VIJESTI / CRNA KRONIKA

DNO DNA

Čitao osmrtnice, čekao da odu na sprovode, pa ih pljačkao! Potraga o detaljima skandal-zločina, ali i kako se zaštititi

Čitao osmrtnice, čekao da odu na sprovode, pa ih pljačkao! Potraga o detaljima skandal-zločina, ali i kako se zaštititi
Potraga

Samo na području PU Zagrebačke tijekom ove godine dogodilo se nešto više od 900 provala u stanove i kuće. Na području cijele Hrvatske gotovo još toliko

Na području Rijeke i Zagreba čitao je osmrtnice, pratio kada će obitelji biti na sprovodu pa bi ih u to vrijeme opljačkao. Specifičan modus operandi pomogao je policiji da pronađu drskog serijskog kradljivca, koji im je otprije poznat, ali takav razvoj situacije je prava rijetkost, jer uspješno se pronađe tek 20-tak posto počinitelja. Brzi su, spretni, oprezni, a osim što će žrtvama odnijeti vrijedne stvari i uspomene, unijet će i nemir. 

Biserka Tkalčec, umirovljenica je koja je u stan ušla s policijom koja ga je nakon provale zapečatila jer je Biserka bila na putu. Susjedi su je nazvali i već sljedeći dan se vratila. Stvari su bile razbacane posvuda. Dnevni boravak je složila, no neke sobe još nije. Policija joj je savjetovala da ne otkriva detalje javnosti niti pokazuje prostorije, a prvu večer prespavala je kod kćeri. Istraga je još u tijeku. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Sljedeći dan se vratila kući. Ovu umirovljenicu koja je radni vijek provela predajući na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu, najviše boli što je ostala bez uspomena. 

"Svaki taj predmet je meni zapravo personifikacija jedne osobe. kad sam pogledala taj predmet uz njega me vezalo svo sjećanje uz tu osobu koja mi je to poklonila, od pokojnog muža, pokojne prijateljice, mame, to su iznimno meni važne stvari...i sad toga nema, fućkaj ga", kaže Biserka. 

Provalnici su poklone pronašli brzo, uzeli ih i nestali. Samo da provale kroz vrata trebalo im je jako kratko - pola minute do minutu. Alat koji im u tom pomaže je onaj klasični, pajser. 

Zvonimir Petrović iz PU Zagrebačke objašnjava nam s čim se još policajci susreću, a kaže i da su provalnici ulazili i putem balkonskih vrata. Svaki od njih najčešće radi na svoj način. Ponekad ih baš to otkrije, objašnjava kriminalist Cvrtila koji je nekad radio u policiji.  

"Nije ih jednostavno pronaći. Imate modus operandi sustav po načinu izvršenja. Idu na lom cilindrične brave, neki uzmu pajser, a neki su puno sofisticiranijI, to je već jedan trag. Drugi ako imate neki videonadzor, treći legitimiranje, četvrti svjedocI, neka bakica koja kroz zastore pogleda i može ga izdvojiti u policijskoj evidenciji. Može i DNK. Ako se dođe do alata i to može biti trag", govori nam Željko Cvrtila, stručnjak za sigurnost. 

No, često za sobom ne ostavljaju tragove. Niti priznaju svoja djela. Zato ih je teško pronaći. Otkrije se tek 20-tak posto počinitelja. No, kada jedan padne zaustave seriju provala. Nekad dolaze profesionalni provalnici iz drugih zemalja. U zagrebačkoj policiji objašnjavaju nam kako provalnici rade, ima tzv. solera, ali najčešće rade u paru. Među njima ima i žena, ali obično ih je dvoje, jedan uvijek drži stražu. 

