Ravnateljica Gradske knjižnice "Ivan Goran Kovačić" Kristina Čunović je kazala da tu ustanovu u kulturi veseli obnova zgrade jer je to prilika za smještaj bogate ostavštine obitelji Mihalić koju su dobili 2018. godine.
Do kraja lipnja traje konstruktivna obnova obiteljske kuće oca i sina Stjepana i Slavka Mihalića na adresi Gornja Gaza 3, što se financira iz Fonda solidarnosti Europske unije s 316.000 eura, a nakon njezine cjelovite obnove u njoj će biti ostavština ovih književnika koja obuhvaća pet zbirki – osobne dokumente, rukopise, knjige i časopise, umjetnine te gramofonske ploče.
Pročelnica Upravnog odjela za gradnju i zaštitu okoliša Ana Hranilović Trubić je podsjetila u četvrtak da je lani potpisan ugovor o financiranju s Ministarstvom kulture i medija Republike Hrvatske, što obuhvaća istražne radove, projektiranje i samu izgradnju. Ona je pak povjerena obrtu Gips-mont, dok nadzor vrši tvrtka Kanova.
– Uklonjeno je staro krovište, žbuka sa zidova, uklonjen zabatni zid, betoniran temelj na kojemu će biti novi, uklonjen pod u prizemlju i izvest će se novi s hidroizolacijom, pa će se potom ojačati cijela konstrukcija i izvesti novo krovište, rekla je A. Hranilović Trubić.
Ravnateljica Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” Kristina Čunović je kazala da tu ustanovu u kulturi veseli obnova zgrade jer je to prilika za smještaj bogate ostavštine obitelji Mihalić koju su dobili 2018. godine.
– Bit će tu više od šest stotina naslova knjiga i časopisa. Vesele nas 19 rukopisa Slavka i 34 rukopisa Stjepana, te više od 250 gramofonskih ploča. U ovoj kući ćemo s Maticom hrvatskom organizirati Mihalićeve dane. Raduje nas što ćemo imati mjesto za književne večeri, brojna predavanja, a sve u cilju razvoja kulture u Karlovcu, rekla je ravnateljica i dodala da će se ove godine u suradnji s Maticom hrvatskom održati okrugli stol “Mihalićev književni krajolik”.
Gradonačelnik Karlovca Damir Mandić je nastavio da se nastoje pronaći sredstva za cjelovitu obnovu ovog i drugih objekata koji prolaze konstruktivnu financiranu iz Fonda solidarnosti EU. “Kad se obave radovi imat ćemo jasnu sliku kako dalje. Planovi Gradske knjižnice ‘Ivan Goran Kovačić’ je ono što nas tjeraju da ubrzamo cjelovitu obnovu i stavljanje u funkciju ove kuće. Ovo je primjer vraćanja javnih zgrada u funkciju i može biti poticaj privatnim vlasnicima da krenu tim putem”, poručio je gradonačelnik Mandić.
Karlovački kroničar Stjepan Mihalić je rođen u Karlovcu 1901. godine, a preminuo je u rodnom gradu 1984. S Hinkom Tomašićem je 1927. organizirao poluprofesionalno pučko kazalište. Oženio se karlovačkom glumicom Zlatom Milčić, koja je rođena u Karlovcu 1899., a preminula u Zagrebu 1992., a koja je nastupala u predstavama po dramama Marina Držića, svoga supruga, Marijana Matkovića i drugih diljem zemlje. Stjepan je radio kao činovnik i surađivao s karlovačkim listovima, a nakratko je 1941. bio urednik lista “Hrvatska sloboda”. Od 1950. do 1955. je direktor Gradskog kazališta “Zorin dom”, tada Narodnog kazališta, a pisanju se posvećuje dodatno nakon prisilnog umirovljenja pišući drame, pripovijetke i romane. Od 1965. do 1971. pokreće i uređuje časopis Matice hrvatske “Svjetlo”. Najboljim romanom mu se smatra “Elegija” iz 1963. godine. U “Svjetlu” je objavljivao feljtone “Ćaskanja u suton” i “Razgovori na uglu”. Ukidanjem djelatnosti Matice hrvatske jenjava njegov javni angažman. Sin Stjepana i Zlate Slavko je rođen 1928. godine na adresi Mažuranićeva obala 13, a umro je 2007. u Zagrebu. Jedan je od najznačajnijih hrvatskih pjesnika. U Zagrebu je za studiranja na Filozofskom fakultetu radio kao novinar u “Borbi” i jedan je od pokretača lista “Tribina” 1952. godine u kojemu objavljuje prve pjesničke radove, a sljedeće godine u časopisu “Krugovi”. Prvu zbirku pjesama “Komorna muzika” izdaje 1954. godine. Kao urednik u nakladničkoj kući “Lykos” pokreće Malu biblioteku poezije u kojoj izdaje zbirke pjesama mladih pjesnika. Pjesničku afirmaciju dobiva zbirkom “Put u postojanje” iz 1956. godine. Objavio je potom mnogo knjiga, primio niz priznanja, a djela su mu prevedena na 25 jezika.
Stjepanov otac Matija je u toj kući držao kožarsku radionicu, a potom gostionicu.