Sadnica Gupčeve lipe darovana je Karlovcu, ne Zelenilu, ponovila
je Biserka Schmuck, ovaj put u otvorenom pismu direktoru Zelenila
Tomislavu Vukeliću. To čak, navela je, piše i u knjizi o ovoj
gradskoj tvrtki, koju je samo Zelenilo izdalo 2012.
U otvorenom pismu, koje mu je uputila jer sastanak nisu uspjeli
dogovoriti, piše:
“Poštovani direktore!
Kada sam 13. veljače Vašoj tajnici uputila zamolbu da mi
ugovori termin za razgovor s Vama o temi: Gupčeva lipa – od nje
nisam dobila nikakav odgovor sve do 19. veljače. Tada sam ponovno
nazvala pa mi tajnica reče kako Vi do daljnjega nećete imati
vremena za informacije koje ja, građanka ovog grada, imam pravo
dobiti. Dobiti ih u gradskom poduzeću, gospodine direktore, jer
Vi u toj firni niste zaposleni da biste bili bahato nedodirljivi
nego da građanima ovog grada pružate uslugu. A usluga je i
informacija. A ako je Vaša radna satnica zaista bila prebukirana,
mogli ste za razgovor sa mnom ovlastiti nekog drugog zaposlenika.
Ali, eto, niste.
Vjerojatno zato jer je bilo jednostavnije odgovoriti pisanim
tekstom na upit novinara o istoj temi. Taj vam je način omogućio
iskazivanje izuzetno dvojbenog podatka.
Ustvrdili ste kako je Gupčeva lipa darovana “Zelenilu” 2007.
godine, a ne gradu Karlovcu. Koliko je to (ne)točna informacija
neka kažu sljedeće činjenice: novinarka koja je 2007. godine
donijela lipu u Karlovac potvrdila je u jednom pisanom tekstu
kako je lipa darovana gradu Karlovcu, a da ju je “Zelenilo”
dobilo samo na njegu. Dakle, direktore, lipa je poklonjena svim
građanima ovog grada, a ne “Zelenilu”.
Možda biste novinarku i mogli pobijati da u knjizi “Zelenilo
u Karlovcu” koju je ova firma izdala 2012. godine na stranici 57.
ne piše sljedeće: “Sadnja parka je započela s reznicom Gupčeve
lipe iz Gornje Stubice koju je gradu donirala karlovačka
podružnica Društva novinara.”
Stoga bih Vas molila, direktore, objasnite, ne samo meni nego
i drugim građanima ovog grada, da li o donaciji Gupčeve lipe
lažete Vi ili je to uradio autor spomenute knjige. Sa znanjem i
“blagoslovom” ondašnjeg direktora. Ili svojevoljno i zbog
nepažnje nakladnika.
Osim toga, direktore, reznica koju ste, navodno, posadili
2009. godine u drvored tog oglednog parka bila je stara tek 3-4
godine. Novinarka piše da je bila visoka oko metra, ali slabašna
i savitljiva i jasno je da je toj biljci trebala njega. Izuzetna
njega, direktore, jer sam nedavno slušala priču o svim klonovima
te lipe kada je dr. sc. Mladen Ivanković govorio kako su klonovi
jako nesigurni i nestabilni te da ih se pažljivo motri i vodi
redovita evidencija o njima.
No, to sam Vam i sama mogla reći. Tisuće biljaka je “prošlo
kroz moje ruke” i znam koliko smo im pažnje posvećivali mi u
vrtlariji. Valjda je sličnu pažnju i njegu posvetila svojoj
Gupčevoj lipi i novinarka koja je također dobila jednu mladicu.
Njezina je lipa izrasla u prekrasno stablo.
Ovaj se klon, na njezi u “Zelenilu”, posušio usprkos skrbi,
brizi i njezi hrpe stručnjaka ovog gradskog poduzeća.
Također ste u dopisu “Kaportalu” rekli kako niste dobili
nikakav dokument o toj lipi. Međutim, već tada, te 2007. godine,
izdavala se potvrda koja je garantirala da se radi o klonu
Gupčeve lipe, a od 2011. godine Odjel za oplemenjivanje i šumsko
sjemenarstvo, Hrvatskog šumarskog instituta iz Jastrebarskog, te
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode vode posebnu evidenciju o
svakoj plemki koja se radi od matice, od Gupčeve lipe,
Niste naveli u svom dopisu kada se mladica Gupčeve lipe
posušila, a trebali ste i to reći javnosti, jer ste već od 2011.
godine bili u obavezi izvijestiti Institut da je Karlovac u
posjedu klona, da “Zelenilo” vodi, ili ne vodi, evidenciju, kakvu
zaštitu dajete klonu, čime je prihranjujete i čitav niz sličnih
podataka koji se vode u HŠ institutu o svim klonovima.
Jeste li to uradili, direktore? Možda je sada jasnije zašto
se sa mnom niste “imali vremena” sastati na razgovoru”,
zaključuje Biserka Schmuck.
KAportal.hr