma (NN 64/2009). Za prenamjenu objekta treba prije svega potvrda ureda da je temeljem prostornog plana moguće izvršiti prenamjenu. U velikom broju obiteljskih domova prenamjena po prostornom uređenju neće biti moguća.

Drugi problem „transformacije“ je još i veći - ispunjavanje uvjeta iz Pravilnika; u prvom redu tehničkih uvjeta. Tu govorimo o visini prostorija od 260 cm, širina hodnika min 180 cm, ugradnji lifta dužina 230 cm, širini vrata koja se moraju otvarati prema hodniku, osiguravanju niza dodatnih prostorija itd itd. Tu su i ostali uvjeti koji nemaju većih problema s realizacijom ali znatno će utjecati na cijenu koštanja samog smještaja kasnije pa ih valja izdvojiti. Naime, u ustanovi više neće može pomagati obitelj pa jedan član više neće biti i šef nabave i domar i vozač saniteta, već će ustanova mora imati zaposlenog radnog kadra - ravnatelja, administrativnog, pomoćno tehničko, logističkih, kuhara, pomoćnih kuhara i ostalih koji ne utječu na samu kvalitetu i standard, ali i te kako utječu na cijenu smještaja.

Govorimo naravno i blagom povećanju stručnog kadra na što nemamo primjedbi. Problem je što, ma koliko god ih netko propisao, dovoljnog broja nema pa su nam i ustanove i obiteljski domovi deficitarni po Pravilniku jer ih nema na tržištu radne snage, a ništa se ne čini po tom pitanju.

Nabrojavši sve to, ustanova s 20 korisnika opstati ne može i kapacitet doma treba proširiti. Prema našim računicama i studiji isplativosti, privatni dom bio bi na break-even s 45 korisnika pod uvjetom da dom radi s 100% kapaciteta i s povećanjem cijene od najmanje 30% u odnosnu na cijenu obiteljskog doma.

Za povećati kapacitet i ispoštovati tehničke uvjete pravilnika, treba angažirati projektni biro, isposlovati građevinsku i uporabnu dozvolu te osigurati financijska sredstva za radove.

Okvirna cijena koštanja “transformacije” obiteljskog doma u ustanovu/privatni dom: cca 70.000,00kn za prenamjenu te od 2 na više milijuna za adaptaciju prostora i prilagodbu Pravilniku. Tko će novac posuditi i pod kojim uvjetima u okružju s ovako nestabilnom pravnom regulativom, tim više što je dobar dio obiteljskih domova već kreditno zadužen.

Moramo uzeti u obzir i trošak iseljavanja na stotine obitelji iz svojih domova, sadašnjih obiteljskih domova; ta neće i ne mogu živjeti u ustanovama, moraju si nekako i nečim osigurati novi stambeni prostor.

Druga opcija obiteljskog doma jest “transformacija” u udomiteljstvo.

Udomiteljstvo je najmanja kategorija pružatelja, ima 4 a u kriznim situacijama 5 korisnika te radi preko mreže CZSS-a. udomiteljstvo je još lošija opcija transformacije jer bi njome do 2/3 kapaciteta ostalo prazno, govorimo o nekoliko soba i 10-15 kreveta viška. Od toga ne može živjeti obitelj, od toga će biti teško namiriti i samo trošak praznog prostora. U toj transformaciji gube se sva radna mjesta.

Procjena uspješnosti „transformacija“

Pretočimo li procjenu uspješnosti „transformacije“ u brojke s vrlo optimističnom procjenom uspješnosti, optimističnijom od one dobivene na terenu i istraživanjem, to izgleda otprilike ovako:

Ako se svaki deseti obiteljski dom „transformira“ u dom za 50 korisnika ( 2 500 mjesta), a pet od deset obiteljskih domova „transformira“ u udomiteljstvo (1000 mjesta), govorimo o gubitku 60% sadašnjeg kapaciteta.

