Održao je dvije promocije u knjižnici, za srednjoškolce i uopće za građanstvo
“Glazbu ne treba previše analizirati, što možda činim, ona se može shvatiti na puno načina i na različite načine može dotaknuti osobu”, poručio je u ponedjeljak u u karlovačkoj knjižnici na predstavljanju knjige “60 otkucaja – glazbena lektira” njen autor psiholog Boris Jokić.
Održao je tog dana dvije promocije u punoj Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” – prva je bila namijenjena srednjoškolcima i bila je ujedno i predavanje, a druga građanstvu uopće.
Ilustracije
Tu sam 12 sati i ovo je rijetko dobra ustanova, Karlovac je fenomenalan grad i ovo je jedan od najljepših dana koje sam proveo – poručio je na početku druge promocije knjige koju je izdala kuća Rockmark iz Zagreba prošle godine Jokić.
Za sebe je u razgovoru kojega je moderirao Saša Lenuzzi rekao da je najpoznatiji kao propali reformator hrvatskog školstva.
– U zemlji punoj propalica, propao sam sa stilom – našalio se Jokić.
Nastavio je da je “totalni antitalent” za glazbu za kojom je pak “lud” i u knjizi donosi eseje o 60 pjesama raznih izvođača, a eseje prati ilustracija.
Jokić je objasnio da je učenicima Škole primijenjene umjetnosti i dizajna dao u zadatak ilustrirati 60 pjesama i to je bio temelj za knjigu.
– Ova knjiga treba imati 61 autora, a ne jednog. Taj zajednički rad je dokaz da mladi mogu nešto napraviti. Ne odustajmo od njih, oni stvaraju – poručio je Jokić.
U esejima donosi opće tvrdnje, poruke, ali i autobiografske crtice i naveo je da su te u knjizi predstavljene pjesme njemu važne.
– Pjesma “Common People” grupe Pulp može osvijestiti klasne razlike, primjerice, a “Glory Box” grupe Portishead je u biti feministička i nekad to previđamo, ne ulazimo u značenja. Mnogi izvođači su mudriji no što mislimo – dodao je Jokić.
Tabori
Nastavio je da stariji ne razumiju glazbeni ukus mladih i da pogrešno smatraju da žanrovi kao što su trep ili folk ništa ne poručuju.
– Rosalía izvodi pjesmu “Malamente” koja predstavlja snažan feminizam zasnovan na epu iz 13. stoljeća, a mnogi bi odmahnuli rukom na tu stvar – rekao je Jokić.
Mladi danas slušaju svakojaku glazbu, a žanrovska podjela karakteristična za ranije generacije je bila štetna, ocijenio je.
– Bio sam u sakou, a prebili su me kao pankera. Takvi tabori priječe da se upozna glazba drugog plemena ili da se pak uvidi koja je u vlastitom loša. Problem današnjeg doba je što ne postoji selekcija i zato ova knjiga nudi pjesme i izvođače koji će čitatelju otvarati nove svjetove – naveo je Jokić.
Mlade privlači turbofolk jer nudi visoku glazbenu produkciju, dobar ritam i tekstualni eskapizam – bijeg od stvarnosti, ustvrdio je Jokić.
– Prije smo imali pop-rok za široke mase kojega su predstavljale grupe kao što su Novi fosili ili Parni valjak na koje smo gledali s visoka, no toga više nema i mladima je potreban eskapizam. Turbofolk je vezan za ugostiteljske lokale i potiče potrošnju alkohola. Elektronska glazba je također eskapistička, a ona potiče na potrošnju nečega drugog – rekao je Jokić.
Prve ploče je dobivao od sestre i brata koji su od njega stariji 10 i 12 godina, a prve kasete koje je kupio nabavio je na zagrebačkoj Remizi nakon što je o tim albumima čitao – Haustorov “Tajni grad” i “Green” grupe R.E.M.
– Tako i ova knjiga može nekome biti poticajna – poručio je Jokić.
Planovi
Najavio je izložbu ilustracija iz knjige u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu na kojoj će neki drugi učenici biti pozvani da se nadahnuti nekim drugim pjesmama likovno izraze.
Ideja mu je i da na temelju te knjige bude osmišljena i postavljena kazališna predstava.
