Vrhovni sud informacije je objavio u priopćenju na službenim stranicama
Vrhovni sud objavio je da je u kaznenom postupku koji se vodio
protiv Ive Sanadera, Mladena Barišića, Branke Pavošević, Nevenke
Jurak i HDZ-a u slučaju Fimi media potvrđeno da je HDZ kriv,
a Sanaderu je smanjena kazna.
Podsjetimo, prije četiri mjeseca je sudsko vijeće Vrhovnog suda
odlučilo o žalbama na nepravomoćnu presudu Županijskog suda u
Zagrebu donesenu u studenome 2020. kojom je premijer Sanader zbog
korupcije osuđen na osam godina zatvora i povrat 16 milijuna
kuna, njegovi suradnici na blaže kazne, a HDZ na novčanu kaznu od
3,5 milijuna kuna plus povrat u državnu blagajnu 14,6 milijuna
kuna izvučenih preko Fimi medije u crne stranačke fondove.
Optužnica u slučaju Fimi medije, zbog kojeg je na optuženički
klupu zbog korupcije došao i HDZ, potvrđena je u veljači 2012.
godine. Suđenje bivšem premijeru Ivi Sanaderu, njegovim
suradnicima i HDZ-u dovršen je 2013. na Županijskom sudu u
Zagrebu, te je spomenutima izrečena oslobađajuća presuda.
Vrhovni sud 2015. ukida presudu Županijskog suda i predmet vraća
na ponovno suđenje, a ponovljeni postupak trajao je od 2016. do
2020. godine. U ponovljenom su postupku Ivo Sanader, suoptuženici
i HDZ ponovo nepravomoćno osuđeni, ali na nešto blaže kazne nego
u prvoj ukinutoj presudi.
Sanader je u ponovljenom suđenju osuđen na osam godina zatvora i
povrat 16 milijuna kuna, što je godinu dana manje od prve presude
iz 2013. godine koju je ranije ukinuo Vrhovni sud. HDZ je osuđen
na plaćanje novčane kazne od tri i pol milijuna kuna i povrat
14,6 milijuna kuna u proračun, a u prvom je suđenju toj stranci
izrečena novčana kazna od pet milijuna kuna. Bivši rizničar HDZ-a
Mladen Barišić nepravomoćno je osuđen na jedinstvenu kaznu od
dvije godine i 10 mjeseci zatvora, a na prvom je suđenju bio
osuđen na tri godine zatvora.
Blagajnica Branka Pavošević nepravomoćno je osuđena na
jedinstvenu kaznu od godinu i četiri mjeseca, dok je na prvom
suđenju bila osuđena na godinu i šest mjeseci. Glasnogovornik
Sanaderove Vlade i stranke Ratko Maček je u prvom postupku jedini
dobio uvjetnu kaznu, a odlukom zagrebačkog Županijskog suda iz
studenog 2020. oslobođen je optužbe.
Nevenka Jurak, vlasnica marketinške agencije Fimi media preko
koje se izvlačio novac iz državnih institucija i tvrtki,
preminula je prije izricanja druge nepravomoćne presude.
Jedan optuženik oslobođen optužbe
Današnje priopćenje Vrhovnog suda objavljujemo u cijelosti:
“U kaznenom postupku koji se vodio protiv četvero optuženika i
jedne optužene pravne osobe (politička stranka) prvostupanjskom
presudom Županijskog suda u Zagrebu tri optuženika su osuđena
zbog kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenog djela,
zlouporabe položaja i ovlasti te pomaganja u zlouporabi položaja
i ovlasti. Za optuženu pravnu osobu utvrđeno je da je odgovorna
za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti. Jedan optuženik
je oslobođen optužbe zbog kaznenih djela udruživanje za
počinjenje kaznenog djela i pomaganja u zlouporabi položaja i
ovlasti. Tijekom prvostupanjskog kaznenog postupka za jednu je
optuženicu obustavljen kazneni postupak jer je umrla, a za drugu
optuženu pravnu osobu (trgovačko društvo) obustavljen jer je
prestala postojati.
Vrhovni je sud Republike Hrvatske donio presudu kojom je
djelomično prihvatio žalbu jednog optuženika i drugih osoba na
koje je prenesena imovinska korist i preinačio prvostupanjsku
presudu u odluci o kazni i u odluci o oduzimanju imovinske
koristi za tog optuženika. Ujedno je djelomično ukinuo
prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je utvrđeno da je
optuženica koja je u međuvremenu umrla, kao i optužena pravna
osoba koja je u međuvremenu prestala postojati, ostvarila
protupravnu imovinsku korist i koja korist je oduzeta.
