"Riječ je o nišnim turama koje odabiru cijeli razredi, i to ne samo iz Hrvatske, nego i iz Austrije", kaže
U danima kada je zbog energetske obnove uklonjen mural s likom mladog Nikole Tesle u četvrti Rakovac kojega je 2021. na pročelju višestambene zgrade izradio Leonard Lesić, izišao je treći broj vodiča posvećen uličnoj umjetnosti u kojemu se tematiziraju Zagreb, Sisak i Karlovac.
Riječ je o časopisu koji ima funkciju i turističkog vodiča i čija su prva dva broja posvećena zagrebačkim grafitima i muralima, dok je aktualni posvećen i uličnoj umjetnosti u dva grada na sat vožnje udaljena od metropole.
Urednik je 52-godišnji zagrebački ulični likovni umjetnik Krešimir Golubić koji organizira i turističke rute na temu ulične umjetnosti.
Lesić je glavna ličnost ovog aktualnog broja jer je većina od ukupno četrdesetak zastupljenih radova njegovih, a radio ih je u Zagrebu, Karlovcu, Dugoj Resi, Sisku…
Stoga je s 42-godišnjim Lesićem objavljen i intervju u ovom izdanju koje će biti predstavljeno 21. siječnja sljedeće godine, a moći će se nabaviti u Paviljonu “Katzler” u Karlovcu.
No, i prije toga smo razgovarali o tome s Golubićem koji je nekoliko primjera već dostavio u srijedu u Karlovac Turističkoj zajednici Karlovačke županije, pokrovitelju izdanja.
“Prvo izdanje je bilo 2021. Shvatio sam da ne postoji bilo što slično na tržištu što bi pratilo urbanu umjetnost. Dugo sam u tome i odlučio sam nešto ovako izvesti. Nije to isplativo financijski, ali je jedna od mojih priča. Pohađao sam i tečaj za turističkog vodiča i počeo organizirati šetnje po Zagrebu. To radim već pet ili šest godina. Postoji cijela populacija onih koji prate samo takve oblike umjetnosti i ispitivali su me i o drugim gradovima, pa sam odlučio prezentaciju ulične umjetnosti proširiti i na Sisak i Karlovac računajući da će to privući publiku koju zanima takva urbana umjetnost”, rekao nam je.
Koliko su prva dva izdanja koja su se odnosila samo na Zagreb naišla na plodno tlo kod turista?
– I dalje traže taj materijal. To ne kupuju samo turisti, nego uopće ljubitelji urbane umjetnosti. Puno domaćih me kontaktiralo i oko toga i u konačnici na temelju toga radim predavanja i radionice – stvorio sam širu priču.
Koliko je turističkih šetnji godišnje?
– Do 70. Riječ je o nišnim turama koje odabiru cijeli razredi, i to ne samo iz Hrvatske, nego i iz Austrije, primjerice. Nedavno sam imao turu za profesore koji rade u đačkim domovima. Tvrtke me angažiraju za ture u sklopu tim bildinga.
Koje su glavne lokacije, odnosno koja su glavna umjetnička djela u Zagrebu?
– U središtu grada imamo niz manjih intervencija, murale u Tkalčićevoj ili Palmotićevoj francuskoj dvojca Ella & Pitr, primjerice. U Studentskom centru Zagreb i u Medici ima bogat izbor većih murala. Zagreb je velik, pa je veća scena, ali to znači da voditelj ture od dva ili tri sata to ne mogu obuhvatiti. Ovaj vodič služi stoga tome da ih zabilježi i da zabilježi njihove lokacije, pa da ih obiđe zainteresirana osoba.
Koji su najistaknutiji umjetnici?
– Zagrebačka scena je najveća u zemlji, a spomenuo bih Tomislava Lončarića – Lonca, Marinu Mesar – OKO, kolektiv “Graffiti Na Gradele”, Grupu Zid, Miru Petkovića… Tragove na ulicama Zagreba su ostavili i gostujući umjetnici u sklopu festivala.
Zašto je aktualni broj posvećen i Karlovcu i Sisku?
– Ako već netko dođe u Zagreb, a zanima ga ulična umjetnost, može sjesti u vlak i uputiti se u ova dva grada.
Je li to nešto što je naišlo na razumijevanje turističkih zajednica?
– Jest. Podržale su to i iskazale interes. Učinilo im se kao sjajna ideja da imaju ponudu koja izlazi iz okvira tradicionalnog turizma.
Kakva je uličnoumjetnička scena u Sisku i Karlovcu u odnosu na Zagreb?
– Najveći broj umjetnika je u našem najvećem gradu i shodno tome ima puno radova. Sisku nedostaje umjetnika, no dobro je da je festivalom “Re:Think Sisak” na temelju poziva umjetnicima širom svijeta stvorena kritična masa murala koja je obilježila taj grad unazad deset godina. U Karlovcu i Dugoj Resi je lagodnija situacija jer imamo nekolicinu umjetnika, prvenstveno Lesića, ali i Dalibora Jurasa. Bitno je da postoji nekoliko umjetnika koji se time bave, a važno je i ono što organiziraju Udruga za društveni razvoj “KA-MATRIX” i Udruga Kunstbunker Duga Resa. Festivali obogaćuju scenu i mogu iznjedriti nova imena.
Tko organizira sisački festival, odnosno podržavaju li to institucije?
– Ako se ne varam, to čini jedna od organizacija civilnog društva, no to nije niti bitno. Uobičajeno je da institucije financiraju festivale i vjerujem da je tako i u Sisku.
Tko su u Hrvatskoj najistaknutiji autori, odnosno koja su umjetnička djela istaknuta?
– Lonac je možda naš najpoznatiji umjetnik u svijetu. Jak je kolektiv “Graffiti na gradele”, vrijedi spomenuti OKO, Teu Jurišić, Lesića i Grupu “Zid”. Što se tiče umjetničkih djela, puno ih je i “razbacana” su. Lončev mural u Sisku je jedna europska institucija proglasila jednim od deset najboljih u toj godini.
Koliko je u izradi murala koncepta ili je sve to “razbacano” bez reda i smisla?
– Nema crtanja bez reda i smisla. Potrebno je pronaći lokacije i ishoditi dozvole za to te je uopće nužno proći više stepenica prije realizacije. Nema rada navrat-nanos, nego se radi tamo gdje se to može omogućiti. Nema smisla raditi murale u zaštićenim dijelovima grada. Neće se raditi mural u Zvijezdi, primjerice. Ima više smisla to raditi tamo gdje su moderne višestambene zgrade jer to oplemenjuje prostor.
Jesi li se bavio navijačkim muralima?
– Nisam. Ne smatram ih dijelom ove scene. Takvi murali propagiraju druge ideje i nemaju umjetničku vrijednost.
Umjetnička djela na ulici su nestalna i danas su tu, a sutra ne moraju biti. Koliki je to problem kod izrade vodiča?
– I jest i nije problem. Vodič pokazuje što se nalazi u gradu i što se može razgledati, ali je logično da neke radove možda više ne možete pronaći. Nedavno sam tako ostao bez dvije ili tri lokacije u Zagrebu i sada više nema niti Tesle u Karlovcu.
U kojim još regijama imamo takvu scenu?
– Vjerujem da ću 2026. izraditi vodič s muralima Rijeke, Pule i Vodnjana, a naredno izdanje će biti fotomonografija koja bi uključivala i ostale hrvatske gradove gdje postoje scena i festivali, a to su, na primjer, Vukovar, Opuzen ili Bjelovar.