Provalnici su najčešće profesionalci i to recidivisti. Dugogodišnji poznanici policijske ekipe koja se bavi njihovim razotkrivanjem. Jedan takav pao je i nedavno. Naime, 62-godišnjeg muškarca osumnjičili su za desetak provala u stanove i kuće i za otuđenje stvari vrijednih oko 300 000 kuna. U stanove je ulazio uvijek po istom obrascu, pratio bi osmrtnice objavljene u novinama na kojima u pravilu piše vrijeme i mjesto pogreba. 

"Imali smo više takvih počinitelja. (...) Mi smo analizirali i u nekoliko provala ispostavilo se da je pljačkao u vrijeme dok su ljudi bili na sprovodima. temeljem ranijih saznanja, a dobro ga poznajemo, pretpostavili smo da bi se moglo raditi o njemu", kaže Petrović. 

Bio je to iskusan provalnik, od kakvih najčešće uče oni koji tek ulaze u posao. Provaljuju, kažu u policiji,  u vrijeme radnog vremena kada su sigurni da nikoga nema u stanu, nekad u jednom danu obiju nekoliko stanova nekad do iduće provale prođe nekoliko mjeseci. 

"U velikoj većini slučajeva, vi ste odabrani tog dana i tog sata. Velika većina provala u domove se odradi nasumce tzv. trenutnim odabirom, provalnici hodaju po kvartu, gledaju procjenjuju, zvone, gledaju jel ima svjetla i nakon toga provaljuju", ističe Petrović. 

"Provalnici nisu osobe koje napadaju, to su razbojnici, oni biraju vrijeme kada nema nikoga kod kuće i ne žele susret s domaćinom. Ako su unutra zatečeni nastojat će izbjeći susret, ali ni to nije isključeno. Ovdje se može dogoditi da nisu vični i baš tu leži opasnost", smatra Cvrtila. 

Petrović govori kako nakon nekih provala stvari po stanu znaju biti toliko razbacane da je to čudo. Televizore pak više ne iznose. Traže uglavnom novac, zlato ili neke druge dragocjenosti, koje im stanu u ruksak ili torbu i s kojima ne privlače dodatnu pažnju. Često sami ne znaju što će naći, no sigurno je da će to što nađu uzeti.  

"Što se tiče zlatnog nakita prodaje se na ilegalnom tržištu za trećinu vrijednosti. To pratimo i to nam je najzanimljivije. Problem je kod svih tih ukradenih zlatnih predmeta što ga vrlo brzo istope i kad ih uhvatimo ne nađemo ništa", pojašnjava Petrović. 

No, za razliku od nasumičnih, u kojima provalnici ni sami ne znaju što će naći, premda rjeđe postoje i tzv. ciljane provale. Tada točno znaju što će naći i po što idu, puno dulje promatraju žrtvu, njezine rutine i sigurnosne mjere. 

"Oni idu na tzv. tipovane provale koje znače točno određene kuće, za koje ili pretpostavljaju tko u njima stanuje, poput bogatih i slavnih ili za one za koje su dobili informaciju iz nekog izvora da se u njima nalaze vrijedne stvari odnosno novac. Oni koji znaju tu informaciju podijeliti znaju i kome je reći, to su spojnice između žrtve i počinitelja i oni najčešće uzimaju postotak", navodi Cvrtila. 

Takvi će vjerojatno pronaći način kako da odrade zamišljeno, no provalnicima, savjetuju stručnjaci, ne treba  olakšavati posao jer u principu odustaju u trenutku kad naiđu na neku prepreku. 

"Prepreka mogu biti protuprovalna vrata, prepreka može biti i to što je naišao netko od susjeda pa ih je vidio. Nekakva njihova procjena da im nije dovoljno sigurno. U tom slučaju odustaju", kaže Petrović.  

"Ako je više tehničkih i fizičkih prepreka to duže traje, ako se radi o kameri to je nekoliko minuta, alarm je isto nekoliko minuta, protuprovalna vrata su ozbiljna prepreka, a ako je to sve skupa onda je to set mjera koji itekako otežava pa često i odustanu, jer imate stanove koji nisu osigurani. Zašto ići u tvrdu metu, kad imate meku", zaključuje Cvrtila. 