Tri optuženika su osuđeni zbog događaja od 2004. do 2009. Prvi
optuženik, tada predsjednik Vlade Republike Hrvatske i
predsjednik optužene prave osobe, povezao je u zajedničko
djelovanje ostale optuženike (uključujući osobu koja je u
međuvremenu preminula i trgovačko društvo koje je u međuvremenu
prestalo postojati). Grupa je postupala s ciljem pribavljanja
nelegalnih sredstava, prikrivanja ostvarenih prihoda i iz istih
financiranja optužene pravne osobe – političke stranke. Prvi
optuženik, koristeći svoj autoritet, osobno i putem drugog
optuženika (rizničara optužene pravne osobe), angažirao je i
tražio od drugih državnih tijela, institucija i pravnih osoba u
državnom vlasništvu da angažiraju trgovačko društvo (za koje je
postupak obustavljen i kojem je direktorica bila optuženica koja
je u međuvremenu umrla) za poslove nabave pojedinih roba i
usluga, bez obzira na uvjete. Plaćanja su se vršila tom
trgovačkom društvu za izvršene, ali i neizvršene usluge. Od tako
pribavljenih sredstava direktorica tog trgovačkog društva je dio
zadržala za sebe, a dio predavala drugom optuženiku kako bi dio
predao prvom optuženiku. Dio je korišten i za financiranje
optužene pravne osobe – političke stranke. Optužena pravna osoba
– politička stranka je tim sredstvima raspolagala na način da
treća optuženica (šefica računovodstva optužene pravne osobe –
političke stranke) tako primljeni novac nije evidentirala u
poslovnim knjigama i protivno propisima vršila je isplate većem
broju osoba. Na taj je način prvi optuženik pribavio imovinsku
korist 275.000,00 kuna, optužena pravna osoba – politička
stranaka 14.609.497,07 kuna, direktorica trgovačkog društva
2.556.000,00 kuna i to trgovačko društvo 11.897.223,23 kune te
druge osobe ukupno 3.585.438,87 kuna.
Odlukom Vrhovnog suda dio je prvostupanjske presude ukinut. To se
odnosi na utvrđenje da je preminula optuženica (direktorica
trgovačkog društva), kao i optužena pravna osoba koja je u
međuvremenu prestala postojati, počinila protupravnu radnju kojom
je ostvarila protupravnu imovinsku korist i koja korist je
oduzeta. Vrhovni je sud utvrdio da je prvostupanjski sud počinio
bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer postoje postupovni
propusti zbog kojih se u tom dijelu presuda ne može ispitati ni
prihvatiti. Izreka presude ne sadrži sve zakonom propisane
elemente. Preminula optuženica ima zakonsku nasljednicu na koju
su prenesena njezina sredstva pa tako i imovinska korist
ostvarena protupravnom radnjom. Zakonska je nasljednica stoga
stekla položaj stranke u postupku sa svim pravima koja pripadaju
okrivljeniku. Međutim, nasljednica nije pozvana na raspravu niti
je ispitana. Odgovornost pravne osobe – optuženog trgovačkog
društva (koje je mu međuvremenu prestalo postojati,a kojeg je
slijednik stečajna masa iza tog društva) proizlazi iz protupravne
radnje odgovorne fizičke osobe te se vodi jedinstveni postupak.
Stoga se taj dio presude ne može izdvojiti bez štete za pravilno
presuđenje pa je i u tom dijelu prvostupanjska presuda ukinuta.
Prvostupanjski će sud iznova provesti poseban postupak na temelju
zahtjeva optužbe za oduzimanje imovinske koristi. U ponovljenom
postupku sud će otkloniti sve nedostatke na koje je upozoren.
Nakon što utvrdi je li preminula osoba počinila protupravnu
radnju i je li tom radnjom ostvarena imovinska korist, donijeti
će novu presudu koju je dužan i valjano obrazložiti.
Vrhovni je sud potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku.
