Osigurani su kanali kojima se može anonimno prijaviti
U Nikola Tesla Experience centru je u petak predstavljen projekt #nijeOK koju će šest mjeseci provoditi Županija karlovačka te Udruga za poticanje i razvoj kreativnih i socijalnih potencijala djece, mladih i odraslih Carpe diem, a koji je usmjeren na borbu protiv mrežnog nasilja.
“U našoj generaciji normalno…”
Objašnjeno je da će djeca moći koristiti digitalne alate da bi anonimno prijavila slučajeve nasilja na mrežama, odnosno da kažu s kakvim se oblicima digitalnog nasilja suočavaju, a provest će se i niz radionica.
Na početnoj konferenciji projekta su o vršnjačkom nasilju govorili stvaratelji sadržaja na mrežama Meri Goldašić i Dario Marčac, psihijatar Igor Salopek, školska pedagogica Zrinka Sučić Ćosić i županica Martina Furdek Hajdin.
Predstavljen je i logotip kampanje kojega je izradio učenik trećeg razreda Srednje škole Duga Resa Petar Žakula, a koje prikazuje šaku koja agresivno izlazi iz ekrana računala.
– U našoj generaciji je normalno susretati se s nasiljem na internetu, to se ne može izbjeći – rekao je Žakula.
M. Goldašić je iznijela kako se ona suočila s time da je njen sin kao osnovnoškolac trpio fizičko vršnjačko nasilje.
– Učili smo da se na nasilje ne odgovara nasiljem, no nekad ipak moramo stisnuti zube jer sustav ne funkcionira – rekla je M. Goldašić.
Zaprijetila je bila i tužbama, da bi obranila sina od nasilja, a osjećala je nemoć, mada bi “po majčinskom instinktu pregazila sve pred sobom”.
– Kad sam skužila da se dijete povlači, odlučila sam da idemo do kraja. Nisam netko tko bi prebacio dijete u drugu školu – nastavila je M. Goldašić.
Njen sin se počeo baviti borilačkim sportom i trener je uvelike zaslužan za njegovo ojačano samopouzdanje, dodala je.
– Nema više naivnu crtu kakvu bi dijete trebalo imati, a u školi je sve u redu, ali sve to sporo ide – rekla je M. Goldašić.
Umjetna inteligencija
Ustvrdila je da udarac koji traje pola sekunde dijete odbaci 20 koraka unazad, dok je Marčac naveo da je vrijeđanje na društvenim mrežama postalo normalno i da se tamo “prebacio naš mentalitet”.
– Sjećam se ruganja u razredu i maltretiranja na autobusnoj stanici, a optimistično je za očekivati da će tako nešto nestati – rekao je Marčac.
Nastavio je da treba pričati o tom problemu i shvatiti da nije u redu vrijeđati i ponižavati te kako živimo u demokraciji u kojoj svatko može na internetu objaviti sadržaj ili komentar.
– Onaj koji piše negativno prikazuje sebe. Koliko moraš biti nezadovoljan sobom da trebaš vrijeđati drugoga kako bi se osjećao bolje – dodao je Marčac.
Z. Sučić Ćosić je rekla da se prvi puta s nasiljem na internetu upoznala prije šesnaest godina kada su roditelji jedne učenice zbog toga potražili pomoć nakon što je ta djevojka osobi od povjerenja proslijedila jednu fotografiju, no ona je dalje proslijeđena i kružila je.
– Te sam ljude morala smiriti i usmjeriti na njihovo dijete. Svi su ih osuđivali i okruženje je bilo kruto, a nisu niti znali da dijete pomišlja na suicid – navela je Z. Sučić Ćosić.
U nedavnom slučaju djevojka je prikazana u pornografskom video-uratku učinjen pomoću umjetne inteligencije, mada nije sudjelovala u nikakvim takvim aktivnostima, a ona je također promišljala najgoru mogućnost.
Salopek je rekao da 818.000 ljudi u Hrvatskoj ima psihijatrijsku dijagnozu, a svako šesto dijete ima neki mentalni poremećaj.
“Struka je nedostupna”
– Struka je nedostupna. Roditelji traže pomoć, a zapravo se nemaju kome javiti. Šezdeset posto djece je izloženo zlostavljanju na internetu, no to će ih samo petina priznati, dok će ostali šutjeti i razviti kompleksni posttraumatski stresni poremećaj – iznio je Salopek.
Ustvrdio je da živimo u kulturi straha, nasilja i sebičnosti, a i da su roditelji ovisni o društvenim mrežama, ali ujedno i previše zaštitnički postavljeni prema djetetu u realnom svijetu ne znajući što se događa u digitalnom.
– To je recept za mentalnu katastrofu – upozorio je Salopek i napomenuo da je počinitelj nasilja također nerijetko žrtva nasilja ili svjedok nasilja u obitelji.
Županica je istaknula da je ova kampanja put u dosljednoj izgradnji tog vida komunikacije koji će pomoći djeci u nošenju s nasiljem na mrežama i naglašeno je da “ničiji podaci pritom neće završiti gdje ne bi trebali”.
Nadam se da će ovi alati zaživjeti, a možda predvidimo i još neki kanal komunikacije jer ako se sa završetkom projekta kanali ugase, nismo ispunili cilj – dodala je M. Furdek Hajdin.
