Karlovački DOMiNO najčudnija je pojava na hrvatskoj političkoj sceni, a mogao bi izravno odlučiti o ishodu izbora
Osvrt na lokalne izbore polako postaje suvišno pisati, jer ponavljaju se iste stvari, isti dojmovi i isti motivi, baš kao što će, vjerojatno, na kraju i rezultati izbora za gradsko vijeće Karlovca biti isti, odnosno slični.
HDZ će, dakako, proglasiti pobjedu, pojedinačno gledano i ima najviše glasova, ali istovremeno ukupna slika i nije blistava niti za njih. Dobili su najmanje glasova od kako je hrvatske neovisnosti i slobodnih demokratskih izbora, a u postotku povjerenje im je pružilo manje od 15% Karlovčana (14,8%).
Mali odaziv
Dakako, to se odnosi na ukupan broj birača, a zašto unatoč tome u ovom trenutku ipak imaju razloga za zadovoljstvo, pitanje je prvenstveno za oporbu, iako će i u njihovim redovima tradicionalno biti onih koji će krivicu svaljivati na glasače.
Istina, za narod sklon gunđanju i prigovaranju i kada ima i kada nema razloga, svakako je činjenica da smo neobično pasivni kada treba odšetati do glasačkog mjesta, no podatak da 60% birača nije izašlo na ove izbore dovoljno govori o tome što im se zapravo nudilo.
Nije to posve fer prema cijeloj oporbi, jer bilo je i aktivnih, no koliko god autor ovog teksta bio alergičan na svojevrsni stranački “duopol” koji dobrim dijelom postoji već dva desetljeća i više, teško je mijenjati vlast bez SDP-a.
SDP “nadmašio” sebe
A karlovački SDP već je godinama blijed i neaktivan, a sada je nadmašio i sam sebe i praktički nije ni postojao. Čak i u takvim okolnostima mogao je i bolje, ali velika je šteta da se jače angažirati nije htio sigurno u javnosti najrespektiraniji član stranke Krunoslav Karin, iako je i sasvim jasno zašto uz sve svoje obveze i na svjetskoj razini, nije htio preuzimati posao kojem se ne bi mogao u potpunosti posvetiti.
Govorancije koje smo i ovog puta čuli u stilu “30 godina ništa nije izgrađeno” mogle su čovjeka samo navesti da se zapita – o čemu to oni? Uz to, već klasična predizborna politika ove stranke gotovo do pred sam kraj bila je “HDZ je loš” i nije više ni nevjerojatno već je upravo fascinantno da netko 20 godina pokušava na isti način i ne shvaća da će rezultati biti isti.
Jer, HDZ-u se može, treba i mora zamjeriti bezbroj stvari, samo ne da se u posljednjih osam godina nije ništa radilo – zahvaljujući prvenstveno EU novcu, dakako, a taj nedostatak hrabrosti da se nešto poduzme i vlastitim sredstvima i sposobnostima je još jedan od tih razloga koji mu se mogu zamjeriti, ali radilo se puno, prečesto nažalost i šlampavo, ali često i sasvim pristojno, da bi onda sve to doživjelo kulminaciju s potpuno pogubljenim koncima s aglomeracijom. No – radilo se i gradilo, vjerojatno najviše još od kraja sedamdesetih i šminkanja i uređivanja grada pred 400. obljetnicu.
Stranačka iskaznica
Možemo je pravilno stavilo naglasak na činjenicu da pod HDZ-ovom vlašću živimo svojevrsnu društvenu nepravdu. Nekih banalnih i jedva primjetnih pomaka u odnosu na doba Vukelića i Jelića možda zaista ima, ali ni blizu dovoljno da bismo mogli reći da se društvena klima u gradu promijenila. Ne, svi oni koji nemaju stranačku iskaznicu i dalje su, ako im egzistencija na bilo koji način ovisi o HDZ-u, građani drugog reda. Pravog razvoja i prosperiteta u takvim okolnostima jednostavno ne može biti.
Na to su građani, čini se, već naviknuli kao što se žaba iz one priče navikne na sve zagrijaniju vodu. Možemo je to pokušalo promijeniti i sigurno će nastaviti i dalje (a možda i konačan rezultat ovih izbora još uvijek bude drugačiji od onoga kako se sada čini), ali imalo je grešaka na tom putu, pogotovo sa zamaranjem oko potpuno nebitnih stvari za svakodnevni život građana ili izmišljanja umjetnih skandala, primjerice zato jer je na neopisivo nebitnoj livadi (kraj koje je autor ovog osvrta odrastao, tako da to govori i iz prve ruke), oduvijek namijenjenoj poslovno-stambenom prostoru – niknuo poslovno-stambeni prostor.
Aktivni u vijeću
No, Možemo je bilo i vrlo aktivno u vijeću, proguralo je neke korisne i vrijedne amandmane i predstavilo se u predizbornoj kampanji pristojnim programom, kojem je doduše nedostajala malo jača ekonomska komponenta, ali i takav je nešto što nismo vidjeli gotovo nikad osim od strane Davora Petračića.