Odluka se odnosi na optužbu za četvrtog optuženika. On se tereti
da je kao glasnogovornik Vlade Republike Hrvatske i šef izbornih
stožera optužene pravne osobe – političke stranke pripadao grupi
koja se udružila za počinjene kaznenih djela (za što su osuđeni
troje optuženika i prva optužena pravna osoba- politička
stranka). Prema optužnici, četvrti optuženik je prema dogovoru
istupao ispred optužene pravne osob e- političke stranke i
prikupljao donacije financijskih sredstva za potrebe financiranja
optužene pravne sobe- političke stranke. Tereti se da je pomogao
u realizaciji ne iskazivanja prikupljenih financijskih sredstava
u poslovnim knjigama optužene pravne osobe- političke stranke,
odnosno da je pomogao prvom optuženiku u zlouporabi položaja i
ovlasti (za koje je ovaj i osuđen).
Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da
nije dokazano da bi četvrti optuženik pomagao u zlouporabi
položaja i ovlasti prvom optuženiku. Niti jedan ispitani svjedok
ne dovodi četvrtog optuženika u vezu s pomaganjem u prikupljanju
donacija. Nije dokazano niti da bi četvrti optuženik bio povezan
sa angažmanom trgovačkog društva te izvlačenjem novca u korist
optužene prave osobe – političke stranke kako mu se to stavljalo
na teret. Sama činjenica prikupljanja i neevidentiranja donacija
nema značaj kaznenog djela, nego možda financijskog prekršaja.
Prvostupanjska je presuda preinačena u odnosu na prvog optuženika
u odluci o oduzimanju imovinske koristi. Pravilno je
prvostupanjski sud utvrdio da prvi optuženik ima imovinu koja je
nerazmjerna sa zakonitim prihodima njega i članova njegovog
kućanstva. Zakonska je pretpostavka da nerazmjerni dio imovine
potječe od drugih nekonkretiziranih kaznenih djela. Taj manjak
izvora sredstava je 14.896.372,90 kuna, odnosno nešto manji od
onog koje je utvrdio prvostupanjski sud jer se 1.251.734,60 kuna
nije moglo pribrojiti utvrđenom nerazmjeru. Naime, prvi optuženik
i druge osobe na koje je imovinska korist prenesena su učinile
vjerojatnim zakonito porijeklo imovine u tom dijelu pa za taj dio
treba smanjiti ukupno utvrđeni nerazmjer u imovini. Zato od prvog
optuženika i članova njegove obitelji treba oduzeti sredstva na
bankovnim računima, kao i pokretnine – umjetnička djela, koje u
svojoj protuvrijednosti omogućuju realizaciju sada utvrđenog
iznosa imovinske koristi (14.896.372,90 kuna) koja čini imovinu
Republike Hrvatske. Zbog toga je prvostupanjska presuda u tom
dijelu preinačena.
Za prvog optuženika zbog prijašnjeg ukidanja prvostupanjske
presude (kada je žalba izjavljena samo u korist optuženika) sud
je vezan zakonskim ograničenjem da kazna u ponovljenom postupku
ne smije biti teža. Pravilno je uzeto u obzir da je ovom
optuženiku dokazana manja kriminalna količina postupanja od onog
za koje se teretio pa izricanje strože kazne zatvora nije
primjereno. Kao otegotne okolnosti prvom optuženiku je cijenjena
velika količina kriminalne volje i upornosti koju je pokazao
činjenjem kaznenih djela u duljem razdoblju. Cijenjen je osobito
izostanak svake kritičnosti prema svom ponašanju kojim je grubo i
bezobzirno zloupotrebljavao svoj položaj i političku moć.
