Naravno da su financije važne. Ne rade svi u Zagrebu u Domu zdravlja Centar. Primjerice, Dom zdravlja Ozalj, ambulanta Žakanje, ne može dobiti liječnika. Ali onda bi lokalna samouprava morala financijski stimulirati, poručila je dr. Ropar

U Saboru je početkom tjedna održan okrugli stol na temu "Kako ozdraviti zdravstvo?", u organizaciji kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka. O problemima liječnika u bolničkom sustavu i prijedlozima rješenja govorila je i dr. Samija Ropar, liječnica OB Karlovac i članica izvršnog odbora HUBOL-a.

Uvodno je naglasila kako i dalje ne postoje jasno definirani standardni algoritmi i protokoli liječenja koji osiguravaju svim pacijentima u javnom i solidarnom zdravstvenom sustavu da dobiju adekvatnu i ista zdravstvenu zaštitu u Karlovcu, na Rebru ili Svetom Duhu. 

Sadržaj se nastavlja...

Oni bi olakšavali rad bolničkim liječnicima, omogućili praćenje ishoda liječenja. To onda osigurava adekvatnu kontrolu kvalitete rada i pojedinog liječnika i cijele zdravstvene ustanove te omogućava akreditacijski postupak jer svaki pacijenti zaslužuju znati gdje će dobiti kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, naglašava dr. Ropar. 

- Primjerice, ako živite na Lašćini i trebate operaciju žučnog kamenca, ona ne mora biti na Rebru, može biti i u Karlovcu, Slavonskom brodu ali mora biti standardizirana. Mi nemamo poluge za praćenje stvarnih ishoda rada odnosno temelji toga postoje još iz Agencije za kvalitetu ali to se jednostavno ne provodi. 

Dotaknula se i aktualnog pitanja praćenje radnog vremena liječnika, kojem se HUBOL ne protivi. 

- To je legitimno i jasno je da moramo biti na svojim radnim mjestima. Međutim, praćenje radnog vremena ne osigurava učinkovitost u radu već trebamo imati upravo već spomenute poluge, kako ćemo pratiti kvalitetu rada.

Na to se nadovezuju liste čekanja, za koje dr. Ropar ističe da nisu specifičnost hrvatskog zdravstvenog sustava, one postoje u svim zdravstvenim sustavima EU i svijeta, čak i u privatnom zdravstvenom sustavu zbog navale pacijenata. Međutim, kod nas su dosegle razinu koja nije zdravstveno i medicinski opravdana, poručuje.  

Liste čekanja moraju postati nacionalne

- Devastirana privatna zdravstvena zaštita, gdje imaju previše pacijenata, previše administracije, onda se uputnicama ti pacijenti prelijevaju u bolnički sustav. Onda bolnički doktori još generiraju dodatne pretrage. A imamo istovremeno osiguravatelja, za kojeg ja ne bi rekla da je osiguravatelj jer svi znamo da je to u stvari fond, koji ne kontrolira ni liječnika ni zdravstvene ustanove a ni osiguranike.

- Nemamo ni kontrole ni penalizacije koliko se pretraga prepisuju, koliko se pregleda ordinira, da li pacijenti dolaze na naručene preglede, podižu nalaze, iskorištavaju objedinjenje bolničke prijeme. Situacija je ustvari takva da svi kao imamo pravo na sve, a u stvari to vrlo brzo dovodi do situacije da nitko nema pravo na ništa. Liste čekanja moraju postati nacionale. Ne može pacijent reći ne želim ići u ambulantu u Špansko ili ne želim kilu operirati u Karlovcu, poručila je dr. Ropar. 

Problematika prekovremenog rada u bolničkom sustavu, rezultat je manjka kadra i to nije specifičnost našeg sustava, poručile je Ropar.

- Nedugo je izašlo da Francuska daje silnu lovu da stimulira ne bili doktori došli u male sredine pa to ne mogu realizirati već 4-5 godina. Prekovremenog rada će biti do god imamo manjka kadra i dok ne budemo imali drastične organizacijske promjene u kompletnom bolničkom sustavu, ne samo na razini pojedine bolnice, nego cijele države ako ne onda barem regije. 

Država se ozbiljno mora prihvatiti posla

- Mi moramo razmišljati o tome da imamo manjak liječnika u sustavu. Trebamo naše kolege motivirati da ostanu u sustavu jer vrata su im otvorena. Bili smo svjedoci prosvjeda i inicijative mladih liječnika, održana su dva sastanka, Ministarstvo im je dalo nogu da tako kažem i već dvoje iz samog vrha inicijative odlaze u inozemstvo. 

Inače, Hrvatska liječnička komora prije pandemije, početkom 2019.,radila je veliku anketu zašto hrvatski liječnici idu u inozemstvo ili zašto bi otišli u inozemstvo. Rezultati su redom organizacijski problemi, edukacije, napredovanje su prvi uzrok a financijske su tek nakon toga.

- Naravno da su financije važne. Ne rade svi u Zagrebu u Domu zdravlja Centar. Primjerice, Dom zdravlja Ozalj, ambulanta Žakanje, ne može dobiti liječnika. Ali onda bi lokalna samouprava morala financijski stimulirati jer jedino što možemo stimulirati za početak dok ne sredimo organizaciju, transparentnost, edukacije, bolji pravilnik o specijalističkom usavršavanju su financije, da liječnik ide u malu sredinu ili prihvaća specijalizaciju, poručuje dr. Ropar.

Naglašava kako ćemo uskoro ostati bez patologa zato jer je to neatraktivna specijalizacija jer ljudi rade za osnovnu plaću, a kad radiš za osnovnu plaću onda imaš najmanju plaću u EU od svih doktora jer nemaš prekovremene sate.

- Ona primanja koja se protežu po medijima su primanja s prekovremenim satima. I na tu specijalizaciju nitko neće ići. Svi sad hoće bit oftamolozi, dermatolozi jer mogu ići privatno raditi, jer mogu zaraditi u prekovremenom radu. Nama treba strukturirani plan i zato je liječnička komora predložila da sustav specijalizacija prijeđe na Komoru koja je ujedno i institucija s javnom ovlasti. Onda bi se jače kontrolirao rad mentora i provođenje i da bude na nacionalnoj razini. 

Imamo najskuplje ljekove u EU 

Dr. Ropar ističe kako netko mora reći koliko taj naš javni sustav košta. Ako se je odlučilo ići u modifikaciju Bismarckovog sustava onda država mora moći financirati takav sustav.

- To je onda politička odluka. Ne može 30 posto ljudi koji uplaćuje HZZO financirat 110 posto korisnika jer korisnika imamo više nego stanovnika. Ako država želi takav sustav onda mora planirati u državnom proračunu u nekom prijelaznom periodu stvarno novce, a ne sanacije, sanacije, a veledrogerije nabijaju cijene zato što znaju da neće biti plaćene godinu dana. I one na kraju zarade duplo nego u Nizozemskoj, Njemačkoj. I onda mi imamo najskuplje ljekove u EU.