Nažalost, propustilo je priliku u ove četiri godine pojačati svoje redove, jer od gotovo zbrda-zdola skupljene ekipe koja je bila najugodnije iznenađenje prošlih izbora ostala je – ta ista ekipa i nijedno novo lice.
Pogreška je možda bila i koalicija sa SDP-om, pogotovo način na koji se odigrala, uz nalog iz središnjice u Zagrebu. Navodna ispitivanja javnog mnijenja koja su provodili, pritom, pokazala su se vrlo moguće pogrešnim, jer prije četiri godine, izlazeći samostalno na izbore, ove su dvije opcije dobile 6800 glasova (doduše i uz neke partnere, ali uglavnom irelevantne na političkoj sceni), a sada zajedno – 4700.
Iako on sam to vjerojatno tako ne doživljava, jer su mu ambicije bilo puno veće, najugodnije iznenađenje ovih izbora bio je Dimitrije Birač. Oduvijek ambiciozan, u protekle je četiri godine radio puno i ukazivao prvenstveno na komunalne probleme u gradu i općenito pokazao velik napredak u svom političkom i javnom diskursu.
Još uvijek donekle nosi teret svoje političke prošlosti, pri čemu niti slučajno ne mislimo na nesuvisle i zlobne prigovore na račun nekadašnjeg radnog mjesta (vrlo običnog i daleko od bilo kakve “funkcije”) koje upravo zbog zlobe onih koji to šire nećemo ni spominjati, već zbog preekstremnih lijevih stavova u trenucima kada se tek pojavio na političkoj sceni.
Jedini išao van grada
I danas mu se ponekad dogodi da prozove Grad za ono što jednostavno nije gradska ingerencija, ali vrlo rijetko. S druge strane, valjda je prvi oporbeni političar koji je ozbiljno pristupio i građanima na periferiji i ukazivao na njihove probleme, kao i na probleme malih ljudi u teškim situacijama i postigao na tom polju i neke vrijedne uspjehe.
Osnovna mana u ovom periodu bila je činjenica da je djelovao kao samotnjak, a u hrvatskom političkom sustavu vrlo je teško nametnuti se bez prateće ekipe, a on je svoju listu predstavio tek ovlaš i to nedugo prije izbora. Za nadati se da će svi ti ljudi s liste biti zainteresirani za nastavak rada, jer to može donijeti samo dobre stvari.
Druga nezavisna lista, ona Renate Gojšić, službeno “Bolji Karlovac”, a gotovo u kompletnoj javnoj komunikaciji kako drugih stranaka tako i komentatora na društvenim mrežama “HDZ 2” glavni je problem imala upravo u toj činjenici.
Daleko od toga da na toj listi nije bilo i stručnih i stranački neovisnih ljudi, ali daleko od toga i da se većini ljudi mogla “prodati” priča o tome da baš ništa osim nezadovoljstva radom ne stoji u odlasku iz stranke u kojoj si 35 godina, a pomalo je neukusno bilo i otkrivanje svojevrsnih skandala koji su se po svoj prilici odvijali dok je barem dio liste još uvijek bio u HDZ-u.
Kakva je budućnost ove liste pokazat će oni sami – a njihov je izborni rezultat zapravo solidan. Oni su nesumnjivo očekivali puno više, no u javnosti je prevladavalo mišljenje da će proći i puno gore.
Nikad s HDZ-om! Osim u Karlovcu?
Karlovački DOMiNO zasigurno je najčudnija pojava na hrvatskoj političkoj sceni. Osnovan kao DP i od početka vjerna podrška HDZ-u (uz, ipak, valja priznati, i poneko podržavanje oporbenih amandmana u vijeću) pri raskolu u toj stranci pomalo je neočekivano u potpunosti prešao u DOMiNO. Neočekivano, jer podrška HDZ-u se nastavila, iako je osnovni razlog raskola u stranci bio upravo u tome i iako DOMiNO izričito odbija bilo kakvu suradnju s HDZ-om.
Pa ipak, kako je vrlo moguće da će njihov glas na kraju presuditi o većini u vijeću, skloni smo ustvrditi da bi u nekoj anketi gotovo svi ispitanici rekli da će taj glas otići upravo HDZ-u.
O umirovljeničkoj koaliciji, pak, vjerojatno ne treba uopće ni pričati.
Koalicija Mosta, Hrvatskih suverenista i HSP-a ostala je relativno daleko od praga, a sudeći po reakcijama na društvenim mrežama na njihove press konferencije tako se nešto moglo i očekivati. Stvarni problemi drastično su i dramatično preuveličavani, bilo je i previše “bapskih tračeva”, a ponuđeno nije doslovno ništa – vjerojatno im usporedba neće goditi, no baš u maniri “starog dobrog SDP-a”.