Milivoj Blašković radi u trgovini u kojoj prodaju sustave zaštite. Kaže kako im se najčešće obraćaju ljudi kada već prođu kroz loše iskustvo pa zovu u panici i žele sad i odmah. Milivoj nam pokazuje nekoliko opcija koje mogu zaštiti građane. Jedna od njih su i portafoni, putem aplikacije, spojeni na mobitele. 

Aplikacija će evidentirati svakoga tko je pozvonio na zvono stana ili kuće. Njegovu sliku će spremiti i vi je uvijek možete pogledati. Videonadzor je još jedna mogućnost zaštite. I on je spojen aplikacijom. Kamere s više megapiksela uočit će više detalja. Sljedeća je opcija alarmni sustav. 

"To su unutarnji alarmi s tim da postoje i vanjski. Barijere ispred ulaza imate detektor koji vas može okinuti i odmah vas alamira, a kad ulaze unutra onda se još dodatno pale. Već se tako izvana možete zaštiti da vam ne razbije staklo. Pali se sirena javlja vam na telefon i ide dalje procedura. Obično ih sirena otjera, a sad dal će netko trgati ili neće to je pitanje. Dojava je ta koja je bitna", kaže Blašković. 

A dojava osim na mobitel može doći i zaštitarima. Jedna zaštitarska tvrtka ima inteventnu jedinicu koju šalje na teren kada se nečiji alarm uključi.  

"U nadzornom centru njima iskače signal i oni ga moraju obraditi. Dužnost operatera je obavijestiti policiju i uputiti interventni tim na lokaciju", pojašnjava nam Dalibor Tomulić, djelatnik zaštitarske tvrtke.

Događalo se, kada je interventni tim bio blizu, da provalnika zateknu na djelu. No, događa se i da im se oglasi tzv. lažni alarm najčešće kada vlasnici svoje sigurnosne sustave ne održavaju redovito. Biserka nije imala alarm,  bila je uvjerena da su joj vrata sigurna, ali se osigurala od provale i potresa. 

Od provale su prošla samo dva tjedna i još se oporavlja od šoka, a spoznaja da joj je netko nepozvan bio u stanu još je prati. 

"Te još neke stvari me stvarno bole. uljane boje što smo suprug i ja slikali i taj miris boje kad osjetite, to vam je kao Proustov kolačić. Toliko toga izađe van i to, mladi dobro kažu, emocionalno sam još nabrijana", kaže. 

Psihologinja Ana Fabijan Plazonić kaže kako su svi osjećaji kroz koje Biserka prolazi potpuno normalni. 

"Ulaskom nepoznate osobe u naš dom naš osjećaj sigurnosti je narušen. Mi psiholozi volimo reći da su to normalne reakcije na nenormalne situacije i u biti sve reakcije su u okviru očekivanog. Kako su pokazala neka istraživanja potrebno je osam mjeseci da se čovjek počne koliko toliko osjećati sigurno no postoje i ljudi koji s vremenom razviju dublje poteškoće, depresiju, napade panike i PTSP", ističe psihologinja u KB Vrapče. 

Fanijan Plazonić dodaje i da uz pojavu osjećaja da smo izgubili kontrolu nad situacijom, odmah se trebamo primiti nekog posla. "Pospremanja, uložiti dodatni napor u zaštitu svog doma, proučiti sigurnosne mjere, sve što proaktivno radimo pomaže da uspostavimo taj osjećaj kontrole", dodaje. 

Nažalost, Biserka nije jedina žrtva provale. Osjećaji kroz koje prolazi poznati su i drugima. Samo na području PU Zagrebačke tijekom ove godine dogodilo se nešto više od 900 provala u stanove i kuće. Na području cijele Hrvatske gotovo još toliko. 

Izdvojeno


Reci što misliš!