Optuženik je kaznena djela počinio kao predsjednik Vlade
Republike Hrvatske i predsjednik vodeće parlamentarne stranke te
je kao takav uživao sve povlastice koje te funkcije nose. Unatoč
tomu, imao je potrebu za gomilanjem materijalnih dobara, a to je
utvrđeno kroz nerazmjer u njegovoj imovini i imovini članova
obitelji. Cijenjeno je i da je optuženik svojim postupanjem
znatno urušio sustav povjerenja građana u institucije vlasti jer
je svoj položaj koristio za osobno bogaćenje, a naročito za
nezakonito financiranje stranke kojoj je bio na čelu. Njegovo
ponašanje je bilo usmjereno na opstanak stranke i ostanak na
vlasti, stvarajući sliku politike kao zanimanja u kojem je
politička korupcija pravilo, a ne izuzetak. Riječ je o najtežem
obliku političke korupcije na čijem vrhu je bio premijer u ulozi
organizatora grupe u čijem je kriminalnom izvršenju, ali i u
njegovom prikrivanju, bio ustrajan. Smišljeno je dao takvom
kriminalnom postupanju privid zakonitosti, ne mareći da time
nanosi visoku materijalnu štetu društvu, ali i da krši i princip
vladavine prava koji je jedna od najviših vrijednosti ustavnog
poretka Republike Hrvatske. Ovakav je oblik koruptivnog
postupanja optuženika, kao čelnog čovjeka izvršne vlasti te
vodeće parlamentarne strane, motiviran isključivo lukrativnim
pobudama i jedan je od najpogibeljnijih oblika kriminalnog
postupanja. Zbog vlastitih političkih interesa grubo je
obezvrijedio temeljne društvene vrijednosti na kojima počivaju
demokratski uređene države i to od samog vrha vlasti koji je
izabran da te vrijednosti brani i koji mora biti garant
poštivanja zakona. Premda u vrijeme događaja nije bio kazneno
osuđivan, pravilno je cijenjeno da je u međuvremenu pravomoćno
osuđen za istovrsno kazneno djelo. Ta se osuda odnosi također na
postupanje u svojstvu predsjednika Vlade Republike Hrvatske, pri
čemu je zlouporabio svoj položaj i stekao višemilijunsku
imovinsku korist. To pokazuje da mu koruptivno kriminalno
ponašanje ni tada nije bilo strano. Kao olakotne okolnosti
pravilno je cijenjeno da je otac dvoje djece i nositelj Spomenice
i odlikovanja vezano za sudjelovanje u Domovinskom ratu.
Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio
kaznu za kaznena djela koja je počinio ovaj optuženik pa je
prihvatio kazne zatvora 4 (četiri) godine za kazneno djelo
udruživanja za počinjenje kaznenog djela i 5 (pet) godina za
zlouporabu položaja i ovlasti. Međutim, pri odmjeravanju
jedinstvene kazne zatvora prvostupanjski je sud propustio
cijeniti ozbiljne zdravstvene tegobe optuženika. Nedovoljno je
cijenjena smanjena kriminalna količina počinjenja kaznenog djela
zlouporabe položaja i ovlasti jer je tužitelj ispustio dio
optužbe iz optužnice. Stoga je Vrhovni sud prvostupanjsku
jedinstvenu kaznu zatvora 8 (osam) godina preinačio i optuženika
osudio na jedinstvenu kaznu zatvora 7 (sedam) godina.
Drugom optuženiku je kao olakotna okolnost cijenjena dosadašnja
neosuđivanost. Otac je jednog djeteta. Cijenjena je uloga
pomagača u počinjenju kaznenog djela, kritički odnos prema
počinjenom kao i narušeno zdravstveno stanje. Kao otegotne
okolnosti cijenjeno je višegodišnje, kontinuirano protupravno
ponašanje što upućuje na viši stupanj ugrožavanja zaštićenog
dobra. Pravilno je prvostupanjskom presudom osuđen na jedinstvenu
kaznu zatvora 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci.
Trećoj optuženici je kao olakotna okolnost cijenjena dosadašnja
neosuđivanost. Majke je dvoje djece te lošeg zdravstvenog stanja.
Kao otegotna okolnost cijenjeno je kontinuirano protupravno
ponašanje. Pravilno je prvostupanjskom presudom osuđena na
jedinstvenu kaznu zatvora 1 (jedna) godina i 4 (četiri) mjeseca.
Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da kazne nisu ni prestroge
ni preblage te će ispuniti svrhu kažnjavanja. Počiniteljima
ovakvih kaznenih djela mora se izreći odgovarajući prijekor u
smislu kažnjavanja u skladu sa stupnjem njihove krivnje, a
istovremeno ostvariti individualnu i generalnu svrhu kažnjavanja.
Kazne će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih
djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja
opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u
pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Osim
toga, kazne sadrže i dostatnu količinu društvene i moralne osude
za zlo koje su optuženici prouzrokovali.
Optuženoj je pravnoj osobi – političkoj stranci kao otegotna
okolnost cijenjena visina znatne pribavljene protupravne
imovinske koristi. Pravilno je prvostupanjskom presudom izrečena
novčana kazna 3.500,000,00 (tri milijuna petsto tisuća) kuna i
oduzeta imovinska korist od 14.609,497,07 kuna. Cijenjeno je da
je riječ o vodećoj parlamentarnoj stranci koja zbog većeg broja
članstva, ali i broja zastupnika ima značajne prihode. Stoga
plaćanje izrečene novčane kazne neće dovesti u pitanje
egzistenciju pravne osobe te će se postići svrha kažnjavanja.”