Plusevi za glazbeni festival i suvenirsku ponudu te opću atmosferu, ipak još uvijek minusi za gastro ponudu i pivo, iako je pomaka bilo.
Kao i u protekle dvije godine pomalo je teško napisati osvrt na
DANE PIVA. Istaknuto velikim slovima, jer upravo u tome i jest
ključni problem, koji i izaziva teškoće pri osvrtu.
Naime, opet smo imali pet dana zaista lijepe i kvalitetne
glazbeno-turističke manifestacije i, jednako tako, opet je tih
pet dana imalo prilično malo veze s pivom i onim što je ova
manifestacija bila u svojim začecima.
Dakako, dio standardnih prigovora treba odbaciti, odnosno dio
nostalgičara treba zaboraviti ideju da će u današnjim uvjetima
gradom veselo defilirati deseci pivovara i da će se pritom naći
jedna toliko pomahnitala da napuni zdenac pivom. Isto se odnosi i
na konstantne prigovore oko cijene piva, koja ne da nije velika,
nego je apsolutno primjerena – drugo je pitanje što se za tu
cijenu dobije.
Ako ćemo biti iskreni, pomaka tu ima i priče o “razvodnjenoj
pivi” pomalo su već izlizane i promašene. Moglo se kušati vrlo
dobrih craftica, i osnovna ponuda bila je proširena, pažnju je
privuklo i studentsko pivo… ne bi bilo pošteno reći da je baš
sve bilo samo u znaku Heinekena (a da većina jest, u već
spomenutim današnjim okolnostima je sasvim razumljivo, jer ne
sponzoriraju manifestaciju da bi zvali izravnu konkurenciju na
nju).
Dašak nekadašnje “pivske” atmosfere donijela je i vrijedna
izložba Krešimira Perušića u Galeriji ZILIK s brojnim povijesnim
karlovačkim pivskim eksponatima, a kao i uvijek u pivskom ruhu je
bio i Paviljon Katzler. Suvenirska ponuda bila je zgodna i
prikladna, a posebno treba pohvaliti da se i dalje daje prilika
domaćim autorima da se i ovim putem predstave široj javnosti.
Zgodno se u cijelu priču uklopila i akcija “Na pivo u Karlovac” s
pivskim jelima u brojnim restoranima, a i potpuno slučajne
istovremene manifestacije kao fenomenalno posjećen i atraktivan
košarkaški turnir u Šancu.
Glazbeno gledano, koliko god je nemoguće pomiriti sve ukuse,
nikakve dvojbe nema da je upravo ovakav program ono što je
primjereno lokaciji i uopće samom gradu, a ogromna posjeta iz
godine u godinu demantira one koji misle da je za većinu građana
primjerenija bila vašarsko-estradna ponuda na ŠRC Korana. Na
relativno mršavoj domaćoj sceni teško je i pronaći niz
kvalitetnih izvođača za svaku godinu, pa organizatorima tog
dijela programa treba i ove godine odati priznanje za konačan
program. Naravno, nije sve idealno pa opet ponavljamo i dva
prigovora – ovo je ipak karlovačka manifestacija pa nema razloga
da u ranijim terminima priliku ne dobije neki od kvalitetnijih
lokalnih sastava, a posljednjih godina ih zaista ima. Isto tako,
između onog što je bilo na ŠRC-u i ovog dana ipak postoji širok
prostor, a upravo iz tog prostora bilo bi korektno “zagrabiti” u
jednoj večeri (kao što se to dogodilo prošle godine s Bebekom) za
one koji vole lakše note, posebno za naše starije sugrađane. Ne
govorimo o “narodnjacima” ili nedajbože cajkama, već o nekoj
kvalitetnoj klapi ili kvalitetnoj večeri starogradske glazbe. No,
u suštini je program svakako onakav kakav bi i u narednim
godinama trebao ostati.
No, manjkavosti je bilo. Uz samo malo truda mogla bi se ponovno
pokrenuti mnogima posebno draga pivarska povorka, no čini se da
Heineken za to nema nikakvog interesa. Šteta. Mnoge s mališanima
razočaralo je da ove godine nije bilo i pravog lunaparka
(izuzevši zračne dvorce i napuhance), koji je isto sastavni dio
manifestacije od početka. Gospodarsku komponentu u kontrastu s
čisto zabavnom dodalo bi i ponovno povezivanje s obrtnicima
i njihovim sajmom.
Gastro ponuda svakako bi mogla biti bolja, i tu je nestala jedna
od tradicija manifestacije – legendarni šaran u rašljama. Ponešto
truda i pomaka je bilo, ali i dalje je ponuda relativno skromna,
a kako je KAportal i pisao, u prvoj večeri u gastro kutku bili su
i apsolutno nespremni za broj gostiju koji su čekali i po više od
sat vremena na hranu pa je bilo i incidenata.
Na kraju, jedan od komentara koji dosta dobro sažima cijelu
priču, a time se vraćamo i na početak teksta je “Karlovac je
dobio izvrstan glazbeni festival, a s pivom to nema više nikakve
veze” ukratko opisuje ono što je osnovna teza i ovog osvrta.
Možda ne baš da nema nikakve veze, ali ima puno manje veze nego
što bi trebalo biti.
Bilo je to pet lijepih dana u središtu grada, bilo je i ponešto
“pivskog ozračja”, ali pivo je, ipak, i dalje u pozadini cijele
priče.