
Ako se broj tražitelja azila ograniči i pravedno raspodijeli među državama članicama, napravi dobra i humana strategija i ojačaju kapaciteti lokalnih zajednica, bit će bolje za sve, rekla je Polović sa saborske govornice
– Karlovac se 2019. godine našao pred izazovom, a to je integracija 10 sirijskih obitelji. Karlovčani su se organizirali kako bi tim obiteljima pomogli u svim područjima života – organiziranje volontera, socijalni mentori, prosvjetni radnici, gimnazijalci su organizirali pomoć u učenju djeci, karlovačka knjižnica je organizirala učenje jezika. Karlovčani su ih doživjeli kao nove članove zajednice, a danas su ti ljudi integrirani, roditelji, produktivni članovi zajednice, žene rade, djeca su odlični, sportaši, djeca nagrađeni učenici škola koje pohađaju, glazbenici, rekla je Karlovčanka Draženka Polović, saborska zastupnica iz redova Možemo! koja se u svom slobodnom govoru na zanimljiv način osvrnula na temu migranata o kojima u javnosti uglavnom slušamo u negativnom konekstu, a veći broj građani ih doživljava kao prijetnju svojem načinu života.
Primjer Karlovca je uzela kao pozitivan u smislu integracije obitelji iz Sirije, te smatra da bi se mogao primijeniti na tražitelje azila koji će se raspoređivati prema državama članica Europske unije. Evo što je još rekla.
– Kao što su brojni Hrvati koji su iz zemlje otišli, bilo zbog političkog neslaganja, bilo zbog neimaštine i besperspektivnosti, postali vrijedni članovi društava diljem svijeta, tako su postali i naši novi sirijski sugrađani. Bez njih Karlovac bi bio puno siromašnije mjesto. Drugim riječima, ako se broj tražitelja azila ograniči i pravedno raspodijeli među državama članicama, napravi dobra i humana strategija i ojačaju kapaciteti lokalnih zajednica, bit će bolje za sve. O tome bi i ova Vlada i premijer morao voditi računa u pregovorima s ostalim državama članicama Europske unije, rekla je Polović sa saborske govornice.
Osvrnula se na dopune Zakona koji implementiraju dvije Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća, a to su Uredba o azilu i upravljanju migracijama i Uredba o krizama i višoj sili. Bez obzira što se dopune uglavnom odnose na status i privremenu zaštitu raseljenih osoba iz Ukrajine, predstavila je što općenito misli o azilom i migracijama uopće.
– Ovdje ću se uglavnom zadržati na Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama koja propisuje da države članice moraju imati nacionalne strategije kako bi se osiguralo da imaju kapacitete za djelotvornu provedbu svojeg sustava upravljanja azilom i migracijama, uz potpuno poštovanje svojih obveza na temelju prava Unije i međunarodnog prava, uzimajući pritom u obzir svoju specifičnu situaciju, a posebno svoj zemljopisni položaj. Članak 7. predviđa donošenje i dostavu Europskoj Komisiji nacionalnih strategija najkasnije do 12. lipnja 2025. (a nakon toga svakih pet godina). Neki od tih donose mala poboljšanja, Naime, uvodi se novi kriterij odgovornosti: diplome (ostvarene u prethodnih 6 godina i bar jedna godina školovanja u državi članici) uključene su u hijerarhijsku listu kriterija. Kriterij reunifikacije obitelji je proširen – uključuje članove obitelji (ne braću i sestre) koji imaju boravišne dozvole (prethodno samo oni koji imaju status izbjeglica) – no i dalje isključuje sve druge članove obitelji koji legalno borave na teritoriju EU, navodi Polović.

Smatra da je loše što nema fundamentalne promjene u Dublinskom sustavu – kriterij prvog ulaska i dalje ostaje određujući kriterij premda ima najnižu vrijednost, dakle kad se ništa drugo ne primjenjuje, to se primjenjuje. Države članice na periferiji će i dalje biti odgovorne za veliki broj prijavitelja.
