"Sad se gledaju oči u oči i zajedno spavaju s mojom ženom", našalio se
„Kantautor je na početku kritički gledao na pisca u meni, a sada se gledaju oči u oči i zajedno spavaju s mojom ženom“, našalio se u ponedjeljak u Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu slovenski glazbenik Zoran Predin predstavljajući roman „Cirkus Astralis“.
U razgovoru s knjižničarom Darkom Srndovićem – Peretom u ispunjenoj Ilirskoj dvorani je legendarni frontmen mariborske grupe Lačni Franz govorio o svojem četvrtom romanu kojega je ove godine izdao hrvatski nakladnik OceanMore, a uredio Kruno Lokotar, ali i o ostalome.
Pjesme u bunkeru
Objasnio je da je počeo pisati pjesme još kao gimnazijalac, potom i svirati gitaru i pisati tekstove za glazbu, a upozorio je na razliku između klasičnog pjesništva i primijenjenog u glazbi jer u potonjem slučaju autor ima mnogo manje riječi na raspolaganju.
– Puno je jednostavnije pisati u drugim formama jer su ti na raspolaganju sve riječi ovoga svijeta – rekao je 67-godišnji Predin koji je nedavno u karlovačkom Kinu „Edison“ razgovarao s publikom nakon prikazivanja dokumentarnog filma o njegovom životu „Praslovan“ redatelja Slobodana Maksimovića.
U razgovoru s Peretom je rekao da je potom krajem 1980-ih godina počeo pisati kolumne, potom je nastavio s pisanjem kratkih priča, a onda je postao i romanopisac.
Upozorio je na suvremena ograničenja stvaralaštvu rekavši da sada ima puno više pjesama „u bunkeru“ zbog „novokomponirane političke korektnosti“ i „novokomponiranog katoličkog morala“ nego što je to bio slučaj u Jugoslaviji koja je bila nedemokratska država.
– Kada je postalo očito da je zabavna glazba postala samo zabava i da je iz programa koje vrte na radijskim postajama prognan kvalitetan tekst, počeo sam pisati romane, ono što ne mogu pjevati – rekao je Predin.
Objasnio je da u pjesmama riječi nose melodiju i da se znade dogoditi da autora „muze pomiluju“, pa se na glazbu „nalijepe“ lijepe riječi, no da je uglavnom riječ o banalnim rimama.
Dodao je i da pišući romane prvo napiše kraj, „a tada svi putevi vode u Rim“, kako se izrazio, te dodao da je njegov novi roman napravljen od četiri razine, da je slijedio filmsku naraciju i da se oko rukopisa podosta raspravljao s Lokotarom.
– Do kraja se ne zna tko je ubojica i svako poglavlje traži da se pročita sljedeće – rekao je Predin te dodao da se baza priče odvija u frizerskom salonu.
Govoreći o drugim temama, pričao je o svom životu s Ciganima, prepričao anegdotu Arsena Dedića, Šabana Bajramovića i Drage Diklića s putovanja brodom „Galeb“ s jugoslavenskim predsjednikom Josipom Brozom Titom, a rekao je i da neće imati grob, nego da će njegovo tijelo biti spaljeno i bačeno u more.
– Prošlost me ne zanima. Puno ih živi od prošlosti, za prošlost i iz prošlosti, a više ništa ne mogu promijeniti – dodao je.
Od Božića do veljače
Naveo je da je jugoslavenska rok-scena bila važna i da i dalje živi i kod najmlađih generacija, ali i u dijaspori, što zna jer redovito održava koncerte i upravo se vratio s nastupa u Pragu.
– Tamo se pripadnici jugoslavenskih naroda ne mrze – počnu se mrziti tek kad se vrate u domovinu za božićne blagdane i mrze se do veljače – kazao je Predin.
Odbacio je pojam jugonostalgije jer da bi on podrazumijevao žal za poretkom i tom politikom, a Tita nije simpatizirao pretjerano, mada partizane jest.
– Ne želim se svima sviđati, netko me voli, a netko i ne, a ja svoje stavove branim, ali ih ne naturam. Ako bih se rodio opet, vjerojatno bih isto radio, sa svim greškama i glupostima – poručio je.
Nastavio je da njegova karijera traje 45 godina i da ima isto toliko izdanih albuma, no da je najveći uspjeh održati se – trajati.
– Živim od svog rada. Nemam bolovanja, plaćenog odmora te moram smisliti pet projekata od kojih će dva biti dovoljno uspješna da će moja obitelj od toga živjeti – kazao je Predin.
Kultura čitanja
Komentirajući kulturu čitanja, ustvrdio je da se za koronakrize osnažila i da ljudi vole imati knjigu ili glazbeni album kao predmet.
– Kao gimnazijalac sam pročitao sve što sam trebao i ostao sam vjeran nekim piscima, a od kolega čitam djela Borisa Dežulovića, mog kuma i prijatelja, Miljenka Jergovića, Ante Tomića… Čitanje mi je duhovna hrana bez koje ne mogu – kazao je Predin.