Govorimo o cca 4000-4500 mjesta manje - mjesta koja pružaju dugotrajnu skrb. Mjesta koja danas život i pristojan kraj života znače, a nema ih dovoljno. Čak i izvješća većine javnih domova za 2020. ukazuju na stalni porast korisnika njege. U bolnicama RH nam na dugotrajnu skrb starijih otpada 5,1 mjesto na 1000 kreveta dok je prosjek zemalja članica 2 kreveta. Mi ćemo ih samo tako ugasiti?

Štete predloženih „transformacija“

Smanjivanje broja smještajnih jedinica – vrlo optimistična prognoza je - 60 % kroz pet godina, znatno veća cijena doma (najmanje 30% veća od sadašnje cijene smještaja u obiteljskom domu) neprihvatljiva za dvije trećine sadašnjih korisnika obiteljskih domova, oduzimanje prava na smještaj kad čovjeku treba, gdje mu treba i u kojem obliku mu treba (obiteljski dom mjesto može osigurati i u pola noći i praznikom i nedjeljom, ustanova to neće moći) , očita centralizacija kapaciteta, zatiranje jedne gospodarske djelatnosti važne ruralnim područjima, gubitak radnih mjesta u slabije razvijenim mjestima i poticanje daljnjeg iseljavanja, uništavanje cijele postojeće infrastrukture socijalnih usluga, otvaranje prostora i stvaranje prilika za još više sive ekonomije i opasne ilegale, opterećivanje bolnica i izdavanja za zdravstvo (treba pitati ministra Marića što o tome misli?) itd itd. 

Problem po prijelaznom razdoblju

Podsjećamo ministra i predlagatelje da obiteljski domovi do 10. 3 . 2022. moraju uvesti sustav zaštite od požara na što ih obvezuje Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga iz 2021. s prilagodbom od godinu dana. Pitamo se zna li ministar koliko obiteljskih domova još nema te vatrodojave samo 5 mjeseci prije isteka roka i zašto nema? Čekao se ovaj zakon; uvesti vatrodojavu je skupo, to nije trošak, to je investicija, a budući da im se već dvije sustav lopta i zabavlja sudbinom, nitko nije htio investirati dok ne vide hoće li moći dalje raditi. Prođe li ovaj zakon – nema vatrodojave, nema mnogo registriranih obiteljskih domova. I nema nikakve prilagodbe od pet godina. Što će vatrodojava u praznoj kući?

Što „transformacija“ po ministru Aladroviću i savjetnici Bogdanović uistinu jest?

To jest zatvaranje obiteljskih domova. Sudeći po izjavama i namjerama, za njih je i standard tek komad papira na kojem piše drugi naziv i druga namjena prostora, a ne kvalitetna skrb kad čovjeku treba, gdje mu treba i na način na koji mu treba. Oni standarde mjere širinom hodnika, smjerom otvaranja vrata i ravnateljem na plaći, a ne strpljivošću i blagošću njegovatelja ili kvalitetnom i prilagođenom prehranom.

Podsjetili bi da Pravilnik o standardima kvalitete socijalnih usluga postoji. Donijeli su ga. Stoga je nerazumljivo zašto se priča o dizanju kvalitete i standarda kad se to može riješiti pravilnikom, ne treba nam zakon. Kroz godine se dizao koeficijent zaposlenih po korisniku, uvela zaštita od požara, rad fizioterapeuta i socijalnog radnika u obiteljske domove.

Predstojnica gradskog ureda za socijalnu skrb i osobe s invaliditetom Zagreb, gđa Romana Galić, u „Dobro jutro Hrvatska“ 16. 10. 2020. navodi da u 11 zagrebačkih domova s 3799 korisnika radi 1348 djelatnika od čega 538 zdravstvenih djelatnika (uključene medicinske sestre i njegovateljice) odnosno 60% djelatnika je nezdravstveno osoblje.

Vidljivo je da standard nije ispoštovan u ustanovama, i to u jednom Zagrebu - 0,14 zdravstvena djelatnika na jednog korisnika. U što ćemo te domove transformirati?

Što je “transformacija” korisnicima i RH?

