Plaće koje tako zarade su zaslužene. Iz kojeg razloga bi mladi liječnik vraćao, kroz robovlasničke, lihvarske ugovore, ono što u njega nije uloženo, već je pošteno i teško zarađeno
Udruge liječnika već godinama upozoravaju na devastaciju
hrvatskog zdravstvenog sustava, zdravstvenoj administraciji
dostavljamo konstruktivne prijedloge za poboljšanja rada i
organizacije, sudjelujemo u radnim skupinama i komentiramo
zakonske prijedloge, no bez rezultata. Kao i naši pacijenti još
uvijek čekamo i pompozno najavljenu reformu zdravstvenog
sustava.
Hrvatski liječnici ne žele da primarna zdravstvena zaštita bude
potpuno uništena, ne želimo da djeca nemaju pedijatra, a djevojke
i žene ginekologa, ne želimo da milijun stanovnika za pet godina
ostane bez obiteljskog liječnika. Zato tražimo da se rad u
primarnoj zdravstvenoj zaštiti bolje organizira, da država i
lokalne zajednice ponovo učine primarnu medicinu atraktivnom
mladim liječnicima. Bez obzira na manjak liječnika i njihovo
opterećenje liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti su
najslabije plaćeni liječnici u sustavu.
Čini li vam se to stimulirajuće? Liječnici obiteljske medicine su
opterećeni administracijom, zbog manjka liječnika često
prisiljeni odrađivati po dvije ambulante odjednom. Zbog
nemogućnosti adekvatne obrade pacijente se mora upućivati u
bolnice, što dodatno opterećuje bolnički sustav, koji sam po sebi
generira 3 milijuna prekovremenih sati godišnje. Tko je zbog toga
s pravom nezadovoljan? Pacijenti, kojima je njihov obiteljski
liječnik, zbog preopterećenja, nedostupan. Zbog toga ćemo 18.
ožujka biti na Markovu trgu.
Anketa koju je provela Liječnička komora pokazala je da mladi
liječnici napuštaju zemlju prvo zbog uvjeta rada i ne/mogućnosti
edukacije i stručnog napredovanja bez nepotizma, a na kraju i
zbog neadekvatnih primanja.
Mladi liječnici žele raditi u uređenom sustavu, koji pruža
mogućnost stručnog napredovanja, ali i pružanje adekvatne skrbi
za njihove pacijente. Mladi liječnici na specijalizaciji ne sjede
u đačkim klupama, već uče kroz rad u ambulantama i bolničkim
odjelima, u noćnom radu i dežurstvima vikendima i blagdanima.
Plaće koje tako zarade su zaslužene. Iz kojeg razloga bi mladi
liječnik vraćao, kroz robovlasničke, lihvarske ugovore, ono što u
njega nije uloženo, već je pošteno i teško zarađeno.
Potpuno educiranog liječnika je teško dobiti, potrebno je
završiti teški, šestogodišnji studij medicine, odraditi rad pod
nadzorom, rad u hitnoj službi ili obiteljskoj medicini, pet ili
šest godina specijalizacije, a onda često i još dvije godine uže
specijalizacije. Hoćemo li dopustiti da ti mladi ljudi, nakon 15
godina studija, rada i stalnog usavršavanja odu iz našeg
zdravstvenog sustava? I zbog toga ćemo 18. ožujka biti na Markovu
trgu.
Bez obzira na trud da se ukaže na teško stanje u zdravstvenom
sustavu i ponude konkretna rješenja, rezultati nisu baš vidljivi
što vide i naši pacijenti. Ne samo da se naši prijedlozi ne
prihvaćaju, već liječnici punih osam godina nisu mogli
pregovarati o svojim radnim pravima. O našim pravima pregovarali
su drugi zdravstveni i nezdravstveni djelatnici. Bez namjere da
bilo koga uvrijedim, to je isto kao da stjuardese pregovaraju o
plaći i pravima pilota. Sada smo to pravo dobili, no pregovori za
granski kolektivni ugovor nikako da počnu.
Zbog nezadovoljstva hrvatski liječnici su još 2019. pokrenuli
akciju: “Želim raditi zakonito”, tražili smo da se protuzakonit
broj prekovremenih sati konačno stavi u zakonski okvir, ponovo
nudeći konkretna rješenja. Tražili smo da se naš status riješi
kroz poseban zakon, koji bi konačno, između ostalog, liječnike
maknuo iz zone protuzakonitog rada.
U pregovorima s Ministarstvom zdravstva, čak je napravljen i
prijedlog zakona, onda je došla epidemija i liječnici su mislili
da nije vrijeme kretati u nove akcije. No sada tražimo da se
Zakon o radno-pravnom statusu liječnika konačno donese i to do
ljetne stanke Hrvatskog sabora. I zbog toga ćemo prosvjedovati na
Markovu trgu 18.ožujka.
Liječnici su nositelji zdravstvene djelatnosti i sustav najbolje
poznaju, no nisu odgovorni za njegovu organizaciju. I mi smo u
ovakvom sustavu žrtve jednako kao i naši pacijenti. Zato ćemo 18.
ožujka biti na Markovu trgu, a od naših pacijenata tražimo
podršku. Dođite i podržite nas, jer ovo je zajednička borba.