Predavanja su u organizaciji NTEC i Udruge Nikola Tesla Karlovac održali liječnik Igor Salopek, povjesničarka Natalija Jadrić i matematičar Darko Žubrinić
U organizaciji NTEC-a i Udruge Nikole Tesla Karlovac obilježena
je150. obljetnica mature Nikole Tesle trima predavanjima –
liječnika i voditelja Integrativnog centra mentalnog zdravlja
Igora Salopeka, profesorice povijesti na Gimnaziji Karlovac
Natalije Jadrić i sveučilišnog profesora i matematičara Darka
Žubrinića.
NTEC djeluje u sklopu tvrtke u vlasništvu Županije karlovačke
Poduzetnička zona “Korana”, a direktorica tog poduzeća Martina
Marušić Britvec je uvodno napomenula da je NTEC u trećem mjesecu
rada.
– Obilježavanje ove obljetnice je plod odlične suradnje s Udrugom
Nikola Tesla Karlovac. Ova obljetnica je kruna proslave koja
traje od Teslinog rođendana 10. srpnja. Zadnji ste koji možete
pogledati izložbu ‘Teslina riznica’ s učilima iz Teslinog
vremena. Brojni posjetitelji, a prije svega stranci, su sretni
što su te eksponate mogli vidjeti. U suradnji s Hrvatskim
državnim arhivom je u sklopu te izložbe izložena školska
dokumentacija iz Teslinog doba. Može se razgledati i digitalna
izložba s radovima učenika karlovačkih osnovnih škola. Radimo na
tome da Tesla ima sljedbenike, ne samo spomenike, dakle one koji
žele naučiti više i nadahnjivati se Teslom, poručila je M.
Marušić Britvec okupljenima.
Predsjednik Udruge Nikola Tesla Karlovac Mirko Butković je rekao
da ta organizacija civilnog društva pomaže “da se Teslino ime
širi po svijetu, a naročito po Hrvatskoj, u kojoj je dugi niz
godina bio zanemaren”.
– Ključno je da u Karlovcu imamo što pokazati o Tesli i da
njegove ideje pretvorimo umnogome u STEM proizvode, da to
realiziramo, rekao je Butković dodavši da je profesor Martin
Sekulić zainteresirao mladoga Teslu za tehniku, fiziku i
elektroniku te istaknuvši da su profesori utoliko ključni jer
stvaraju nove izumitelje, znanstvenike i nastavnike.
Ravnateljica Gimnazije Karlovac Snježana Štranjgar je iskoristila
priliku pa napomenula da su učenici i djelatnici Gimnazije
Karlovac “na godišnjem odmoru” od 21. srpnja kada su podijeljene
svjedodžbe o maturi i izvijestila da je 98 od 119 maturanata iz
ove generacije upisalo studij prvog izbora i da je to važno jer
“kreću putem kojeg su poželjeli”.
– Uloga nastavnika je u profesionalnom usmjeravanju učenika
iznimno velika i moramo i dalje raditi na tom tragu te poticati
mlade da upisuju i pedagoške fakultete kako bismo osigurali kadar
koji će motivirati učenike za najrazličitija zanimanja ovog novog
doba. Taj posao je vrlo zahtjevan, a svijet je sve složeniji.
Baštinimo Teslino nasljeđe i velika je obveza svima nama da
slijedimo taj put i ostanemo izvrsni, rekla je S. Štranjgar.
Karlovačka županica Martina Furdek Hajdin je podsjetila da je
Županija karlovačka uložila u izgradnju NTEC, a potom ga predala
Poduzetničkoj zoni “Korana” na upravljanje.
– Nakon gotovo tri mjeseca od otvorenja možemo reći da radi i
više no što smo se nadali. Preuzeo je ono što je Tesla bio –
bezuvjetno i bez kalkulacija je radio za cijeli svijet i ovaj
centar je pružio prostor i vrijeme mnogim događanjima. Želimo da
Karlovac pronosi ideju kako Tesla nije bio samo genijalni
izumitelj, nego i humanist koji je radio bez fige u džepu
bezuvjetno za cijeli svijet. Nama kao društvu to nedostaje jer
često kalkuliramo. Tesla je uzor kojega treba pokazati mladima.
