U četvrtak u 20 sati u Zorin domu gostuje HNK u Šibeniku s
predstavom “Ženski orkestar” redateljice Arije Rizvić, na
tekst Jeana Anouilha.
“Ja sam davala solističke koncerte”, gordo i ogorčeno kaže
Patricija, članica ženskog orkestra francuskog dramatičara Jean
Anouilha. Patricija, Suzana, Ermelina, Pamela i Leone pod
vodstvom šefice orkestra Gospođe Ortanz sviraju i zabavljaju
publiku u restorana mondenog lječilišta na obali, u nekom
nedoređenom vremenu i na nekoj neodređenoj lokaciji.
Ta lokacija podjednako bi mogla biti Fellinijev Rimini, opatijska
rivijera ili terasa hotela Jadran. Naravno, takve terase dio su
povijesti i kolektivne mitologije Mediterana, ali oduvijek su
ujedno bile svojevrstan muzičarski limb, mjesto na kojem ufanja i
nade nestaju uvučene u koloplet negiranja stvarnosti ili
poricanja vlastitih ambicija. Ženski orkestar je djelo koje spada
u “škripeće komade” Jean Anouilha, ciklus u kojem se ovaj veliki
dramatičar koncentrirao na farsu kao način izričaja. Satirične
komedije iz ovog perioda smještene su u svijetu “svakodnevnih
ljudi” čije dvojbe i nadanja autor izvrgava okrutnom podsmijehu.
Kroz takav klasični narativni tekst u predstavi se očitava i
pomalo čehovljanska atmosfera učmalosti, čežnje, čekanja i
nemogućnosti promjene (jer moje diplome ovdje ništa ne znače),
spojena s farsičnim mediteranskim ugođajem ljetovališta. Jer, što
je za klasično obrazovane i ambiciozne glazbenice svirka na
pozornici hotelske terase nego neka vrsta poraza; ukleto mjesta s
kojeg se očajnički želi pobjeći i s kojeg je gotovo nemoguće
pobjeći, barem do sljedeće kratke pauze za osvježenje i odmor.
Ipak, kako predstava odmiče ansambl izlazi iz okvira drame
stvarajući i vlastitu priču, a u tom autorskom tekstu mitska
kratka pauza možda zaista može značiti slobodu i izlaz.
U predstavi igraju Franka Klarić, Marina Redžepović, Gloria
Dubelj, Ana Perković, Iva Šimić i Ivan Čuić.