U maloj sali Gradskog kazališta Zorin dom večeras je predstavljena knjiga „Josip Kuletin – hrvatski intelektualac, skladatelj, rodoljub i mučenik“, autora fra Joze Župića. Od preživjelih potomaka žive su još Kuletinove unuke, Karlovčanke Gordana Štahan i Jadranka Cimeša. Kako je gospođa Štahan bila je nazočna predstavljanju knjige to nam je bio povod za kratki razgovor s njom na tu temu.

UNUKA GORDANA ŠTAHAN

Sadržaj se nastavlja...

- Djeda Josipa Kuletin, zvali smo ga Didica. Osobno ga se ne sjećam jer je nestao puno prije mojega rođenja, ali je baka puno pričala o njemu. Jako je bio vezan za svoje sestre pa su se često znali družiti, za blagdane i razne praznike, u Sinju i Splitu gdje su živjele. Obiteljski su pomagali jedni drugima uvijek kad je to bilo potrebno – započela je svoju priču Gordana Štahan.

Osim Vaše majke Zdenke da li je bilo još djece u obitelji Kuletin? - Baka i dida imali su troje djece. Najstariji je bio sin Josip koji je rođen 1929. a preminuo je od meningitisa kad je imao samo dvije godine. Potom se 1932. godine rodila moja majka Zdenka Kuletin udana Kazić, a 1936. i teta Nevenka. Ona je kao i mali braco, kako smo zvali pokojnog Josipa, oboljela od meningitisa, ali je preživjela. Bolest je ostavila posljedice na njeno zdravlje tako da se nikada nije udavala. Cijeli život živjela je s našom obitelji koja je vodila brigu o njoj. Samo didina kći Zdenka, moja majka, imala je djecu, moju sestru Jadranku i mene.

Da li se u obitelji pjevalo „Kanarinac je krivac“? - Nažalost ne. Note su se već nakon prve izvedbe izgubile. Naprosto su nestale. A i moj dida je nedugo nakon praizvedbe bestraga nestao. Uspomena na njega ostala mi je samo na fotografijama.

Sjećate se još kakovih djedovih pjesama?

- Nisu to bile pjesme već koračnice. Najpoznatija je 'Kroz splitske kale'. Pisao je operetnu glazbu za orkestar. Imali smo i LP ploču s koračnicama. Sjećam se da je gospođa Ivanka Boljkovac jednom prigodom otpjevala njegovu pjesmu posvećenu gradu Karlovcu u kojemu je kratko živio. Jako je volio Karlovac. Ne znam kako se ta pjesma zvala ali bih voljela više o tome saznati.

Što se dogodilo s arhivom njegovih nota? - Imamo spremljena neka originalna djela pisana didinim rukopisom. To je nažalost sve!

Kako je uopće došlo do knjige o Josipu Kuletinu? - Sa mnom je stupio u kontakt fra Jozo Župić iz Münchena koji je rodom iz Sinja kao i moj dida Josip Kuletin. Fra Jozo je čuo gdje u Njemačkoj i Austriji kako izvode didine koračnice. Smatrao je da je Josip Kuletin nepravedno zapostavljen u našoj državi te da zaslužuje više pažnje i izvođenja njegove glazbe. Možda se njegova glazba izvodi i kod nas, ali ja to ne znam. Tako je to kod nas, nažalost.

BEZ AUTORSKIH PRAVA

Posjedujete li ikakva prava na knjigu ... - Ne, nisam ništa dogovorila.

... a na njegovu glazbenu ostavštinu? - Dok je bila živa moja baka, didina supruga, dobivala je tantijeme na autorska prava. Mislim da je i moja majka nešto dobivala. Sestra i ja nismo. Možda bih trebala pokrenuti, ili obnoviti, postupak za autorska prava?

Osim pjesama, postoji još ikakva djedova ostavština? - Ne, ništa!

Predugo su njegova djela bila u anonimnosti. Zašto? - Ne znam točno. Mislim da je razlog taj što je bio domobranski časnik i vodio je orkestar limene glazbe. A i pisao je domoljubne pjesme što baš i nije bilo uvijek popularno. To je tako, to se desi ili se ne desi.

Imate li kakve informacije o tome kakav je djedov status u glazbenoj povijesti? - Pomalo su se Sinjani počeli zanimati za moga didu. Zvali su me da bi me pitali da li bi mogli na svečanostima izvoditi njegove koračnice. Dapače! Čak mi se čini da neke od njegovih koračnica i sviraju na Sinjskoj alci.

Mislite li da je djed zaslužio značajnije mjesto u glazbenoj povijesti Karlovca? - Svakako. Mislim da bi to bilo dobro i lijep spomen na njega i njegove koračnice.

Nakon objave očekujete li da se nešto više pokrene o djelima vašeg dide iz Glazbene škole u Karlovcu? - Prije svega da puhački orkestar Glazbene škole u Karlovcu češće izvodi njegove koračnice i da u partiturama navedu ime autora. Bilo bi lijepo kad bi uvježbali jedan njegov repertoar koračnica i u Glazbenom paviljonu na promenadi napravili koncert Josipu Kuletinu u čast. Bila bih sretna zbog toga.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

KRATKA BIOGRAFIJA Josip Kuletin rođen je u Sinju, Velikoj župi Cetina, 1905., odnosno - ako je vjerovati podacima u "Osobnoj knjižici pripadnika oružanih snaga" – 3- siječnja 1906. Nakon završene gimnazije odlazi u Zagreb gdje 1926. upisuje Muzičku akademiju kod profesora Franje Dugana (odjel za kompoziciju). Glavni instrumenti su mu glasovir i trombon. Honorarno radi kao zborovođa društva "Rodoljub". Kad je morao nastupiti na vojničku dužnost odlazi u vojničku glazbu što mu omogućava daljnje polaženje glazbenih nauka. U Zagrebu živi do 1937. Nakon položenog kapelničkog ispita obitelj odlazi u Knin. Svirajući hrvatsku himnu na jednoj priredbi, za kaznu je premješten u Štip, gdje dočekuje raspad Kraljevine Jugoslavije. U jesen 1934. iz tiska mu izlazi prva koračnica "Kroz splitske kale" – koju i danas svira Karlovački puhaći orkestar (bez da je na partituri navedeno ime autora). Ono čime je Josip Kuletin posebno zaslužio ući u glazbenu povijest Karlovca je dječja opereta "Kanarinac je krivac" – s podnaslovom "Kad naučnici snivaju".

Natporučnik Josip Kuletin, kapelnik Posadne glasbe u Karlovcu, ubijen je kome se ne zna vrijeme smrti kao ni posljednje počivalište. Rješenjem: U ime naroda iz 1953. godine Kotarski sud u Karlovcu riješio je: „Josip Kuletin proglašuje se za umrlog. Kao dan smrti ustanovljuje se 31. prosinac 1945. godine." (Izvor: Časopis Svjetlo, br. 3/1999. str. 127.)

KAportal.hr/Marijan Bakić