Davanja kakva je činio rijetko susrećemo, no to su trajne
vrijednosti jer nas i dalje oduševljava, poručila je M. Furdek
Hajdin.
Tesla je rođen 10. srpnja 1856. godine u Smiljanu kod Gospića u
kojemu je pohađao nižu realku, a višu od 1870. do 1873. u
Rakovcu, mjestu koje se 1903. godine pripojilo Karlovcu kao dio
Upravne općine Švarča. Rakovac je bio dio Hrvatsko-slavonske
vojne krajine pod izravnom kontrolom Habsburške Monarhije, a
Hrvatskoj je pripojena 1881. godine, dok je Karlovac još krajem
1777. izdvojen iz Vojne krajine i postao dio Banske Hrvatske.
Nakon francuske okupacije kada je bio središte vojne i civilne
Hrvatske u sastavu Ilirskih pokrajina, od 1913. je dio
Kraljevstva Ilirije u sastavu Habsburške Monarhije, a 1822. je
vraćen Banskoj Hrvatskoj i to se smatra početkom njegovog zlatnog
doba.
Za Teslina školovanja u Carskoj i kraljevskoj velikoj realki u
Rakovcu, u Zvijezdi je postojala u franjevačkom samostanu
Kraljevska gimnazija Karlovac. Te su škole 1884., 11 godina nakon
Tesline mature i devet godina nakon njegova odlaska u Graz na
studije, ujedinjene u Kraljevsku veliku realnu gimnaziju u
Rakovcu. Te godine Tesla odlazi u Sjedinjene Države nakon što je
godinu ranije u Strasbourgu napravio prvi prototip indukcijskog
motora.
Na pitanje kako bi Tesla odgovorio, ako bismo se vratili
vremenskim strojem u 1873. i upitali ga gdje se školuje,
profesorica Jadrić pretpostavlja da bi rekao da se školuje u
Rakovcu, Karlovcu tada susjednoj općini.
– Vojna krajina je priključena Hrvatskoj tek 1881. godine. Tesla
se školovao na području Vojne krajine u kojoj je njemački jezik
bio službeni. No, Vojna krajina nema funkcije nakon što prestaje
opasnost od Turaka mirom u Srijemskim Karlovcima i u Požarevcu, a
granica je uspostavljena na Savi, Uni i Dinari. Karlovac i
Rakovac nisu bili ista općina, to je definitivno. Bili su ista
kraljevina. Kad je osnovana, Vojna krajina je bila pod upravom
Ratnog vojnog vijeća u Grazu, a 1881. je stavljena pod upravu
hrvatskog bana i Sabora” odgovorila je N. Jadrić i dodala:
“Tesla je završio Carsku i kraljevsku veliku realku, a to nije u
potpunosti ista škola kao gimnazija. Nalazila se na ovome mjestu,
ali je karlovačka gimnazija bila u franjevačkom samostanu.
Desetak godina nakon Tesline mature te dvije škole su spojene jer
je karlovačka gimnazija imala puno učenika, a malo prostora, dok
je realka imala puno prostora, a malo učenika, a bila je dosta
bogata, iznimno dobro opremljena, financirana novcem Vojne
krajine, imala je odlične profesore… Malo iznad Male škole je
bio most preko potoka Rakovac i to je bila granica dviju općina”.
Profesor Žubrinić je ukazao da je Tesla u autobiografiji “Moji
pronalasci” iz 1919. godine jasno naveo kako se školovao u
Karlovcu u Hrvatskoj.
Uspoređujući načine maturiranja u Teslino doba i danas,
profesorica Jadrić je navela da se tada nije ocjenjivalo
brojkama, nego opisno.
– Važno je što je Tesla proglašen zrelim za studiranje na visokoj
tehničkoj školi. Komisija je mogla procijeniti da kandidat nije
dovoljno zreo da nastavi s daljnjim školovanjem, bez obzira na
uspjeh, kazala je N. Jadrić.
Nastavila je da su se predmeti mogli ocjenjivati po različitim
kategorijama.
