- Dok se vi zabavljate, drugi zbog vaše zabave piju tablete za smirenje, napisala je
Doček Nove godine u Karlovcu je kao i u drugim dijelovima Hrvatske prošao veselo i bučno, uz velike količine ispucanih pirotehičkih sredstava. Osim kontroliranog i najavljenog vatrometa u ponoć, pucalo se u svim karlovačkim kvartovima i to tijekom više dana, a eksplozije petardi su odjekivale i jučer tijekom cijelog dana.
Smeće i devastacija
KAportal je jučer pisao o smeću koje su po zelenim površinama i ulicama ostavili oni koji su pucali, ali i razvaljenim kantama za smeće jer za neke, valjda, one ne služe da se u njih smeće baci nego i za šutanje i bacanje petardi u njih.
Tekst možete pročitati ovdje niže, kao i pogledati fotografije… Na tekst su uslijedili brojni komentari, među kojima je bilo i onih koji nisu osuđivali ovakvo ponašanje, već vlasnike pasa koji su, kao i njihovi kućni ljubimci po nekima valjda veći problem od pirotehnike, danonoćnog maltretiranja eksplozijama i devastacije gradske imovine.
No jučer je zanimljiv osvrt na Facebooku s ovom temom ostavila naša sugrađanka Jasmina Kundić, majka autističnog djeteta. Evo što kaže, pa svakako vrijedi pročitati, jer nisu samo kućni ljubimci oni koji pate zbog običaja pucanja u novogodišnje vrijeme.
“Opsadno stanje”
Kako je napisala u uvodu, njezin sin Vilim je autističan i ima izazove sa senzornom integracijom. Tekst prenosimo u cijelosti.
To je, primjerice, ono kad ti smetaju zvukovi koji neurotipičnim osobama ne smetaju (ima toga još puno i obuhvaća sva osjetila). Vilim zbog toga nosi antifone gotovo uvijek kad izlazi iz kuće. Sam ih uzme i oni su mu sigurnost i zaštita.
Jučer je Vilim imao velike izazove i probleme. U Karlovcu je bilo “opsadno stanje”. Ekipi nedostaje ratovanje pa su se potrudili i napravili atmosferu iz 91. godine (da se poslužim danas popularnim frazom – ‘ako znaš što je tada bilo’). Pucalo se iz svih mogućih vrsta pirotehnike, a čuo se i pokoji pucanj za koji je jasno da nije bila pirotehnika. Ekipa je uživala, dopamin im se dizao u nebesa za te 2 sekunde pucnja. Nisu ga dizali na druge načine (pjevanjem, muzikom, pripremom fine klope, druženjem i slično) jer je ovo jednostavnije i brže. Ali i traži još jer brzo prođe. Pa su si dali oduška.
Mnogi psi i njihove obitelji su jučer živjeli pakao, nekima je vjerojatno i srce otkazalo. Ali ne samo psi.
Način proslave
Vilim je jučer bio nervozan. Smetali su mu zvukovi pucnjave. Dobio je tabletu za smirenje. Nije mu pomogla. Nije mogao zaspati sve dok pucnjevi nisu postali rjeđi iza ponoci. Cijelo vrijeme je ponavljao rečenicu “Vidiš pucanje” (vidiš znači čuješ) i tako se pokušavao umiriti. Sigurna sam da Vilim nije jedini.
A vi ste uživali jer nema drugog načina za proslavu jel tako? Godinama vam nije bitno što kućni ljubimci i njihovi ljudi (obitelji jer psi su ne samo životinje već članovi nekih obitelji) umjesto dopaminčića tu noć imaju podignut kortizol (to vam je inače hormon stresa), ali to je ‘zanemarivo’ jer u vašim glavama su to samo životinje i nemate kapacitet vidjeti da taj pakao utječe i na njihove ljude.
A što ćemo s tim kad vaša zabava (pucanje) utječe i na neku djecu/ljude/obitelji i njihovo psihičko stanje i itekako im stvara veliki stres pa čak i nemogućnost očekivanog/uobičajenog funkcioniranja? Dok se vi zabavljate drugi piju zbog vaše zabave tablete za smirenje.
Na štetu drugih
Ima li kraja ovom paklu za dočeke novih godina? Ima li šanse da zabava jednih prestane biti na veliku štetu drugih? Ima li drugih načina zabave jednako učinkovitih, pitala se naša sugrađanka koja je u postu tagirala one koji bi se trebali pozabaviti tim problemima. To su Vlada Republike Hrvatske, Pravobranitelj Darijo Jurišić, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstvo obrane RH, predsjednika Vlade, ministra unutarnjih poslova i Ravnateljstvo civilne zaštite MUP RH.
