Taj prostor obiđe oko 30.000 posjetitelja godišnje, a 70 posto njih su obitelji s djecom, rekao je ravnatelj Muzeja grada Karlovca Igor Čulig
Pet godina Muzeja Domovinskog rata Karlovac – Turanj je pet godina argumentiranog predstavljanja svega onoga što se događalo u Domovinskom ratu. Ovakav muzej se nije mogao financirati europskim novcem, a danas ta ista Europska unija prepoznaje veteranske centre. Očito se s vremenom neke stvari mijenjaju. Ova lokacija je živa svakodnevna priča o svima koji su sudjelovali u stvaranju hrvatske države i u Domovinskom ratu. Ima i edukativnu ulogu, pa će i sljedeće generacije imati svijest o Domovinskom ratu kao temelju hrvatske države – poručio je u petak u Karlovcu za obilježavanja pete obljetnice ovog muzeja gradonačelnik Damir Mandić.
U sklopu obilježavanja su na spomen-obilježju na Turnju upaljeni lampioni za poginule branitelje, a potom je predstavljena monografija povjesničara Tomislava Šulja “Bojna Frankopan. Prvi hrvatski komandosi” o postrojbi koja je djelovala od srpnja 1991. do prosinca 1992. godine kao specijalna jedinica Glavnog stožera Hrvatske vojske.
– Bitno je ukoričiti. Svaka knjiga koja izazove pitanja je ispunila svoju ulogu. Činjenični dio koji se nalazi u monografijama je isto tako zalog za budućnost – naglasio je Mandić.
Ravnatelj Muzeja grada Karlovca Igor Čulig je rekao da muzej na Turnju ima oko 30.000 posjetitelja godišnje i da 70 posto posjetitelja čine obitelji s djecom, a knjigu koja je izašla u nakladi Udruge Bojna Frankopan je nazvao vrijednim historiografskim djelom.
Bojna Frankopan nije ratovala na karlovačkom i ličkom području, ali jest na ostalim bojišnicama, a u njoj je bilo i Karlovčana. Jedan od njih je arheolog Krešimir Raguž koji je bio njezin dio od formiranja do rasformiranja i kada je većina frankopana prešla u 7. gardijsku brigadu Pume. Za postojanja bojne Frankopan su smrtno stradala četiri njezina pripadnika, a nakon toga do kraja rata još sedmero. Glavninu bojne činili su u početku pripadnici francuske legije stranaca.
– Imam sreću ili nesreću da sam sve koji su bili u bojni Frankopan ispratio ili otpratio – bio sam jedini koji je bio od samoga početka u bojni, kada nas je od 15 bilo 11 legionara, pa do samoga kraja. Bili smo obični ljudi – studenti, radnici i seljaci. Sudjelovao sam u više od polovice akcija bojne, a bio sam i instruktor. Hrvatska država nam je bila sve i jedina opcija. Imamo je i odlična je, imamo Muzej Domovinskog rata Karlovac – Turanj i djecu – rekao je Raguž.
Nastavio je da su znali “raditi spačke”, ali da su bili vrlo disciplinirani.
– Bili smo motivirani ratnici, ali su nam legionari pomogli da budemo vojnici, da budemo disciplinirani. Veliko im hvala na tome. To su ljudi koji su proveli i po 20 godina u Francuskoj i njenim bivšim kolonijama i nevjerojatno teško živjeli. Normalni smo ljudi. Bili smo branitelji, kao što smo nekoć bili djeca, a danas smo drugi ljudi, ali našu prošlost baštinimo. Za nama ostaju pokoji nadgrobni spomenik, hrvatska država, nešto najljepše što se moglo dogoditi generacijama Hrvata, te ovakve knjige – dodao je Raguž.
Nekadašnji frankopanovac Tomica Bajsić je grafički oblikovao monografiju. Naveo je kao prve zapovjednike pripadnike legije stranaca generala Brunu Zoricu – Zulu i Renea Dutruela.
