Zagrepčani Antonio Bojbaša (25) i Antonio Komljen (28) rentali su Škodu nalik policijskoj, opremili je rotirkama te glumeći "policijske Kobre" na autocesti zaustavili automobil
Pljačka na autocesti kod Karlovca, točnije tunela Sveti Marko ući
će u anale zbog domišljatosti lopova koji su “odglumili”
policijske Kobre, zaustavili automobil u kojem je radnik
poduzetnika Damira Petkovića vozio 855 tisuća kuna, te ga
opljačkali.
No po pisanju Jutarnjeg lista, ovaj slučaj
dobio je i svoj sudski epilog koji bi također mogao postati
poznat, ali po propustima pravosudnog sustava.
Jutarnji podsjeća na akciju u kojoj je policija u samo sedam dana
razriješila pljačku. Zagrepčani Antonio Bojbaša (25) i Antonio
Komljen (28) rentali su Škodu nalik policijskoj, opremili je
rotirkama te glumeći “policijske Kobre” na autoceste zaustavili
Petkovićeva radnika koji je novac vozio u Zagreb. Od velike
pomoći im je bio treći lopov, Metkovac Martin Oršulić (30) koji
je od radnika izvukao informacije o pošiljci.
Činilo se da tužiteljstvo u rukama ima čvrst slučaj i
“kovertirane” presude od po nekoliko godina zatvora. No, tijekom
rasprave dogodio se obrat koji jer rezultirao nagodbama, one su
uključivale priznanja za okrivljene, ali i smiješne kazne za ono
što su počinili, piše Jutarnji list.
Bojbaša je dobio godinu zatvora, koja mu je pretvorena u rad za
opće dobro, kao i novčanu kaznu od 50.000 kuna, drugookrivljeni
Oršulić prošao je još bolje, samo jedna godina zatvora uvjetno na
tri godine, kao i Komljen, također jedna godina s rokom kušnje od
četiri godine. Čovjek je to koji iza sebe već ima jednu oružanu
pljačku zlatarnice.
Sudac Županijskog suda u Karlovcu Leon Kovačić upire prstom
odgovornosti prema kolegama iz tužiteljstva. Prema njegovim
riječima, ključni dokaz iz spisa, a radi se o telekomunikacijskom
prometu SIM kartice prvookrivljenika, odnosno njegovoj
komunikaciji s preostalom dvojicom, bio je nelegalan.
Iako je predmet, pa i te dokaze u njemu, potvrdilo Optužno vijeće
tijekom potvrđivanja optužnice, odvjetnik obrane je pronašao rupu
– prilikom izuzimanja i pregledavanja ključnih dokaza nije
ishođen nalog suca istrage. Obrana je zato zatražila izuzeće
izvješća o pregledu komunikacije Bojbaše i Oršulića. Vijeće
Županijskog suda u Karlovcu donijelo je rješenje o izdvajanju tih
dokaza, a tu je odluku potvrdio Vrhovni sud.
– Iz zbirke su izdvojeni podaci za mobitel koji koristi Bojbaša
te registar podataka koji koristi Oršulić. Uslijed toga,
donošenje osuđujuće presude za drugookrivljenog i
trećeokrivljenog bilo je moguće jedino temeljem njihovog
priznanja, rekao je sudac Kovačić Jutarnjem listu.
Međutim, dogovor između tužiteljstva i okrivljenika ni na koji
način nije bio obvezujući za suca Kovačića, te je on, naglašavaju
u tužiteljstvu, presudu donio nakon provedene rasprave, a ne na
temelju sporazuma stranaka kako je to propisano zakonom, što
znači da se radilo o usmenom dogovoru tijekom same
rasprave.
Jutarnji piše da su karlovačkom Županijskom državnom odvjetništvu
odgovorili u rukavicama, te zaključili kako je “tijekom rasprave
obrana optuženika osporavala zakonitost pribavljenih podataka,
nakon čega je raspravno vijeće tijekom rasprave donijelo rješenje
o izdvajanju tih dokaza”. Na tu su odluku uložili žalbu koju
Vrhovni sud RH nije prihvatio.
Županijska državna odvjetnica Vera Magdić Bižanović brani jednog
od svojih zamjenika koji je radio na tom slučaju i u dijelu koji
se odnosi na “dogovor” s okrivljenicima oko visine kazne, pa nam
kaže da je “Državno odvjetništvo zastupalo optužnicu sukladno
stanju pribavljenih dokaza i činjenica u predmetu, a s izrečenim
sankcijama se suglasilo s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti
optuženika tijekom postupka, potpuno priznanje kaznenog djela,
što je u bitnome pridonijelo okončanju postupka i donošenju
osuđujuće presude”.
Na ponovljeni i konkretan upit je li njezin zamjenik propustio
ishoditi od suca istrage sporni nalog, odnosno zašto to nije
učinio, Jutarnji nije dobio odgovor.
– Činjenica je da je istom presudom naloženo trojici razbojnika
da vlasniku vrate novac koji su mu ukrali, međutim, on će do
njega moći doći tek novom, privatnom parnicom protiv njih.
Prevedeno, može se žaliti “upravi vodovoda”, jer, kako to kod nas
biva, iako će sasvim sigurno dobiti presudu u svoju korist,
upitno je odakle će se naplatiti, jer nijedan od okrivljenika
nema imovine, a dvojica su studenti. U zraku visi još jedno
pitanje: Ako bez priznanja okrivljenika ne bi bilo moguće
donijeti osuđujuću presudu, zašto su priznali, zaključuje
Jutarnji list.