Ćurić je Zorića posjetio u njegovom domu u Draganiću. Dečki su se podružili, a vjerujemo da tema za razgovor i sjećanja nije nedostajalo.
Dva značajna događaja iz Domovinskog rata na neobičan su se način povezala tijekom ratnih devedesetih godina – srpski pobunjenici, koje su u akciji Štiri zarobili turanjski branitelji, razmijenjeni su 1994. godine za pripadnike Somborske skupine, pripadnike Samostalne uskočke satnije Hrvatske vojske, koji su bili zarobljeni u pokušaju da sruše most između Hrvatske i Srbije.
Jedan od ratnih heroja turanjskog bojišta i čovjek koji je sudjelovao u zarobljavanju pobunjenika je Mijo Zorić Browing. Ovih dana posjetio ga je Nikica Ćurić, zarobljeni branitelj iz Samoborske skupine. Smatra Zorića zaslužnim za svoju slobodu, jer da nije došlo do razmjene, tko zna kada bi i bi li uopće završio na slobodi.
Akcije iz hrvatske vojne povijesti
Ćurić je Zorića posjetio u njegovom domu u Draganiću. Dečki su se podružili, a vjerujemo da tema za razgovor i sjećanja nije nedostajalo.
– Nikica Ćurić htio me upoznati, stisnuti ruku i zahvaliti se na svemu što sam učinio za njih sa svojim suborcima; u jednu ruku, bilo je to spašavanje njihovih života. Hvala Nikici na posjeti, drago mi je da smo se upoznali i o svemu napričali, kaže Mijo Zorić Browing.
Evo nekoliko riječi o akcijama koje su ušle u hrvatsku vojnu povijest, a zaslužne su i za novopečeno prijateljstvo dvojice branitelja.
Batinski most
Dana 31. siječnja 1992. godine, pripadnici Samostalne uskočke satnije, specijalne postrojbe Hrvatske vojske, preko močvara Kopačkog rita ušli su na teritorij tadašnje SFRJ s ciljem uništenja Batinskog mosta na Dunavu – ključne prometnice koja je povezivala Baranju (Hrvatska) s Bačkom (Srbija) i kojom je JNA dopremala ljudstvo i vojnu tehniku tijekom agresije na Hrvatsku.
Dvadeset pripadnika SUS-a, predvođeni Ivicom Krnjakom, utovarilo je 2.500 kg eksploziva u amfibijski gusjeničar BTR-50 i, obučeni u uniforme JNA, krenulo u akciju pod nazivom “Batinski most”. Iako su većinu puta prolazili noću, nisu uspjeli ostati potpuno neprimijećeni, ali su ipak uspješno prolazili kroz kontrolne punktove predstavljajući se kao pripadnici JNA.
Njihov BTR-50 pokvario, a nakon što su razotkriveni, grupa se podijelila u manje jedinice i pokušala probiti kroz neprijateljske linije. Tijekom borbi poginula su tri člana postrojbe, devet ih je uspjelo pobjeći, dok je osmero završilo u zarobljeništvu.
Ovi zarobljenici, kasnije poznati kao Somborska skupina, zbog suđenja u Somboru osuđeni su na dugogodišnje zatvorske kazne. Nakon 707 dana provedenih u zatočeništvu, 12. siječnja 1994. godine, zahvaljujući posredovanju međunarodne zajednice, razmijenjeni su na nadzornoj točki UNPROFOR-a kod Lipovca.
Akcija štit
U ranim jutarnjim satima u prigradskom naselju Turanj, pored škole koju su čuvali pripadnici MUP-a Hrvatske i nigerijskog bataljuna UNPROFOR-a, primijećen je plavi kombi iz kojeg su izišli pripadnici neprijateljske vojske. MUP i izviđački vod 13. domobranske pukovnije „Browingsi“ brzo su okružili vozilo i zarobili vojnike.
Nigerijski vojnici tražili su da ih se pusti, ali hrvatska strana nije popustila. Vojna policija Hrvatske vojske odvela je zarobljenike na ispitivanje u Karlovac. Ispostavilo se da je riječ o diverzantskoj grupi „Štit“. Vozač kombija, Slavko Lukač, tvrdio je da je zalutao i da je došao kao dragovoljac kako bi zaštitio sinove od rata.
Jedan od svjedoka opisao je situaciju kao nevjerojatnu: diverzanti su prošli i srpsku stražu i UNPROFOR, a među njima je bio i prkosan pripadnik s pištoljem sakrivenim u nozi. Zapovjednik skupine bio je Slobodan Marković, a do danas nije jasno kako su rezervisti uspjeli proći sve kontrole.
U siječnju 1994. godine zarobljeni pripadnici grupe „Štit“ razmijenjeni su za hrvatske vojnike koji su u srpskom zarobljeništvu proveli tri godine.