– Knjiga je nastajala deset godina. Šulj nas je izvukao iz naftalina, to jest zaborava. U knjizi se na najbolji način otvara pitanje Bosne i Hercegovine. Naša iskustva iz te zemlje daju novo svjetlo na propagandu. Branili smo cijelu BiH i Hrvatsku iz BiH. Ponosimo se našom ulogom u BiH – naglasio je Bajsić.
Pripadnik bojne Dejan Čanić je istaknuo nekoliko zadataka koje je ona odradila, a posebno trodnevnu bitku na Šuici u Bosni i Hercegovini.
– Nas je bilo 70, Srbi su imali satniju tenkova, šest stotina do sedam stotina ljudi, topništvo i tako dalje, a odbili smo ih i još oborili MIG-21 – rekao je.
Bojna Frankopan je prvo djelovala u borbi za vojarne u Zagrebu, a početkom rujna 1991. oko Sunje, pa zatim srednje i južne Dalmacije. Istodobno su kod Ivanić-Grada ustrojili centar za komando-obuku po NATO standardima u kojemu su se obučavali i u kojemu su obučavali druge. Na novljanskom području su izveli prvu akciju u dubini okupiranog teritorija i potom su sudjelovali u oslobodilačkoj akciji “Orkan 1991.”. Upućeni su potom na osječko bojište gdje su ulazili u izravne sukobe s neprijateljem, vršili diverzije i dubinska izviđanja, a u šumi Rosinjača su pred neprijateljem izvukli 16 tijela poginulih branitelja. Istaknuli su se i u provedbi prve oslobodilačke akcije na području istočne Slavonije “Đavolja greda”. U veljači i ožujku 1992. su provodili obuku branitelja u Dalmaciji i Hercegovini, a s izbijanjem rata u BiH su poslani na kupreško bojište i kod Šuice su zaustavili prodor oklopa Jugoslavenske narodne armije. Krajem svibnja 1992. godine su upućeni u Bugojno, a potom u Gornji Vakuf gdje su organizirali obranu i održavali mir između hrvatskih i bošnjačkih snaga. Polovinom te godine su smješteni na zadarsko područje gdje su dali doprinos osnivanju centra za obuku dočasnika i časnika.
Šulj je objasnio da je ostalo iza djelovanja bojne Frankopan malo dokumentacije jer se nisu bavili previše birokratskim poslovima s obzirom na to da su bili interventna postrojba. Stoga se odlučio za metodu usmene povijesti i obavio je 60 intervjua, od kojih je 27 s pripadnicima te bojne.
– Ustrojeni su po uzoru na legiju stranaca, no ima različitosti, pa beretke nisu dobivali nakon uspješno završene obuke, nego nakon uspješno završenog zadatka. U njoj su djelovali strani dragovoljci, bivši legionionari, pa i dvije vojnikinje i utoliko je Hrvatska vojska preteča vojskama europskih država. Neki pripadnici bojne Frankopan žive na potezu od Jastrebarskog do Karlovca, a iz 110. brigade je u Frankopan pristupio i strani dragovoljac Paul Ogilvie poznatiji kao Black Paul. Ta knjiga mora imati svoje mjesto u karlovačkim knjižnicama – rekao je Šulj.
Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor je istaknuo da ne bi bilo današnje Bosne i Hercegovine bez Hrvatske i Hrvata.
– Zato je iznimno važno što je nekoliko poglavlja u ovoj knjizi posvećeno borbama na području Bosne i Hercegovine u najtežim mogućim trenucima za njezin opstanak. Ona ne bi postojala da nije bilo referenduma na koji su izašli Hrvati, a BiH je obranjena zahvaljujući Hrvatima i hrvatskim postrojbama. Već u ožujku 1991. godine sve laži i svi mitovi o dogovoru o podjeli Bosne i Hercegovine padaju u vodu. Tko je spasio u travnju 1992. BiH na nekoliko bojišta? Protiv laži se treba boriti činjenicama i zaista ono što nije zapisano kao da nije niti postojalo. Ova knjiga je spomenik sjajnom razdoblju hrvatske povijesti i jednoj sjajnoj generaciji, pripadnicima bojne Frankopan koji su dali značajan doprinos obrani i oslobađanju Hrvatske – ocijenio je Nazor.
