Pozvao se na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava, Ustav RH te zatvorske pravilnike tvrdeći da trpi trajne posljedice zbog neadekvatnih smještajnih uvjeta
Odbivši žalbu tužene RH Županijski sud u Slavonskom Brodu,
odnosno njegova Stalna služba u Požegi potvrdila je presudu
Općinskog suda u Karlovcu po kojoj su uskraćena prava zatvoreniku
D.K. te mu država mora isplatii 14.000 kuna odštete.
Mladić iz Karlovca je bio na odsluženju zatvorske kazne u
trajanju od 8,5 godina u tri kaznionice, u Karlovcu, Zagrebu, te
Lepoglavi, a u tužbenom zahtjevu je pobrojao sve što ga je pritom
mučilo, tražeći pritom odštetu od 51.000 kuna.
Prvu godinu je, 2011. godine, proveo u Karlovcu, gdje je sobu od
27,5 kvadrata u jednom trenutku dijelio s još 12 zatvorenika i
spavao je na podu. U zagrebačkom zatvoru je dvije godine poslije
njih osmero bilo u ćeliji od 16 kvadrata, imali su zajednički
“čučavac” s leptir vratima, bez tople vode, a odjeću je morao
prati sam na ruke, te je imao pravo na jedno tuširanje tjedno.
Ljeti je, navodi on, temperatura zraka u sobama bila do 40
stupnjeva, a zimi jedva i 18.
– Zatvorsku kantinu smo mogli koristiti samo za vrijeme šetnje i
ručka, a kako se tamo nalazila samo jedna blagajna na nas 380
stvarale su se velike gužve, pa sam gubio vrijeme i uskraćeno mi
je vrijeme za ručak i šetnju. Za doručak i večeru smo morali u 20
minuta proći liniju za obrok i konzumirati ga, pa često nisam
stigao ni prožvakati hranu. Imao sam zato probavne smetnje. Osim
toga, posuđe je bilo loše oprano, a restoran pun različitih vrsta
insekata, u radnim pogonima nije bilo adekvatne zaštitne opreme,
osvjetljenje u sobama je bilo vrlo loše, kako prirodno tako i
umjetno – samo su neke od primjedbi bivšeg zatvorenika.
Pozvao se na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava, Ustav
RH te zatvorske pravilnike tvrdeći da trpi trajne posljedice zbog
neadekvatnih smještajnih uvjeta “što je rezultiralo psihičkim
smetnjama u vidu deprimiranosti i tjeskobe radi čega trpi duševnu
bol”. Sud je proveo dokazni postupak te je djelomično prihvatio
njegove tužbene zahtjeve, poglavito one koje se odnose na
kvalitetu smještaja i higijenske uvjete. To se ne odnosi na
kaznionicu Lepoglava gdje su uvjeti ocijenjeni primjerenima.
– Prema obrazloženju pobijane presude i stanju spisa, u bitnom
proizlazi da je tužitelj u Zatvoru u Karlovcu bio smješten duže
vremenske periode u prostorijama s manje od 3 m² osobnog
prostora, a ostalo vrijeme s neznatno većim prostorom; da su
prostorije Zatvora u Karlovcu imale sanitarni čvor koji nije
sasvim odijeljen od prostorije u kojoj su boravili zatvorenici i
da su u istoj prostoriji posluživani i obroci; da manjak osobnog
prostora u tom zatvoru nije kompenziran slobodom kretanja i
odgovarajućim mogućnostima boravka i prikladnih aktivnosti izvan
sobe; da je u Zatvoru u Zagrebu tužitelj bio smješten često u
prostorijama s jedva 3 m² osobnog prostora u kojima je sanitarni
čvor s “čučavcem” odvojen zidom visine 180 cm s “leptir vratima”;
da se u istim prostorijama posluživala i hrana; da nisu bile
organizirane nikakve aktivnosti nisi se moglo izlaziti izvan soba
te da je biloomogućeno tuširanje samo jednom tjedno, pobrojao je
viši sud potvrđujući presudu Općinskog suda u Karlovcu.