Zbog dugotrajnosti postupka njemu je ovih dana Ustavni sud Republike Hrvatske dosudio naknadu od 22.000 kuna jer mu je povrijeđeno pravo suđenja u razumnom roku
Kako izgleda čovjek kojem je hrvatsko pravosuđe uzelo pola
života? Raspao mu se brak, nije u kontaktu s djecom, izgubio je
prijatelje, ovršili su mu kuću, doživio je teški infarkt, čeka
transplantaciju srca, živi kao podstanar od mirovine od 1300
kuna. Ovako
Jutarnji list opisuje Branislava Silaja, Karlovčanina kojemu
već 29 godina sude za navodno kazneno djelo gospodarskog
kriminala.
Zbog dugotrajnosti postupka njemu je ovih dana Ustavni sud
Republike Hrvatske dosudio naknadu od 22.000 kuna jer mu je
povrijeđeno pravo suđenja u razumnom roku. Istu takvu presudu
dobio je 2013. godine, kada mu je dosuđeno 15.000 kuna, a u
međuvremenu mu je i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu
dosudio 25.000 kuna. To, dakle, nipošto nije odšteta za sve što
prolazi tri desetljeća čekajući presudu, već samo naknada što ona
nije donesena.
U to je vrijeme uhićene su tri osobe u tzv. Aferi Helios, jedan
od njih je bio i Stjepan Brajdić, direktor Kontexa, proizvođača
tehničkog tekstila, pod optužbom da je ugovorio doživotna
osiguranja za 410 radnika i primio proviziju od 40.000 maraka,
kojem ih je isplatilo osiguranje, odnosno Silaj kao
trećeokrivljeni u postupku. Radnička osiguranja nisu sporna jer
su ih radnici doista konzumirali, ali jest provizija koja je išla
preko Brajdićeva sina Tomislava koji je kao suradnik osiguranja
spojio njih dvojicu. Isti slučaj dogodio se u tadašnjoj
Karlovačkoj pivovari, no on je završio u zastari.
Da predmet iz Kontexa ne ode u zastaru pobrinuo se karlovački
Županijski sud, odnosno tužiteljstvo koje je netom prije
zakonskog roka 2013. godine promijenilo kvalifikaciju optužnice
te je ona od gospodarskog kriminala postala – ratno profiterstvo,
za što zastare nema. U međuvremenu se dogodilo bezbroj odgođenih
rasprava, šest poništenih presuda prvog stupnja (od čega dvije
osuđujuće i četiri oslobađajuće) i isto toliko ponovnih suđenja,
te pet drugostupanjskih presuda, a ni s jednim novim dokazom u
spisu sve od te 1993. godine. Sve te pravne činjenice sažeo je
kronološki u ustavnoj tužbi poznati karlovački odvjetnik Hasan
Karajić, piše Jutarnji.
Policija je protiv njih podnijela kaznenu prijavu tadašnjem
Okružnom državnom odvjetništvu 9. kolovoza 1993. godine, uhićeni
su, te su u pritvoru proveli 17 dana. U studenome iste godine
podignuta je optužnica. Sva zakazana ročišta narednih godina su
otkazivana, prva glavna rasprava održana je tek u ožujku 1996.
godine. Tri godine kasnije donesena je oslobađajuća presuda.
Županijsko državno odvjetništvo na tu je presudu podnijelo žalbu
o kojoj odlučuje Vrhovni sud, koji ukida presudu i vraća na
odlučivanje u Karlovac 2001. Prvo sljedeće ročište je zakazano
2004. godine, no prva rasprava počinje godinu poslije. Slijede
brojne odgode zbog nedolazaka nekih svjedoka i okrivljenika.
U studenome 2006. godine druga presuda – sada su proglašeni
krivima. Godinu kasnije spis putuje na Vrhovni sud, koji dvije
godine kasnije poništava presudu i vraća predmet u Karlovac, pa
opet sve kreće ispočetka. Slijede nove odgode, jer je očito da
obrana želi slučaj odvući u zastaru 2013. godine. Sud je brži, pa
im presuđuju koji mjesec prije zastarnog roka. Opet su proglašeni
krivima, ali Vrhovni sud opet zbog proceduralnih razloga
poništava presudu. Prva sljedeća rasprava je 2016. godine, iste
godine izriče se i nova presuda – sada oslobađajuća.
Opet spis putuje na Vrhovni sud i opet tamo pada. Nakon četiri
godine, 2020., Vrhovni sud je ukida i vraća u Karlovac, gdje
Županijski sud 30. ožujka prošle godine ponovno donosi presudu –
ukupno petu, od čega treću oslobađajuću. U kolovozu je
dostavljena Visokom kaznenom sudu na odlučivanje koji, dakako,
ukida presudu i vraća je u Karlovac – slijedi suđenje broj šest i
ukupno četvrta prvostupanjska oslobađajuća presuda. Predmet je
dostavljen 29. ožujka Visokom kaznenom sudu na odlučivanja po
žalbi ŽDO-a i sada tamo čeka šestu drugostupanjsku odluku.
Sve detalje mučnog postupka možete vidjeti u
presudi Ustavnog suda, a životnu dramu koja se paralelno
odvijala u
ispovijesti Branislava Silaja Jutarnjem listu.