U organizaciji nedavno osnovanog Kluba tehničkih struka Karlovac, u Studenskom centru u Karlovcu je u petak, 12. srpnja 2019. održano predavanje o povijesti Jugoturbine. Predavač je bio prof. dr. ing. Mirko Butković, dugogodišnji zaposlenik Jugoturbine. Koautori su također bili dugogodišnji Jugoturbinaši mr. Petar Fleković, Simo Lončar i Tomislav Kuhar.
ZANIMLJIVI DETALJI
– Tvornica Jugoturbina i grad Karlovac imaju nekih zanimljivih zajedničkih karakteristika. Za oba se znade kad su osnovani i tko ih je osnovao. Jugoturbina je osnovana 24. srpnja 1949. i dobila naziv Edvard Kardelj, a grad Karlovac je osnovan 13. srpnja 1579. Naziv Jugoturbina dobila je 1954. godine. Jugoturbina i Karlovac osnovani su kao vojni objekti. Sad nastaje razlika. Jugoturbina je prestala postojati kao firma 30. studenoga 1992. godine, a Karlovac još i danas postoji – kazao je Tomislav Kuhar.
U predavanju je obuhvaćena izgradnja te početak i daljnji razvoj proizvodnje. Tvornica se od početka borila s mnogim teškoćama s kojima je uspješno izlazila na kraj, do nekoliko godina pred gašenje. Godinu dana pred izgradnjom došlo je do loma između Jugoslavije i Istočnog bloka te nestanka vojnog tržišta. Tehnološki nije bila kompletirana za proizvodnju parnih turbina. Nije bilo sredstava za dovršetak ispitne stanice, ali ni kasnije tako da je likvidirana, a da ispitna stanica nije izgrađena. Dva puta je sanirana zbog pomanjkanja investicijskih i obrtnih sredstava. Postupak likvidacije trajao je dvije godine, od 1990. do 1992. Neka poduzeća Jugoturbine zaista su likvidirana, a neka su promijenila vlasnike i ime, te danas manje-više uspješno posluju poput: General Electric, Adria Diesel, Croatia pumpe itd. Mnoga poduzeća osnovala su se s kadrovima, prostorima i strojevima Jugoturbine, kao HS Produkt, Tvornica turbina Karlovac i druga.
– S druge strane, tvornica je postigla zadivljujuće rezultate. Savladala je najkompliciranije znanstvene i tehnološke probleme proizvodnje parnih turbina, plinskih turbina, diesel motora, centrifugalnih pumpi, automatike i mnoge druge. Izvozila je proizvode na sva svjetska tržišta. Imala je pogone gotovo u svi republikama Jugoslavije i dosegla je gotovo deset tisuća zaposlenih – naglasio je između ostaloga Tomislav Kuhar.
ČETVORICA ZASLUŽNIH
Prof. dr. Mirko Butković je posebnu pažnju posvetio četvorici zaslužnih ljudi za razvoj Jugoturbine:
– To je prvi direktor Jugoturbine Luka Knezović (1912.-1991.), pukovnik iz rata, a po zanimanju metalski radnik. On je građevinski uspio organizirati izgradnju Jugoturbine sa strojevima, te početak proizvodnje parnih turbina i centrifugalnih pumpi. Inženjer Antun Ošlak (1898.-1963.) bio je prijeratni mornarički oficir i zadužen za izgradnju ratnih brodova. U tvornici je dobio zaduženje kao prvi tehnički direktor. Bio je poznat po nevjerojatnom znanju, marljivosti, upornosti i stalnom učenju novih stvari. Uspio je organizirati proizvodnju i pustiti u rad prve parne turbine. Prof. dr. ing. Ernest Kraft (1880.- 1962.), član je pruske akademije i direktor tvornice turbina AEG Berlin (1933. do 1945). Još za vrijeme Austro-ugarske monarhije je radio na ratnim brodovima koji su se gradili u brodogradilištu Danubius u Rijeci (danas 3. maj) – kaže dr. Butković i dodaje:
– Kraft se s Ošlakom se poznavao poslovno između dva rata. Poslije rata, zahvaljujući Veci Holjevcu, Ošlak je uspio dobiti Krafta 1948. u Zagreb. U Zagrebu je vodio konstrukcijski biro Jugoturbine gdje je konstruirana prva parna turbina snage 12,5 MW, sa svim pomoćnim uređajima (pumpe, kondenzator itd.). Godine 1954. biro se preselio u Karlovac s osposobljenim domaćim stručnjacima, a prof. Kraft se vratio u Njemačku. Jugoturbini je ostavio mnogo vrijednih tehničkih knjiga i časopisa koje se nalaze u knjižnici Veleučilišta. Do 1960. je i nekoliko puta posjetio tvornicu.
