Čini da smo se sjajno razumjeli oko svega što nam je u osnovi u životu važno – oko pitanja ljudi i zla u ljudima, oko pitanja zbog čega bi čovjek trebao biti dobar, pogotovo prema onima koji ostaju u manjini, i oko toga što su naši elementarni kulturni interesi, rekao je pokojnikov zagrebački susjed književnik Miljenko Jergović
– Aleksandar Grudić je bio veoma galantan. Jako je volio odlaziti
u kazališta i kina, pa čak i na novogodišnji koncert u Beču. Bio
je nevjerojatan zabavljač i veoma društven. Zato je bio i voljen,
kazao je danas na karlovačkom groblju Jamadol za posljednjeg
ispraćaja majstorskog kandidata u šahu baptistički pastor
Ladislav Ružićka.
Grudić je, podsjetimo, besplatno učio tisuće Karlovčana toj igri
putujući dvadesetak godina iz Zagreba, u kojemu je živio, da
održava tečajeve u Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić” i u
Knjižnici za mlade”, a preminuo je u nedjelju u Karlovcu, gradu u
kojemu se i rodio 21. studenog 1934. godine.
Sahrani Gospodina Šaha, kako su ga mnogi nazivali, a kako je i
naslovio svoju knjigu, je prisustvovao i Grudićev susjed iz
Zapruđa književnik Miljenko Jergović.
– Stanovao je u prizemlju nebodera, ja na u vrhu. Poznavali smo
se otkako sam se u jesen 2003. doselio u taj neboder. Od tog
vremena pa do kraja je bio onaj susjed koji mi je skupljao poštu
kad me ne bi bilo u Zagrebu ili kad bih jednostavno bio negdje
vani, a naiđe poštar. Dakle, to je bila njegova susjedska ili
službena funkcija. Životna funkcija mu je bila u najdubljem
smislu riječi prijateljska, bez obzira na to što smo bili
generacijski ipak prilično udaljeni i bez obzira na to što smo
bili udaljeni u smislu životnih iskustava, rekao je Jergović.
Nastavio je da je Grudić bio “potpuno čovjek prethodnog vremena”.
– Čini da smo se sjajno razumjeli oko svega što nam je u osnovi u
životu važno – oko pitanja ljudi i zla u ljudima, oko pitanja
zbog čega bi čovjek trebao biti dobar, pogotovo prema onima koji
ostaju u manjini, i oko toga što su naši elementarni kulturni
interesi. Nije imao televizor. Slušao je radio i išao u kino više
puta tjedno i bio bi prvi koji bi me obavještavao što treba
gledati u tom našem groznom kino-repertoaru, i u tom smislu je
bio baš velika faca. Kakav mobitel – to je sramota! I na kraju
krajeva taj šah koji me oduvijek zanimao, ali sam za nj naprosto
glup, poput svih onih kojima nije baš išla matematika. Zato sam
jadan, ali me šah uvijek fascinirao, a on je strašno lijepo umio
pripovijedati o tom šahu. Bio je velik i strašno zanimljiv
čovjek, dodao je Jergović.