Socijalna katastrofa. Onaj tko potpiše ovaj zakon bit će grobar socijalnih usluga i dugotrajne skrbi za starije. Ovaj prijedlog zakona ne smije proći. Donesen je napamet, bez razgovora, bez prethodnih analiza i procjena što se može i u kojim rokovima, s kojim novcima i ono najvažnije – s kojim posljedicama po korisnike dugotrajne skrbi – to je pucanj u prazno, bolja rješenja bi imali da smo bacali grah.

Što se dogodi kad se radi napamet i ne razmatra mišljenje i stavovi ostalih dionika uključenih u djelatnosti, možemo vidjeti i s transformacijom udomitelja za djecu u profesionalne udomitelje. Zakon o udomiteljstvu od 1.1.2019. kojim se uveo “proefsionalni udomitelj“ do 1. travnja 2021. rezultirao je s ukupno 0 profesionalnih udomitelja. Razlog tome je što je ministarstvo promašilo kriterije, na što su ih udruge upozoravale. ? Upozoravali su ministarstvo, nisu htjeli slušati. Iz gotovo istog razloga smo mi danas ovdje. Tko će snositi odgovornost za posljedice tih samovolja?

Zadnjih dana govore da će razgovarati u prijelaznom razdoblju, da će tražiti rješenja, da će vidjeti sve što je potrebno. Kaže ministar: „mi smo naravno otvoreni za razgovore i planiramo sa svim onim vlasnicima odnosno ljudima koji se bave ovim poslom naći adekvatna rješenja“. Tatjana Katkić Stanić, ravnateljica Zavoda za socijalni rad pri MROSP-u, Radio Istra: „Pa mi vjerujemo da je pet godina u stvari jedan dovoljan period da se napravi jedna dovoljna reorganizacija, transformacija… da vidimo na koji način i što je sve potrebno da kao ministarstvo damo adekvatnu podršku.“

Sve te „izvide i uvide“ o kojima sad govore je trebalo napraviti prije donošenja prijedloga zakona. Ulog je velik – tisuće starijih ljudi kojima smještaj treba danas. Sad. I sve više i više njih kroz narednih pet godina.

Upozoravamo da nemamo čak ni hitnih mjera sanacije ovakvog prijedloga. Da samo 10% obiteljskih domova u prvim mjesecima po Novoj godini zatvori vrata jer neće ulagati ni kune u vatrodojavu, najmanje 500 ljudi ostaje bez smještaja. Kuda? Gdje? Kamo? A zatvarat će, ljudima je puna kapa svega. Hrvatska si, koliko god po ministru fenomenalna za život bila, ne može dopustiti smanjenje kapaciteta.

No razumljivo je zašto se s ovim prijedlogom išlo. Godinama se nije radilo što se trebalo, a sad ne umiju i ne mogu uspostaviti red pa se brisanjem jedne cijele kategorije sve skupa misli pomesti pod tepih, oprati ruke prebacujući odgovornost sa sebe. Danas su za Andraševac krivi oni koji rade dobro, a ne oni koji su ga svojim nemarom dopustili. . Nažalost, neće moći, prašine se nakupilo, kaos s ovim prijedlogom je neminovan. Ponavljamo, nemamo mi samo problem s ilegalom i šakom loših obiteljskih domova - mi nemamo smještaja, mi smo siromašni. Mi imamo i stotinu problema u javnim domovima, decentraliziranim i centraliziranim – od niske kvalitete i loše skrbi, lista čekanja, manjka radnika, do netransparentnog financiranja i kadroviranja..nama istu cijenu javnog doma plaća onaj s 2000 i s 22 000 kuna mirovine. Mi imamo problem po registru dosmrtnih i doživotnih ugovora.

Promjene Da – nužne su, nema mjesta; kvalitetnija skrb – Da! Ali ne ovaj prijedlog i ne ovako. Osigurajte kapacitete pa onda transformirajte.

Ministre Aladroviću, moramo razgovarati, još nije kasno. Dođite.

S poštovanjem, Sabina Angelina Latin, predsjednica udruge „starKA“ 

Izdvojeno


Reci što misliš!