Vidljiva je katastrofalna degradacija ljudskih prava, nesloboda javnog govora, nedemokratski procesi, neefikasnost upravljanja javnim sustavima i politička degeneracija upravljanja gradovima, županijama i državom
Nedavno smo na televiziji redovito pratili aferu problematičnog dječaka. Roditelji ostale djece su se pred medijima pojavljivali bez indentiteta zamagljenog lica i iskrivljenog glasa, kao da se radi o svjedocima protiv mafije a ne o roditeljima koji žele zaštitu svoje djece.
Jedino što mi pada na pamet kao uzrok potrebe štićenja roditelja je tamna strana politike i običaj iste da se sa svojim protivnicima obračunava prvo preko egzistencije, jer roditelji u ovom slučaju su, politički gledano – protivnici politike koja neuspješno vodi sustav školstva, a time ujedno i neprijatelji iste te politike.
Ne smijemo zaboraviti da vladajuća politika kontrolira nešto više od 50 posto radnih mjesta i isto toliko poslovnih procesa , odnosno novca.
I zato se opravdano roditelji – boje. Boje se zbog mogućeg gubitka posla, nazadovanja na radnom mjestu ili naprosto nemogućnosti dobivanja poslova na tržištu rada i kapitala…
Ovime se samo potvrđuje moje vlastito iskustvo iz perioda bavljenja politikom gdje sam kao oporbeni političar i poduzetnik, dakle čovjek s druge, protivničke strane jednostavno izbrisan s liste gradskih, županijskih i državnih tvrtki od kojih bi trebao imati mogućnosti biti pozvan i dati svoju ponudu, odraditi poneki posao za koji sam stručan, čime je jasna vidljiva namjera politike vladajućih da uplivom u egzistencijalna pitanja pojedinaca iste nastoje disciplinirati kako ne bi predstavljali opasnost za trenutno vladajuću politiku.
Zato mi je jasan stav vrlo uspješnih poduzetnika, poznatih i priznatih Karlovčana koji su mi tijekom političke kampanje jasno iskazivali svoju naklonost, podržavali me i nudili svakakve vrste pomoći pod uvjetom da ih nigdje ne navodim i da se za njih ne zna.
Iz tog razloga nisam bio u mogućnosti provesti svoju političku kampanju na puno kvalitetniji način koji bi privukao kritičnu masu ljudi koja bi uspjela promijeniti krivi politički smjer sadašnje vladajuće politike u Karlovcu.
Iz svega navedenog, vidljiva je katastrofalna degradacija ljudskih prava, nesloboda javnog govora, nedemokratski procesi, neefikasnost upravljanja javnim sustavima i politička degeneracija upravljanja gradovima, županijama i državom koju je generirala i sve više će generirati zastrašujuća politika.
To je ono što u vrhu državne politike ne vide ili ne žele vidjeti, jer to je tabu tema koja prvo zahtjeva otrježnjenje i katarzu ali to je u našem političkom mentalitetu vjerojatno nemoguće.
Oporbenom politikom može se baviti jedino potpuno slobodan čovjek. Slobodan čovjek je svaki onaj koji se može baviti oporbenom politikom a da se u isto vrijeme ne boji od gubitka poslova ili egzistencije zato jer mu poslovi, radno mjesto ili naprosto ranije stečeni kapital ne ovise o državi i volji onih koji njome trenutno vladaju izigravajući demokraciju koja zapravo traje samo na dan izbora i onda se sa gnušanjem i kao smetalo ukida do sljedećih izbora.
Zato mislim da su svi oni koji se uključe u oporbenu politiku naprosto slobodni ljudi – heroji ili hrabrice koje nisu svjesne mogućih posljedice.
S druge strane, ljudima koji se uključuju u vladajuću politiku legitimno pitanje je “iz kojeg interesa?” što nakon mnogih dokazuje i najnoviji slučaj “Beroš”.