– Primjerice, kod vjeronauka se ocjenjivao prosječan uspjeh u
višim razredima, dakle nije se polagao pismeno ili usmeno posebno
na maturi. Što se tiče, primjerice, hrvatskog jezika, ocjenjivan
je prosječan uspjeh u toj školskoj godini, pa su se posebno
provodili usmeni i pismeni ispit. Isto je s njemačkim jezikom ili
s poviješću i zemljopisom. Ostalo nam je nejasno zašto Tesla nije
ocijenjen iz usmenog ispita iz hrvatskog jezika ili zašto nema
usmenog iz geometrije. Je li bio oslobođen polaganja tih ispita?
Je li zapisničar to zaboravio upisati? Možda se jednostavno iz
nacrte geometrije nije polagao usmeni, dodala je N. Jadrić.
Rekla je da je Tesla polagao 11 predmeta na državnoj maturi, “a
možda ih sve ne moramo uzeti kao predmete koji su se polagali jer
se gledao samo prosječan uspjeh u višim razredima”.
– Danas je obvezno polagati samo tri predmeta. Tesla se odlučio
za tehniku kao buduće zanimanje i komisija je odlučila da je zreo
za daljnje školovanje, napomenula je N. Jadrić.
Uz Teslu, još je šest njegovih kolega položilo maturu.
– U ispitnoj komisiji je bio školski nadzornik za cijelu
Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu Živko Vukasović. To nam govori
da je ta škola imala velik značaj. Među sedam učenika je bilo
onih iz cijele države, a u komisiji vrlo uvažene osobe, nastavila
je N. Jadrić.
Ustvrdila je da je današnja matura u usporedbi s Teslinom “bitno
drugačija”.
– Danas je glavni koordinator državne mature u Republici
Hrvatskoj Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
Na njegovoj mrežnoj stranici se mogu naći svi podaci vezani za
državnu maturu koja se u cijeloj državi provodi unificirano, a to
znači da se točno zna koji su obvezni, a koji izborni predmeti.
Na toj stranici se može vidjeti kako se prijavljuje na bilo koje
sveučilište i veleučilište te što ih bilo koji fakultet traži da
upišu uz obvezne predmete, a to su hrvatski jezik, jedan strani i
matematika, odnosno grčki i latinski, ako je riječ o klasičnoj
gimnaziji. Sve je vrlo transparentno i jasno. Što bismo u doba
našeg maturiranja dali za ovakvu dostupnost informacija?! Ispiti
se polažu u isto vrijeme u cijeloj Hrvatskoj. Podsjećam, Tesla je
polagao devet aktivnih predmeta, a 11 ukupno, navela je.
Profesor Žubrinić je naglasio da je Tesla u Rakovcu proveo
formativne godine života – od 14. do 17. – kada se donose
dalekosežne životne odluke, a da mu je Sekulić bio profesionalni
orijentir. Naglasio je da je Tesla zavolio fiziku, a naročito
elektrotehniku upravo zahvaljujući Sekuliću.
– Tada je Sekulić imao 40 godina života. Te iste godine kada je
Tesla maturirao, Sekulić je postao dopisni član Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti, a to je vrlo ozbiljna i rijetka
legitimacija tog srednjoškolskog profesora i uopće u povijesti
našeg školstva i znanosti jer se ne ostvaruje to tek tako. Tesla
je dopisni član JAZU postao također kao 40-godišnjak 1896., iznio
je Žubrinić.
Napomenuo je i da je, kada je Tesla 1870. godine u jesen došao u
Rakovac, školovanje trajalo šest godina – tri godine niža realka
i tri viša.
– No, kad je završio prvi razred više, to jest četvrti, umetnut
je dodatni razred između više i niže realke, pa su četvrti, peti
i šesti razred postali peti, šesti i sedmi, istaknuo je Žubrinić.
Tesla spominje Sekulića u svojoj autobiografiji, ali mu ne
spominje ime i prezime.
– Zlobni komentari navode da je zaboravio ime svojega profesora.
