Po preporukama nekih kolega, a preporuke bi trebalo poslušati, stejkovi i gulaši, kao i grah u Mirjani su izvrstan izbor pa je svakako u planu i druga runda posjete.
Hrvatski “Route 66” svakako je Državna cesta 1, koja preko Karlovca i Slunja, te Like vodi do Dalmacije i Splita. Osim po gužvama u ljetnim mjesecima, ali i prirodnim znamentostima koja za razliku od autoceste omogućavaju pravu “sightseeing” vožnju, ova je cesta poznata i po brojnim restoranima u kojima su, s obzirom na podneblje, najtraženije delicije janjetina i odojak s ražnja.
Na području Karlovačke županije cestu slijedi rijeka Korana, pa se ponuda slunjskih i rastočkih restorana osim na teškim mesnim jelima bazirala i na ponudi riječne ribe, prije svega pastrve. Gotovo svi restorani na ovom području u svojim menijima nude ove kombinacije, dok su zadnjih godina uz standardna jela s roštilja ponudu upotpunili stejkovi, a ponegdje i burgeri.
Plate u modi
Kako bi se zadovoljili svi ukusi i zaokružili okusi velik broj ugostitelja uveo je plate. Nekad je se na njima uglavnom serviralo miješano meso (ćevapčići, pljeskavice, vratina, kotleti, piletina, puretina itd.), no sad su kombinacije puno maštovitije, dok restorani najviše pribjegavaju tzv. mesnim i ribljim platama na kojima uz glavnu namirnicu stižu i prilozi, a ponekad i umaci.
Upravo su plate bile ono što nas je privuklo u gabaritima vjerojatno najveći restoran u Slunju koji je donedavno dobio i proširenu uređenu terasu, a sve je dio Hotela Mirjana – Rastoke. Restoran ima široku “a la carte” ponudu a diči se tradicionalnom kuhinjom. Uz nezaobilaznu janjetinu i odojak s ražnja, janjetina i teletina se mogu pojesti i ispod peke s finim ličkim krumpirom, dok su tražena i “starinska” jela na žlicu – gulaš od divljači, juneći gulaš, čobanac i grah varivo.
No prvo nešto o ambijentu. Restoran je ukusno i lijepo uređen, no s obzirom da je pozicija vezana za glavnu cestu, okoliš čini veliki parking. Nema veličanstvenih pogleda na Rastoke i prirodu, no ovdje je u prvom planu ipak gastro ponuda. Da bi se donekle kompenzirao i ovaj prvi dio, dok jedete možete čuti šum vode, ali iz fontane koja se naslanja na terasu restorana, dok je s jedne strane uređen lijepi mali kameni vrt. No vratimo se na hranu…
Slunjsko vino
Ima tu i pizza svih vrsta i još štošta, ali to je za neku drugu priču. Kod naručivanja hrane naravno treba dobro razmisliti što će se uz hranu piti, dok je naš izbor pao na litru i vodu. Vino graševina i to “made in Slunj”. Da, dobro ste pročitali, Slunj ima svoje vino i to vrlo solidno. U našoj rubrici Skriveni raj nadohvat ruke pisali smo o uspjesima prvog slunjskog vinara u novijoj povijesti. Na svojoj je djedovini posadio vinograd i tako obnovio tradiciju koja je zamrla prije gotovo dva stoljeća, a sada radi vrhunska vina. Više o tome možete pročitati ovdje. Vinska karta Restorana Mirjana je bogata, ima tu poznatih hrvatskih vinara i vinskih kuća s kontinenta, iz Istre i Dalmacije, no probati slunjsku graševinu u Slunju je ipak nešto što daje doživljaj destinacije. Upravo se na vinskoj karti Mirjane i preporučuje “posluživanje uz tradicionalna jela slunjsko – plitvičkog kraja”.
U ponudi restorana su plate za po dvije osobe. “Lička plata” nudi domaću janjetinu s ražnja (300g), teletinu ispod peke (200g), svinjsko pečenje ispod peke (200g), krumpirove police s roštilja, te domaću pogaču, svježi sir i umak od pečenja. To je bio izbor našeg “gastro špijuna”, ali ne samo to nego i tzv, “Seljačka plata” u kojoj je, odnosno barem bi trebalo biti sljedeće: teletina ispod peke, dimljeni buncek iz krušne peći, svinjsko pečenje ispod peke, domaća kobasica roštilja, mlinci i umak od pečenja.
Umjesto bunceka i mlinaca – riža?!
I dok je na prvoj (ličkoj) plati stiglo sve što je bilo i navedeno u meniju, ne možemo se oteti dojmu da je ova druga bila pravi “gemišt” jer na njoj nije bilo dimljenog bunceka, ni domaće kobasice, a ni mlinaca, dok je stigla riža (na crveno) a i umak je bio od gljiva. Moguće je da je umjesto “Seljačke plate” stigla neka druga inačica plate koja nije bila naručena, no ako je i greška osoblja, ne treba zamjeriti jer sve što je stiglo na tanjurima je bilo korektno i pojedeno je u slast. Janjetina i teletina, kao i svinjsko pečenje su bili fini, vidi se da to nije sišlo direktno s ražnja ili izvađeno vrelo ispod peke, no ipak sve je u granicama dok stvar dodatno pojačava i odličan umak od pečenja koji spašava da možda i poneki suhlji komad mesa postane sočniji.
Domaća pogača je više na tragu somuna, ali je odlična ukusom i izgledom a police su pravi specijalitet. Ako ima dobrog krumpira, a ovaj kraj ima vrhunski, tu se baš i ne može previše pogriješiti tako da je ovo kao prilog izvrstan izbor. Što se tiče mesa na drugoj plati sve stoji kao i na prvoj, rižu ne treba previše komentirati, veselili smo se bunceku, mlincima i kobasici no što je tu je, stvar je ipak malo popravio umak od gljiva u kojem ima i gljiva. Bila je tu i punjena piletina i neka inačica “zagrebačkog” pa je ajde barem količina spasila stvar.
Bit će i druga runda
Cijena ovih plata je 45, odnosno 43 eura, pa ako se i treba s pićem izdvojiti stotinjak i više eura za ovakav obrok u kojem se tri do četiri osobe mogu pristojno najesti, to se i ne čini tako skupo. Barem ne u kontekstu omjera cijene i ponude na Jadranu, dok treba imati u vidu i da je ovaj slunjski kraj itekako turistički valoriziran i ponuda upravo ide u smjeru turista, a ne domaćih ljudi.
Po preporukama nekih kolega, a preporuke bi trebalo poslušati, stejkovi i gulaši, kao i grah u Mirjani su izvrstan izbor pa je svakako u planu i druga runda posjete. Do tada naša je da se uputite u Slunj i sve dojmove steknete sami.
