Njegova bivša supruga, koja i danas živi u Karlovcu, potvrdila je istražiteljima da je 1991. godine pozivao muškarce da mu se pridruže u borbi te nagovarao obitelj da se preseli u Staro Selo Topusko.
Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci podiglo je optužnicu protiv 72-godišnjeg Dragutina Ćelapa, nekadašnjeg čelnika SDSS-a u Topuskom, tereteći ga za ratni zločin počinjen 1992. godine u mjestu Banska Selnica.
Prema navodima optužnice, 8. ožujka te godine, za vrijeme oružanih sukoba između Hrvatske vojske, JNA i srpskih paravojnih snaga, Ćelap je kao pripadnik paravojne jedinice Teritorijalne obrane Vrginmost postupao suprotno međunarodnom ratnom i humanitarnom pravu koje štiti civile. Navodi se da je s druge obale rijeke Kupe, pucajući iz vatrenog oružja prema polju u mjestu Koritnja, usmrtio civila koji se ondje zatekao.
Ubio zbog pjesme?
Kako je ranije objavljeno, riječ je o umirovljeniku Franji Klešiću iz Rečice, koji je u trenutku stradavanja obrađivao svoju zemlju.
Riječko tužiteljstvo zatražilo je od suda produljenje istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega, mogućeg utjecaja na svjedoke te bojazni da bi okrivljenik mogao počiniti novo teško kazneno djelo.
Međutim, Ćelap se u istražnom zatvoru nalazi i zbog sumnje da je napao svjedoka Milana Busića, mještanina koji ga tereti u drugom kaznenom postupku. U tom predmetu pred Županijskim sudom u Zagrebu već mu je započelo suđenje za ratni zločin iz srpnja 1991. godine. Tužiteljstvo tvrdi da je 17. srpnja, zajedno s dvojicom suboraca koji su u međuvremenu preminuli, na cesti između Vranovine i Starog Sela Topuskog iz vatrenog oružja ubio Marka Matijevića, svog poznanika.
U trenutku ubojstva Matijević je upravljao traktorom, a prema optužnici, napadače je razljutila pjesma koju je pjevao: „Bijela guska vodu pljuska, ova zemlja nije ruska“. Ćelap je na početku suđenja izjavio da se ne smatra krivim.
Martićevac i diverzant
Jutarnji.hr donio je opsežan profil optuženika. Navode da je rođen u Starom Selu Topuskom te da je odrastao u srpskoj sredini s izraženom antifašističkom tradicijom. Iako skromnih početaka, završio je višu kemijsku školu i zaposlio se kao kemijski inženjer u Karlovačkoj industriji mlijeka. Sa suprugom i kćeri živio je u Karlovcu, vozio maslinastosivi “stojadin” i uživao ugled u lokalnoj zajednici.
Slom Jugoslavije označio je prekretnicu u njegovu životu. S jačanjem hrvatskih nastojanja za samostalnošću priključio se pobuni dijela srpskog stanovništva, vratio se u rodni kraj i preuzeo istaknutu ulogu, istodobno političku i vojnu. Prema iskazima svjedoka, zagovarao je ideju Velike Srbije, koristio snajpersko oružje te se služio zastrašivanjem protivnika, pa čak i onih iz vlastite zajednice. Opisivan je kao prilagodljiv, ali i bahat, sklon nasilju i izrazito narcisoidan.
Na početku rata bio je član lokalne postrojbe teritorijalne obrane, no ubrzo mu to nije bilo dovoljno. Zajedno s Radovanom Ćelapom i Milanom Klajićem djelovao je samostalno kao pripadnik tzv. martićevaca i diverzant. Iskazi upućuju na to da je s njima sudjelovao u likvidacijama civila na području Banije i Korduna. Njegovi nadređeni opisivali su ga kao hladnokrvnog snajperista koji se posebno isticao u napadima na Topusko i Lasinju.
Snašao se u poratnom razdoblju
Među mještanima je, s druge strane, vladao strah od njegova ponašanja. Kada bi se netko usprotivio njegovim stavovima, osobito oni koji nisu htjeli sudjelovati u nasilju nad hrvatskim susjedima, znao je prijetiti oružjem. U optužnici se navodi da je upravo on odgovoran za ubojstvo civila Marka Mijatovića, svega tjedan dana nakon početka pobune.
Njegova bivša supruga, koja i danas živi u Karlovcu, potvrdila je istražiteljima da je 1991. godine pozivao muškarce da mu se pridruže u borbi te nagovarao obitelj da se preseli u Staro Selo Topusko. Nakon rata, prema tvrdnjama sumještana, uspješno se snašao u poratnom razdoblju – sredstva za obnovu i donacije prolazile su preko njega, a zahvaljujući bliskim vezama sa SDSS-om i SNV-om zadržao je pristup financijama i utjecajnim krugovima.