U svojoj autobiografiji Tesla spominje i svoju majku bez da je
imenuje. Je li zaboravio ime svoje majke? To bi bilo nemoguće.
Georgina i Sekulić su jedine osobe u toj autobiografiji za koje
Tesla navodi da su genijalne. Sekulića naziva ingenioznim i
navodi da ga je zainteresirao za elektricitet. Kaže i da je
izvodio pokuse aparatima koje je sam izumio. ‘Svaki pokus
proizveo je tisuće odjeka u mojem umu’, zapisao je Tesla. Sekulić
je tada vodio fizikalni laboratorij u Višoj realki koji je tada
imao 579 instrumenata, što je nevjerojatan broj, istaknuo je
Žubrinić.
U njemačkom časopisu “Anali fizike i kemije” je za Teslina
školovanja objavio čak tri članka. “To je znak visoke kvalitete
tog profesora. Taj je časopis bio jedan od najuglednijih.
Svojedobno ga je uređivao nobelovac Max Planck. U njemu je 1905.
svoje prve radove objavio Albert Einstein, i to upravo one za
koje je dobio Nobelovu nagradu”, naglasio je Žubrinić.
Rekao je i da je u Teslino vrijeme bilo ukupno šest opisnih
ocjena – odličan je najviša, zatim je izvrstan, a potom vrlo
dobar, dobar, dovoljan i nedovoljan. Tesla na maturi nema niti
jednu ocjenu odličan.
– U šestom razredu je Tesla imao nevjerojatnih devet sati tjedno
matematike – šest matematike i tri geometrije i geometrijskog
crtanja. Završio sam matematičku gimnaziju u Zagrebu i najviše
sam imao osam sati matematike tjedno. Nisam mogao vjerovati da su
učili diofantske jednadžbe. To nikada nisam slušao niti kao
srednjoškolac niti kao student matematike, istaknuo je Žubrinić.
Rekao je i da nije pobornik orijentacije isključivo na STEM
područja, a to su znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika
i da je baš Tesla primjer “nestemovskog načina razmišljanja”.
“Kako to da je poezija Teslu nadahnula za mnoga otkrića”, zapitao
se Žubrinić.
Naglasio je su naturalnu komisiju činili veliki autoriteti.
“Vukasović je bio član JAZU i bio je zadužen za funkcioniranje
školstva u Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini. U Beču je završio
pravo i biologiju. Zamislite sebe kao 17-godišnjaka da odgovarate
pred 11 ljudi, među kojima je jedan akademik, i jedan skorašnji
akademik, te jedan doktor znanosti”, poručio je Žubrinić.
Podsjetio je na slikara iz Rečice Ivana Benkovića koji je
početkom 20. stoljeća u Zagrebu diplomirao likovne umjetnosti, a
zatim sa suprugom Samoborkom otišao u Sjedinjene Države, no nije
se uspio tamo brzo zaposliti. “Ondje je upoznao Teslu koji je za
njega napisao divno pismo preporuke koje se čuva u samoborskom
muzeju. Ono jako puno govori o Teslinoj duhovnosti i altruizmu, a
očito je i zavolio Benkovića jer su obojica pohađali istu
gimnaziju. Benković je izradio Teslin portret koji se čuva u
Beogradu, a osobno mi je to najljepši jer je portret ‘živućeg
Tesle’ – Tesla je pozirao autoru”, naglasio je Žubrinić.
Jedan od živućih Sekulićevih potomaka je povjesničar umjetnosti
Vladimir Peter Goss. “Njegova majka je arhitektica Sena
Sekulić-Gvozdanović – prva arhitektica članica Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti. Ako se ne varam, Sekulićev sin je otac S.
Sekulić-Gvozdanović”, naveo je Žubrinić.
Salopek se u svojemu predavanju bavio neobičnim Teslinim
obrascima ponašanja, a uvodno je istaknuo vezu mozga i električne
energije
– Kada razmišljamo o Tesli i električnoj energiji valja
razmišljati o mozgu i kao električnom stroju. Mozak nije samo
kemijski stroj kako ga često doživljavamo. Da bi djelovao,
stanice stalno moraju provoditi struju koja putuje kroz naše
tijelo cijelo vrijeme, a mozak je pokretač i kontrolor te struje.
