Postoji fama o javnom sektoru i nekakvoj sigurnosti unutar javnog sektora, mislim da su ta vemena prošla i da svi koji žele raditi se ne moraju bojati privatnog sektora, kaže nam Perković.
Matija Perković, bivši direktor Hrvatskog radio Karlovca i
HDZ-ova uzdanica koji ga je i promovirao na ovu poziciju dao je
otkaz u gradskoj tvrtki. Od srijede je, naime, direktor drugog
medija, Trend radija i TV Trenda koji je u privatnom vlasništvu,
onom karlovačkog industrijalca, suvlasnika tvornice oružja Marka
Vukovića.
Uobičajen bi to bio transfer u medijskom svijetu, ali nije baš
uobičajeno da netko iz tvrtke u vlasništvu Grada, za koje obično
mislimo da znače sigurnu plaću i ne baš previše posla, odluči
otići u privatnu. A da je baš to napravio, Perković je potvrdio u
razgovoru za KAportal, pojasnivši da je 31. kolovoza sporazumno
prekinuo radni odnos u HRK-u i 1. rujna krenuo u novi životni
izazov, na mjesto direktora Trend televizije i radija, odnosno,
tvrtki KA-vision i Radija 047.
– Nije odluka bila jednostavna, nije bila lagana, nije bila ni
preko noći. Ja sam ponudu na stol dobio prije nekoliko mjeseci i
puno faktora je odlučilo da ju prihvatim. Postoji fama o javnom
sektoru i nekakvoj sigurnosti unutar javnog sektora, mislim da su
ta vemena prošla i da svi koji žele raditi se ne moraju bojati
privatnog sektora. O uvjetima je bespredmetno razgovarati, mislim
da se uvjeti u javnom i privatnom ne mogu ni uspoređivati,
privatni sektor pretekao je javni odavno i mislim da se mladi
ljudi puno više mogu ostvariti u privatnom sektoru nego javnom.
Javni će iz godine u godinu imati sve više problema ukoliko se
mnoge stvari ne promijene.
Razloga za odlazak s Radio Karlovca, priča, je puno i bilo bi ih
kontraproduktivno uopće spominjati.
– ‘Ajmo se zadržati na tome da su čisto privatne prirode. U
jednom se trenutku čovjek zasiti politike, javnog sektora,
kojekakvih odnosa i jednostavno, obzirom na moja iskustva u
privatnom sektoru – prije HRK bio sam u njemu, bio sam privatni
poduzetnik – mislim da se čovjek u ovom trenutku puno više
poslovno može ostvariti u privatnom sektoru.
Spomenuli ste politiku…
– Od 18. godine sam u politici, kroz ovaj ili onaj način.
Politika nije posao, to je poziv, to ili voliš ili ne voliš.
Mislim, i uvijek sam to pričao, da mladi ne smiju bježati od
politike, dapače, moraju biti njen dio jer jedino na taj način
mogu mijenjati neke stvari. Imam dvoje klinaca i želim da oni
žive i rade u ovom gradu. S 18 godina ne znaš što je politika, a
kako starim, mislim da su mi klinci najveći motiv zašto se baviti
politikom, zašto sam se bavio i zašto ću se baviti politikom i
dalje.
Što znači “baviti se politikom”: biti aktivan član HDZ-a,
“pucati” na neku dužnost u stranci ili?
– Imam 36 godina i ne znam kud će me život odvesti, samo neka smo
svi živi i zdravi. Da mi je netko s mojih 18 pričao da ću biti
gradski vijećnik, predsjednik Mladeži ili kasnije direktor
gradske tvrtke pa sad ovo, ne bih vjerovao. Ne znam što nosi
sutra; ostajem aktivan član HDZ-a i vrlo vjerojatno ću se aktivno
nastaviti baviti politikom u svoje slobodno vrijeme.
Koliko je politika pomogla da dođe do promjena na HRK-u –
od preseljenja i nove opreme nadalje – dok ste Vi bili
direktor?
– HRK mi je, doslovce, bio poslovna i životna škola. Kad sam
dolazio na tu funkciju, bilo je puno skeptika, pa i samog me bilo
strah, jer ulaziš u nešto o čemu ne znaš puno, ali radom, trudom,
htijenjem dolaziš do nečega, učiš se cijeli život. S druge
strane, jedan čovjek ne može napraviti ništa, tamo je postojala
super ekipa, spoj mladosti i iskustva, kreative i mislim da smo u
4 godine stvarno puno napravili. Od medija koji je, usudio bih se
reći, bio neprepoznatljiv došli smo do toga da ljudi o nama
pričaju, neki pozitivno, neki negativno, ali i ovo negativno je
neizbježno. Sam rebranding medija u portfelju tvrtke, nagrade
strukovnih organizacija, koje nemaju veze s Karlovcem ili
županijom, nego su nacionalne razine prepoznale su rad te ekipe u
toj tvrtki. A politika je dio HRK jer je politika, praktično, u
100-postotnom vlasništvu, tako da je jako puno pomogla u samom
preseljenju i ogromne zasluge i veliko hvala gradonačelniku
Damiru Mandiću koji je dao sve od sebe da nam bude maksimalni
support; omjer financiranja preseljenja u odnosu 50:50 ili 60:40
posto. U vrlo kratkom vremena došli smo do toga da smo značajna
sredstva uložili u preseljenje, novu opremu, medije, bez kredita.
Žalite li zbog nečega što ste namjeravali napraviti, a
niste uspjeli?
– Ima puno toga što sam želio napraviti, bilo je planova i za
naredne 4 godine, razviti neke djelatnosti koje u ovom trenutku
nisu dio HRK… žao mi je što nije prepoznat dosadašnji razvoj
tvrtke i samim time moje sudjelovanje u istom, ali nadam se kako
će nova direktorica s ekipom, kojoj se zahvaljujem na odličnoj
suradnji, postići barem jednake ili i bolje rezultate i od srca
joj želim uspjeh. Neke stvari sam mogao napraviti, neke nisam,
ali mislim da smo napravili puno dobrih.
Što želite napraviti na Trendu?
– Novi medij je novi životni izazov, puno veće mogućnosti i
tehničke i financijske, ali i kadrovske; sve što nisam mogao ili
nisam uspio napraviti na prethodnoj funkciji. Motiviran sam da
ovo bude prvi gradski medij, naslušaniji gradski radio, prvo
gradski, a onda ćemo ići prema županiji i najgledanija županijska
televizija. Ponavljam, jedan čovjek ne znači puno, ali kadrovska,
financijska politika i puno otvorenije ruke nekako su preduvjet
da čovjek vjeruje da može napraviti puno. Obzirom na iskustvo
ljudi koji ovdje rade i možda kvalitetnim pojačanjima sa strane,
u vrlo kratkom periodu možemo napraviti vidljiv pomak i dovesti
do toga ljudi pričaju pozitivno o brendu Trenda. Stvarno vjerujem
da se tu da napraviti puno.