Misno slavlje srijedom 11. rujna 2024. godine u Nacionalnom svetištu predvodio je protojerej stavrofor Željko Pajić, župnik grkokatoličke župe Uzvišenja svetog Križa u Karlovcu. Koncelebrirao je mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta.

Već tradicionalno srijedom Josipovo svetište u Karlovcu posjećuju mnogi Josipovi štovatelji iz svih krajeva svijeta. Tako su ove srijede među dvjestotinjak vjernika na pobožnosti i misnom slavlju sudjelovali Mira Mišljenac, rođena u Pečuhu u Mađarskoj a trenutno nastanjena u Austriji. Mira je učiteljica njemačkog koja je u Međugorju pred kipom svetog Josipa molila za svoje potrebe i dobila nadahnuće da osnuje molitvenu zajednicu u Austriji pod zaštitom svetog Josipa. Članovi te zajednice su Austrijanci, Mađari i Hrvati. Posebno joj se svidjela krunica svetog Josipa koju je preko društvenih mreža čula upravu iz Josipova svetišta u Karlovcu. Sadržaj otajstva krunice svetog Josipa prevela je na njemački i njeni prijatelji, članovi navedene molitvene zajednice rado su je prihvatili, te je već dvije godine ustrajno mole. Ovih je dan došla iz Austrije, nekolika dana u Karlovac kako bi sudjelovala u pobožnosti svetom Josipu u Nacionalnom svetištu svetog Josipa. Pored Mire pobožnosti svetom Josipu i misnom slavlju pridružio se i bračni par Mato i Mara Lenić iz Supetra s otoka Brača želeći tako zahvaliti svetom Josipu za veliku pomoć koju su upravo po Josipovom zagovoru primili za svoju obitelj. 

U prigodnoj homiliji stavrofor Željko Pajić je između ostalog kazao da je sveti Josip čovjek dubokog razmišljanja. 

Sadržaj se nastavlja...

- Radost je Božja blizina i utjeha, a najveća opasnost tužnost čovjeka je vlastita povučenost, kada se čovjek povlači u sebe, začahuri kao školjka i ne znaš što je s njime. Takav čovjek onda razmišlja i o suicidu. Ovih dana u Karlovcu ih je bilo troje, četvero. Opasnost je ulaziti u tu vlastitu povučenost, bez Boga jer takav čovjek je žalostan ili mrzovoljan i misli da mu ništa ne uspijeva u životu. Čovjek bez radosti je neutješen ... – propovijedao je stavrofor Pajić.

- Pitamo se odakle dolazi radost i kako možemo iznova naći onu duboku kršćansku radost. Kada je čovjek blažen, on je radostan. Radost raste tamo gdje je Bog blizu. No, kako ćemo biti radosni kada nas štošta u životu pritišće, kada ljudi nanose štetu, nama osobno ili našim bližnjima, kada u našim obiteljima vlada napetost, nemir, sukob? Isus nam je objavio Radosnu vijest, blago ožalošćenima, blago onima koji podnose bol, blago progonjenima, blago poniženima, blago pogrđivanima. Zašto takvima blago? A pate u svom životu. Pa zato što Spasitelj ljudi okreće sve na dobro onima koji vjeruju i koji ga ljube - kazao je u svojoj homiliji protojerej Pajić.