Zasad posljednji karlovački neboderi niknuli su 1984. godine u Držićevoj 11 i Šestićevoj 2.
Prema najprihvaćenijoj definiciji nebodera u Hrvatskoj, onoj prema kojoj je riječ o zgradi sa 10 i više katova, Karlovac ima 27 nebodera i prema tom podatku je jedan od “viših” gradova u Hrvatskoj. Ipak, mladi karlovački arhitekt Luka Krmpotić upozorava da ponekad ne treba strogo gledati na tu definiciju te zaključuje da 28 građevina zadovoljava uvjete da budu nazvani neboderom.
– Zgrada treba imati i “soliternu” formu, odnosno dojam, pa iz tog razloga nekoliko zgrada u Grabriku ne ulazi u definiciju iako imaju prizemlje/razizemlje, devet katova i lift kućicu čime u potpunosti zadovoljavaju uvjet o broju etaža, no nemaju formu nebodera, već idu u dužinu. S druge strane, potpuno je opravdano reći da je prvi karlovački neboder onaj na križanju Smičiklasove i Domobranske, izgrađen 1954. godine, koji je projektirao Stanko Novak, iako ima prizemlje, 6 katova i uvučeni kat s terasom. No, u potpunosti zadovoljava formu nebodera, ističe Krmpotić, koji se tom temom između ostalog bavio i u svom diplomskom radu.
I, točno govori, jer međunarodne definicije nebodera drastično se razlikuju. U SAD, koja nam prva pada na pamet kao “neboderska država” danas se pojmom “skyscraper” prema nekim definicijama smatraju samo zgrade više od 100 metara! Po tome bi cijela Hrvatska imala jedan jedini neboder – Dalmatia Tower u Splitu, koji jedini prelazi tu granicu.
Ako bismo ipak uzeli u obzir tu labavu definiciju o 10 katova i više, onda je najstariji karlovački neboder onaj u Nazorovoj, koji je izgrađen 1960. godine prema projektu Milana Bijelića. On je zaslužan i za prvi karlovački poslovni neboder, zgradu današnje Fine, koja je otvorena samo godinu dana kasnije.
Bijelić je i inače zaslužan za velik broj karlovačkih “vertikala” – njegovo djelo je i neboder u Domobranskoj (“kod Miloša”), šest nebodera u Ujevićevoj (kod Tržnice) te u koautorstvu s Mladenom Bišćanom – pet nebodera u Držićevoj (kod Doma HV).
Zlatno doba neboderske izgradnje bile su sedamdesete. Nakon spomenutih početaka u šezdesetima, krajem tog desetljeća niknuo je prvi od dva rakovačka nebodera u današnjoj Ulici Izidora Kršnjavog, a iako je u potpunosti otvoren tek 1970. u to se doba može svrstati i neboder u Šebetićevoj, čija je izgradnja počela još 1961. godine.
U sedamdesetima zato Karlovac ima mali neboderski “boom” – nastaje i drugi rakovački neboder u Izidora Kršnjavog, neboder u Domobranskoj, stambeno-poslovni kompleks od tri nebodera na Baniji na Trgu kralja Petra Svačića (nasuprot željezničkom kolodvoru), šest nebodera kod Tržnice, Crveni neboder u Meštrovićevoj 12, tri nebodera u Ulici Bartola Kašića te najviši karlovački neboder – Zeleni neboder.
Zeleni neboder izgrađen je prema projektu Stanka Kočevara tijekom 1972. i 1973. godine. Sastoji se od poslovnog prizemlja, 14 karakterističnih stambenih etaža te dvije etaže nadgrađa – zajedničkih prostora sa zajedničkom terasom te dvije garsonijere na vrhu.
Napokon, u osamdesetim godinama Karlovac je dobio svojih zasad završnih sedam nebodera – od planiranih osam. Naime, od 1980. do 1984. niknulo je pet već spomenutih nebodera u Držićevoj ulici, kao i dva nebodera koja je projektirala Đurđa Lipovščak u Šestićevoj ulici.
U slično vrijeme dovršena je izgradnja posljednjeg nebodera u Držićevoj (broj 11) i drugog nebodera u Šestićevoj, nešto kasnije ovog potonjeg, koji je tako zasad službeno i posljednji karlovački neboder. U Šestićevoj su planirana tri nebodera, no za treći su samo iskopani temelji u kojima je danas, ovisno o pogledu, za neke romantično “jezerce”, za neke neodrživa žabokrečina, a za lokalce uglavnom – “bara”.
Kako smo spomenuli, najviši neboder u gradu je Zeleni neboder (ne i najviši objekt – ta čast pripada poštanskom tornju koji doseže 74 metra), no zanimljivo je da nije posve sigurno koliko je visok.
– Prema prvoj dopuni građevinske dozvole Zeleni neboder je trebao biti visok 49,5 metara, no kasnije je došlo i do druge nadopune, koju nisam uspio još “iskopati”. Iako se često spominje da je s njim visok 51 metar, moja je procjena da je ipak riječ o otprilike 50 metara. Naime, umjesto dvije zajedničke terase izvedena je jedna i iznad nje dva stana (16. kat) koja imaju veću visinu plafona od projekta gdje je visina 49,5 metara, ali ne bih rekao da je riječ o dodatnih metar i pol, napominje Krmpotić.
Posljednjih godina stanogradnja se opet zahuktala, no uglavnom se gradi u dužinu. Kao potencijalna lokacija novog nebodera više se puta spominjala Nazorova, a pažnju javnosti izazvao je i planirani futuristički dizajn, no zasad nema pomaka što se tog projekta tiče. Projekt izgradnje POS-ovih stanova također bi, ovisno o interesu, mogao rezultirati i nekom zgradom soliterne forme, jer će konačan projekt ovisiti o broju zainteresiranih kupaca.
Na kraju, što se tiče Karlovačke županije, drugi gradovi i mjesta nemaju zgrade koje bi mogle u potpunosti zadovoljiti više puta spomenutu definiciju nebodera, no uzevši u obzir riječi Luke Krmpotića, iako nema punih 10 katova, neboderom bi se trebala smatrati ogulinska zgrada, koja i lokalnim nadimkom “Raketa” upućuje upravo na to da je izgrađena u soliternoj formi i u svojoj okolini daje upravo takav dojam.