– Dapače, kriterij prvog ulaska je dodatno proširen jer je vrijeme odgovornosti države članice produženo s 12 na 20 mjeseci. Koncept solidarnosti i pravednosti dodatno je oslabljen i još licemjerniji – sad, osim relokacije, uključuje i financijske kontribucije, što znači sa će bogate zemlje ili primiti ljude iz solidarnosti ili će uvesti svojevrsni otkup grijeha, tj. platiti pa novcem prevenirati svaki problem azilanat. Relokacija nije prioritet, već izjednačena po vrijednosti s financijskim kontribucijama. Solidarnost se uključuje tek kad su države članice pod tzv. “migratornim pritiskom”, dakle neće se spriječiti prenapučenost i neljudski uvjeti na vanjskim granicama, nabrojala je Polović po njoj loše aspekte nove regulative.
Kako je dodala, drugim riječima, ključni problemi upravljanja azilom i migracijama i dalje ostaju na snazi. To su teret koji se stavlja na zemlje koje se nalaze na vanjskim granicama. EU se okreće pojačavanju nadzora vanjskih granica i podizanju unutarnjih, tijekom čega poštivanje i zaštitu temeljnih ljudska prava izbjeglica i drugih migranata ne percipira kao prioritet. Bitni su interesi država članica, i to onih bogatijih, a ne standardi zaštite ljudskih prava tražitelja azila, izbjeglica, imatelja azila.
– Posljedica je dvostruka kriza pravednosti i solidarnosti. To znači i solidarnosti prema izbjeglicama oduzimanjem temeljnih ljudskih prava, ali i solidarnosti i podjeli odgovornosti i tereta između država članica EU.
To dovodi i do krize proklamiranih vrijednosti EU – prvenstveno do krize pravedne i solidarne podjele tereta i jednakosti, rekla je Polović.
Kaže da je ono što nas u političkom smislu treba zabrinjavati u odnosu vlasti prema pitanju migracija i traženju azila, je činjenica da sve što ojačava kriterij prvog ulaska, a oslabljuje pravednost i solidarnost, Republici Hrvatskoj, kao maloj zemlji i zemlji na vanjskoj granici, ne ide u korist, a premijer je bez zadrške podržao ovaj “Pakt” na Europskom vijeću.
– Stvar koju treba naglasiti, pogotovo jer smo Dublinskom uredbom nepravedno izloženiji od brojnih drugih europskih zemalja, je zapravo izostanak prave Nacionalne strategije i Akcijskog plana koji bi se temeljio na solidarnosti, sigurnosti, poštivanju ljudskih prava, pravednoj i realnoj preraspodjeli odgovornosti te stvarno osnaživao kapacitete svake zajednice u prihvatu i integraciji, tražitelja i imatelja azila, navodi te dodaje da Hrvatska u tom smislu uvelike kasni u postavljanju cjelovitog sustava i organizacije koje bi efikasnije, jasnije rješavali sve probleme i lokalnih zajednice i ljudi koji traže svoje mjesto pod suncem. U tom smislu ona uvelike kaska i za nekim lokalnim zajednicama.
– Grad Zagreb primjerice ima jasnu strategiju i Akcijski plan za provedbu povelje integrirajućih gradova koji obuhvaća informiranje o pravima, zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti, obrazovanju i učenju jezika, interkulturalno učenje… Po ugledu na brojne europske gradove ima web stranicu na jezicima najbrojnijih stranaca tražitelja i imatelja azila. Zagreb ima i Centar za tražitelje međunarodne zaštite osoba kojima je odobrena međunarodna i privremena zaštita te za radnike s dozvolom boravka, tzv. Centar dobrodošlice. Zato je u konkurenciji 70 regija i gradova Europske unije, Grad Zagreb dobio je zlatnu nagradu za Europsku prijestolnicu inkluzije i raznolikosti za 2024., zaključila je Polović.