Hoćemo pravedno i pomalo bizarna koalicija HNS/SDSS ostali su jako daleko od praga pa to samo po sebi govori dovoljno.
Radilo se, ali…
Za kraj smo ostavili (potencijalne) pobjednike. Kao što je već spomenuto, istina je da se posljednjih godina u gradu radilo puno i da je, na trenutak izostavivši aglomeraciju, Karlovac tamo negdje do 2023. mogao postati i bolji i ugodniji grad, ili preciznije rečeno to i jest postao ali samo za one koji ni na koji način ne ovise o vladajućoj stranci. Dosta toga je obnovljeno (nezanemariv dio posla tu je obavio i donedavni političar Davor Petračić sa svojom tvrtkom, prisilivši neizravno i Inkasator na jači angažman), gradu je vraćeno kino, sređen stadion, dobar dio grada je solidno infrastrukturno riješen, obični radnici radili su dobro, grad je čist i uredan, bez obzira na gunđanja onih koji vjerojatno isti ni ne konzumiraju, kulturni život je na možda najvišoj razini u posljednjih pedesetak godina uz vrlo dobro kazalište, Glazbenu školu, aktivne galerije… gospodarstvo, dakako, pamti i puno bolje dane, ali je za hrvatski kontekst i sasvim solidno, koliko god to bilo sklisko i klimavo, jer previše ovisi o nekoliko poslodavaca – no zasad su tu.
Ali sve to vrijedi samo ako, ponavljamo, nimalo ne ovisite o HDZ-u. Kao “šlag na tortu”, onda je došla aglomeracija, golem projekt kojem smo se svi veselili i dugo ga čekali, a koji se pretvorio u katastrofu. Istina, ne baš tolikih razmjera kako se ponekad prikazivala, ali svakako katastrofu.
A do tad građanski korektan gradonačelnik jednostavno se pogubio u cijeloj priči i za razliku od ranijih slučajeva Borlina i Turnja, neshvatljivo nije stao uz svoje građane. Nitko nije trebao ni tražiti da se radovi zaustave one sekunde kada se dogodila nevjerojatna bezobraština s kućom obitelji Volner – trebao je to učiniti sam gradonačelnik. Uz sve su došli problemi s vodom koje je jednostavno nemoguće i pojmiti. Ne činjenicu da su se dogodili, već da ih već godinu dana nitko nije sposoban uopće adresirati, a kamoli ispraviti. Nagađanja i lupetanja o mogućim uzrocima pratilo je i potpuno bespotrebno “ratovanje” s građanskim inicijativama. A, promijenilo se nije ništa. I tu ni najmanje olakšavajuća okolnost nije činjenica da se i tu pretjerivalo i da većina grada ima dobru vodu. Jer, 100% grada mora imati dobru vodu – sve drugo je katastrofalno. I ako to nije sposoban riješiti nitko u Karlovcu pomoć se odavno trebala potražiti izvan granica grada pa ako treba i države.
Gradsko vijeće
Zapravo solidan mandat (ne računajući tu već dva puta spomenutu “društvenu nepravdu”, a u normalnim okolnostima to bi glasačima trebala i morala biti i prva stvar!) HDZ je tako u posljednjih godinu do godinu i pol, ničim izazvan, drastično upropastio.
Rezultiralo je to s, vraćamo se na početak teksta, podrškom manje od 15% Karlovčana, ali i još uvijek povoljnom pozicijom za formiranje većine u Gradskom vijeću.
Na kraju, internetskim slengom, tl;dr: HDZ zbog “užasnog finiša” mandata nije zaslužio ostati na vlasti, SDP je još manje zaslužio doći na vlast, a dio oporbe žrtva je toga.
Ili, ipak, još nije. Puno će reći i drugi krug, ali i sposobnost pregovaranja, u kojoj je HDZ dosad bio nenadmašan.
A evo i kako će izgledati novi sastav Gradskog vijeća Karlovca:
HDZ (9): Damir Mandić, Hrvojka Božić, Marin Svetić, Ervin Jančić, Mario Jovković, Tihomir Mamić, Mirjana Mladenović, Ivana Zaborski, Marijeta Ćelić
Možemo/SDP/SU (6): Ehlimana Planinac, Draženka Polović, Luka Kučinić, Dobriša Adamec, Vesna Horvat, Marta Šavor-Radičević
NL Dimitrije Birač (2): Dimitrije Birač, Petra Birman
NL Renata Gojšić (2): Renata Gojšić, Antun Milinković
DOMiNO (1): Alenko Ribić
AUZ/HSU (1): Romeo Štokić
U slučaju da gradonačelnik (p)ostane Damir Mandić u vijeće s liste HDZ-a ulazi Antonija Majdančić, a u slučaju da gradonačelnica postane Draženka Polović, s liste Možemo/SDP/SU u vijeće ulazi Marko Petrović.