Kada dobijemo ideju, kažemo da nam se upali žaruljica – zaiskri
nešto u mozgu, a ta ideja može mijenjati svijet. Tesla je
mijenjao svijet i ostavio tragove koje baštinimo, rekao je
Salopek.
Istaknuo je da se Tesla ne rađa nego postaje.
– Za to valja imati neke predispozicije i dobro je da postoje,
ako postoje, ali unatoč tome Tesla se postaje zahvaljujući
nastavnicima, roditeljima, okolini, društvu, zato što netko
odluči to postati i trudi se to ostvariti. Dvije su temeljne
poruke ovog predavanja. Jedna je da je Tesla moguće postati bilo
gdje, a to Tesla upravo i svjedoči. Tesla nije postao Tesla u New
Yorku, nego mnogo prije, na rubnim krajevima svijeta. Tesla se
postaje zahvaljujući trudu, upornosti i vjeri. Drugo, Tesla se
postaje unatoč nečemu, pa i unatoč onome što bismo danas možda
nazvali psihopatologijom. Integrativni centar mentalnog zdravlja
se bavi destigmatizacijom onih koji pate od različitih mentalnih
poremećaja i bolesti, odnosno imaju iskustva s time. Da bismo
neke Tesline elemente psihe mogli nazvati u najmanju ruku
neobičnima, mogli bismo ih iskustva psihijatrije svrstati u red
poremećaja. Unatoč tome i što god netko imao na svome životnom
putu, pa bilo to i iskustvo psihijatrijskih poremećaja ili
bolesti – to je četvrtina populacije – moguće je postati Tesla i
mijenjati svijet, rekao je Salopek i istaknuo kao Tesline
doprinose medicini izum uređaja za liječenje visokofrekventnim
strujama kojima se “može prodrijeti dublje u tkivo mišića, te
pronalazak X-zraka prije Wilhelma Conrada Röntgena, ali Tesla
ipak nije uspio objasniti taj fenomen.
Salopek je naglasio da ne kani “psihijatrizirati” Teslu iz
najmanje dva važna razloga. “Prvi je taj što je to nekorektno
spram njega koji nije ovdje s nama i etički je neprihvatljivo
postavljati dijagnoze osobi koju nismo vidjeli i koju nismo
klinički pregledali. Možemo donositi zaključke temeljem
različitih izvora, ali je i dalje to neka vrst posrednog
zaključivanja. Drugo, u Teslino vrijeme psihijatrija kakvu danas
poznajemo nije postojala. Najpoznatija kategorija koju bismo
mogli spominjati u vezi s Teslom je opsesivno-kompulzivni
poremećaj i taj OKP je nešto što je kategorija opisana u našim
udžbenicima i dijagnostičkim alatima i za njegova života kao
takva nije postojala. Teško je stoga prenositi današnje
kategorije u to vrijeme”, rekao je Salopek.
Nastavio je da je rakovačka škola oblikovala Teslu. “U Karlovcu
je vidio kod profesora što znači fizika i slike Nijagare te
zamislio elektrane”, dodao je.
Rekao je i da “danas roditelji zaboravljaju stimulirati mozak
djeteta, a ne bi trebali, ako žele da to dijete bude Tesla”.
– Naravno, ne mora svako dijete to biti, ali može. Roditelji su
odgovorni pomoći djeci da to ostvare. Tesla je zapisao da su mu
knjige još kao djetetu bile nešto najdraže. Upravo je knjiga ta
koja stimulira, oblikuje i daje jezik. Ona je suprotnost ekranu
mobitela. Djeca neće sigurno biti Tesle gledajući ravne ekrane.
Kognitivni deficiti ostavljaju tragove na pažnji i na drugim
funkcijama mozga, upozorio je Salopek.
Istaknuo je da “postoji razlika između konstruktivnosti i
destruktivnosti, između gradnje i rušenja”.
– Svatko u sebi ima oboje, ali probajmo izabrati konstruktivnost.
