Na Maloj sceni Hrvatskog doma održana je prva gitarijada nakon zaista dugog vremena (kada govorimo o natjecateljskim gitarijadama, posljednja je ako se ne varamo bila 1997. godine), koja je opravdala potrebu za ovakvim događanjima, a organizatorima (pokretači su članovi benda Novi Retro uz pomoć još nekolicine suradnika i suradnica) treba čestitati na tome što su se uhvatili ukoštac s organizacijom u ne baš posve jasnoj situaciji s mladim bendovima danas - pokazalo se da ih ima i da im ovakvih manifestacija treba, iako je svakako bilo i "dječjih bolesti", najčešće nezaobilaznih pri prvom izdanju neke manifestacije. No, o tome malo kasnije.

U dva dana vidjeli smo devet izvođača, od kojih nekima možda i nije mjesto na klasičnim gitarijadama, ali je u nekim slučajevima to na jedan način ipak ispalo simpatično (kao nastup zbora Dječjeg doma Vladimir Nazor), a u nekima (koje nećemo imenovati) baš i nije. 

Sadržaj se nastavlja...

Pitanje pobjednika uvijek je najkritičnija točka, a ovdje se s odlukom žirija na kraju možemo složiti - najboljim je proglašen mladi karlovački bend Anunnaki, koji je ove godine već imao nekoliko nastupa i pokazao određeni napredak, kao i volju i želju da im nastupi s vremenom sadrže sve više autorskih stvari, a sve manje covera, ujedno ne trpajući bilo što pod "autorsko" samo kako bi popunili vrijeme. Ako ste ih propustili i ispred Knjižnice za mlade i u Stardustu i na Sceni... pa, vrijeme je da to ispravite, nadamo se da će uskoro biti prilike. Spomenimo i da bend čine Mauro Omeragić (vokal, bas gitara), Andrej Gerovac (gitara) i Toni Mavrović (bubnjevi)

Ono glavno što se tiče spomenutih "dječjih bolesti" jest kako napraviti jasan koncept toga što gitarijada zapravo jest. Gdje su geografske, a gdje žanrovske granice? To se tiče odluke žirija o drugom i trećem mjestu. 

Drugo mjesto pripalo je izvrsnom tribute bendu Legacy of Motörhead, koji je mnogima već dobro poznat po brojnim svirkama. Riječ je o kvalitetnoj ekipi čije su svirke uvijek itekako dobre, no pitanje je koliko ima smisla da na natjecateljskoj gitarijadi za nagrade ravnopravno konkuriraju cover bendovi - autorski bi, ipak, uvijek morali imati prednost. Upitno je i koliko je samom bendu koji ipak već ima određeno ime posebno značajno osvojiti neku simboličnu nagradu na gitarijadi, no dobro. Možda se tome moglo doskočiti time da se dodijeli zasebna nagrada za autorske, a zasebna za cover bendove, kako se i neslužbeno najavljivalo, no na kraju to nije tako prezentirano.

Treće mjesto, pak, pripalo je bendu Bagra, kod kojeg je malo problematična ona geografska odrednica. Bagra je, naime, bend iz Zagreba. U kojem, istina, svira jedan Karlovčanin, ali bend je lociran u Zagrebu, tako se i predstavlja u javnosti, i ako je gitarijada županijskog karaktera onda zapravo nisu zadovoljavali uvjete sudjelovanja (barem u natjecateljskom dijelu). Ako, pak, jesu - onda treba reći da su bili uvjerljivo najbolji autorski bend u ova dva dana pa je nejasno zašto nisu prvi, osim ako je i sam žiri imao spomenuto na umu. No, u tom slučaju nisu trebali biti ni treći... vrtimo se u krug, no shvaćate poantu.

Posebnu nagradu žirija, pak, dobio je kantautor iz Slunja, Vjeko, na što nema prigovora. 

U kontekstu spomenutog šteta je što su potpuno praznih ruku ostali dečki iz benda Fafter. Naime, oni su bili, slijedi nezgrapna kovanica, sigurno "najgitarijadskiji" bend u ova dva dana. Potpuno autorski program, velik broj fanova, u današnjim uvjetima kada su se mnogi pribojavali da u "garažama" ne svira nitko ugodno je iznenađenje čuti završnicu koncerta i lokalni hit koji su djevojčice pjevale iz sveg glasa (gdje su li ga samo naučile!?). Bend nije posve uvježban, iako su instrumentalisti vrlo solidni (posebno bubnjar), a najveći problem mu predstavlja vokalni dio - susprežemo se to spomenuti da se ne shvati kao pretjerana kritika mladih na početku, no ne samo da nije tako već je upravo suprotno. Vokal i frontmen benda ima pozu, ima karizmu, vrlo je simpatičan i ima dobro držanje na sceni, kao i komunikaciju s publikom (što je zapravo prava rijetkost), pjesme imaju glavu i rep, ali, možda je samo riječ o tremi (ili lošim monitorima?), vokalni dio bio je sinoć - primjetno loše odrađen. Možda je to presudilo i kod žirija, iako im to nije opravdanje, jer trebali su prepoznati malo širu sliku.

Možda zbog ovog dijela izvještaj zvuči malo prekritično, ali to nipošto nije s lošom namjerom. Uživali smo na gitarijadi, autor teksta i sam dobro zna kakva je muka i gnjavaža ponekad organizirati veća događanja i organizatori zaslužuju velike čestitke što su se ovoga prihvatili i što, prema najavama, ne misle odustati. 

Nadamo se da će uspješno prvo izdanje ponukati i neke druge bendove da se jave sljedeće godine - vjerujemo da ih ima. 

Valja napomenuti i da su nagrađeni bendovi dobili prigodne statuice RocKA koje je izradio Miroslav Hudec - Ovca, što je također odlična ideja, kao i sponzorske nagrade (Julius Meinl, Pivovara Podrum i La Riseria), dok su svi sudionici dobili zahvalnice za sudjelovanje.

Darko Lisac

(foto: mus)