Nadalje, dr. Butković je istaknuo i rad inženjera Zvonka Elčića (1933.-2008.):
– Poslije prof. Krafta bio je glavni konstruktor parnih turbina Jugoturbine. Uveo je decimalni sustav i tipizaciju u konstrukciju parnih turbina i kompleksnu hidrauličku regulaciju te bio konstruktor velikom broju isporu¬čenih turbina (12 MW Makasar, Palembang, Zagreb, 66 MW Zagreb itd.). Razvio je seriju tipiziranih konstrukcija industrijskih i toplinskih turbina. Bio je nastavnik na Veleučilištu u Karlovcu iz predmeta Parne turbine i Energetski strojevi (1960.-1991.) Objavio je više stručnih članaka u stručnim časopisima, te napisao knjigu “Parne turbine” koja je bila ‘turbinska biblija’ za Jugoslaviju, kao što je Kraftova knjiga “Parne turbine u pogonu” bila ‘biblija’ za cijeli svijet – kaže prof. dr. Mirko Butković
TEHNIČKI I GENERALNI DIREKTORI JUGOTURBINE
Tehnički direktori: Antun Ošlak (1949. – 1963.); Stanislav Srb (1963. – 1968.); Branko Sentić (1968. – 1972.); Ferdinand Vodenik (1972. – 1974.), Ljubomir Vučković (1974. – 1982.); Mirko Butković (1982. – 1985.). Poslije, zbog reorganizacije poduzeća, nije ta funkcija više postojala. Generalni direktori: Luka Knezović (1949. – 1953.); Mile Ljubičić (1953. – 1954.); Hugo Gazin (1954. – 1961.); Milivoj Tomica (1961. – 1962.); Mićo Gledić (1962. – 1971.); Nikola Grubješić (1971. – 1976.); Milan Pavić (1976. – 1986.); Ivan Stojković (1986. – 1990.).
SVA DOSTIGNUĆA JUGOTURBINE
Znanstvena dostignuća
: • Krajem sedamdesetih osnovan je Institut kao znanstvena i razvojna institucija s više od 300 zaposlenih, • Razvijao je nove proizvode i proizvodnje te raspolagao sa laboratorijima i eksperimentalnom parnom turbinom, • Unapređivani su postojeći i razvijeni su potpuno novi proizvodi, kao strojevi za balansiranje, uređaji za regulaciju i nadzor rada turbina, motora i pumpi, pročistači voda, • Izdavao je znanstveno-stručni časopis “Tehničke informacije”, • Organizirao znanstveno stručne skupove ¨ Vibracije rotacionih strojeva i sistema”.
Tehnološka dostignuća: • Vlastita konstrukcija i tehnologija proizvodnje parnih turbina i centrifugalnih pumpi, • Tehnologija proizvodnje diezel motora i njihovih komponenata kao što su uštrcne pumpe goriva, prigušivači vibracija, elestični temeljni elementi i dr., • Tehnologija proizvodnje avionskih plinskih turbina i tenkovskih motora, • Proizvodnja uređaja za nuklearne centrale i to napojne pumpe i havarijske dizel centrale, • Elektronske regulacije i nadzorni uređaji.
Poslovna dostignuća: • Organizacija proizvodnje s definiranim procesima proizvodnje, • Zaokružen poslovni proces od inženjeringa, prodaje (domaće i strane), nabave, proizvodnje, montaže i održavanja.
Društvena dostignuća: • Obrazovanje, • Vlastiti metalski školski centar i viša tehnička strojarska škola, • Stipendiranje svih profila kadrova, • Stanovanje, • Vlastita stambena zadruga s originalnim sustavom financiranja i izgradnje stambenih objekata sve u privatnom vlasništvu, • Odmor i rekreacija, • Vlastito odmaralište na otoku Krku i na Bjelolasici, • Šport, • Radničko društvo turbina, • Radnički športske igre, • Ostalo, • Dobrovoljni vatrogasci, davaoci krvi, društvo za borbu protiv raka, muzičke i likovne sekcije te sekcija tehničke kulture.
KAportal.hr FOTO/Kafotka, arhiva