Imamo vrline i mane, ali može se birati između te dvije
mogućnosti. Tesla je smatrao da mentalna snaga dolazi od Boga.
Povezivao je, dakle, mentalnu snagu s duhovnošću, napomenuo je.
Zapitao se metodski “je li Tesla bio lud, što god to značilo”.
– Bio je velik obožavatelj rukavica i opsesivno čist. Grozio se
dodira, rukovanja i mikroba. Nosio je rukavice, a u svakom svom
uredu je morao imati posebnu kupaonicu u kojoj je bezbroj puta
prao ruke. Grozio se dodira žena, a posebno se grozio ženskog
nakita. Svaku knjigu je morao pročitati od korica do korica. U
njegovom životu je prevladavala brojka tri i sve je moralo biti u
tom znaku – tri vilice, tri tanjura, tri ručnika, tri puta bi
obišao gradski blok hotela u kojemu je živio prije no što bi
ušao, broj hotelske sobe je morao biti djeljiv s tri, broj
žvakanja hrane također, tri puta dnevno je morao vježbati…
Namjerno kažem da je morao jer bismo to mogli staviti u
kategoriju opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Ako to ne
ispoštuje, osjećat će vrlo intenzivnu, preplavljujuću tjeskobu
koju je nemoguće razumom regulirati. Tesla nije bio nerazuman,
ali je razum ovdje sporedan – govorimo o emociji koja primorava
da se tako ponaša. To je patnja i danas bismo mu mogli pomoći da
je umanji lijekovima, psihoterapijskim i drugim metodama, ako bi
kod njega to bila riječ o OKP-u. No, što bi bilo s Teslom da smo
mu pomagali i da smo ga zaustavili u takvom ponašanju? Bi li
došao u tom slučaju do svih izuma? Gotovo sam siguran da ne bi.
Nije niti tražio pomoć. Da je i tražio, ne bi imao kod koga,
naveo je Salopek.
Ustvrdio je da je Tesla bio “izuzetno rigidne strukture
ličnosti”.
– U nekim psihijatrijskim kategorijama bismo vjerojatno govorili
danas o poremećaju ličnosti. Tesla je bio introvert, spavao je
svega dva sata dnevno, a dugotrajna nesanica i kratko spavanje bi
isto nešto danas govorilo o psihopatologiji. Imao je poseban
odnos prema životinjama, posebno njujorškim golubovima. Za sebe
je govorio da ima posebne mogućnosti vizualizacija. Bio je
izuzetno posvećen održavanju koncentracije. Trudio se živjeti
strogo zdravim životom. Kaže da je 1899. u Koloradu čuo za pokusa
grmljavinu na udaljenosti od 550 milja, a granica primanja
zvukova kod po dobi mlađih asistenata je bila jedva nešto veća od
150 milja. Svjedoči da ga je svojedobno spopala manija kockanja,
zbog čega su se vrlo zabrinuli njegovi roditelji. ‘Kartanje je za
mene bilo užitak nad užicima’, napisao je. U Hrvatskoj je
trenutačno 40.000 ljudi ovisno o kocki i klađenju, ne mogu se
kontrolirati, a svatko od njih je u prosjeku dužan pet tisuća
eura i nikad neće pobijediti, mada se nadaju da hoće. Ocu je
rekao da može prestati kartati kad god hoće. Svakog dana to
slušam na svom odjelu. Vjerojatno je s time ipak prestao s
vremenom. Svjedočio je da je puno pušio i da je to zaprijetilo
njegovu zdravlju, a da ga je zaštitila snaga volje. Dodaje da je
uspio zatomiti svaku želju za duhanom”, naveo je Salopek i
ustvrdio da, unatoč svim tim “mušicama”, “ako je čovjek
funkcionalan, glava je iznad vode”.
Istaknuo je da se “može mijenjati svijet, unatoč poremećajima”.
“Ljudi nisu dijagnoze, nego osobe. Previše se ograničavamo u
kategorije. Bio je čovjek s vrlinama i manama, očito i psihičkim
smetnjama koje su ga činile više ili manje funkcionalnim, ali je
bio prije svega čovjek”, ustvrdio je Salopek.